D. Marinac/Ovogodišnji vukovarski poučak

Vrijeme:4 min, 15 sec

 

Vukovarski poučak

Pripreme za ovogodišnju Kolonu sjećanja počele su trvenjima na relaciji hrvatska Vlada i Grad marinacVukovar u tzv. ratu plakatima. Gradonačelnik Vukovara Ivan Penava odredio je, shodno praksi kako je svake godine istaknuta jedna postrojba koja je sudjelovala u herojskoj obrani Vukovara, da ove godine na čelu budu pripadnici HOS-a. Tako je to prošle godine bila postrojba varaždinske policije, a ove godine je to bila postrojba Hrvatskih obrambenih snaga ili popularno HOS-a.

Odmah su nastupili problemi, pa se išlo relativizirati što na plakatu dominira lik francuskoga dragovoljca HOS-a Jean-Michela Nicoliera, a njegova poruka pred njegovo ubojstvo “Vukovar – moj izbor i u dobru i u zlu” bila je glavna poruka ovogodišnje Kolone sjećanja u Vukovaru. Od strane Vlade došla je komunikacija relativizacije i politizacije ove inicijative s informacijom kako je obitelj Nicolier protiv isticanja Michela na plakatu. Ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved imao je poruku apelirajući kako je svrha Kolone izražavanje pijeteta. Na kraju je Jeanov brat bio u Koloni pridržavajući zastavu HOS-a.

Gradonačelnik Vukovara i predsjednik Domovinskog pokreta Ivan Penava te saborski zastupnik Stipo Mlinarić iz iste stranke su javno intervenirali u ovogodišnju komemoraciju. Prvi na već opisani način, dok drugi tako što je rekao kako će spriječiti bacanje vijenaca u Dunav dan prije, koje nije predviđeno protokolom. To je zapravo bilo nešto kao skrnavljujuće markiranje događaja i sjećanja.

Ovogodišnji Dan sjećanja na Vukovar i Škabrnju obilježen je najvećim, najduljim i najbrojnijim Kolonama sjećanja. Te kolona Vukovarčinjenice potkrijepljene su i brojevima, pa je tako u vukovarskoj koloni bilo oko 150 tisuća ljudi, a u Škabrnji oko 25 tisuća ljudi. Ovakve Kolone bude pozitivne nade u hrvatskome društvu. Budi nadu za hrvatsko društvo, ali daje i prilike društvenim, a još više i političkim akterima štošta naučiti.

Možemo reći kako obje kolone dijele jednaki motivi povećanog broja nazočnih. Tu je jedan dubinski razlog, taj da nema nikakve kazne za zločine u Škabrnji, i gotovo nikakve za zločine u Vukovaru. Jedan od bitnih aktera major Šljivančanin uz obilnu potporu države jeftino je prodavao knjige o svome junaštvu. Prilikom suđenja nije bilo topničkih dnevnika i prekomjernoga granatiranja, makar se radilo o inženjerijskom granatiranju, kuću po kuću, ulicu pa po ulicu, kvart po kvart …, što natkriljuje i masovni zločin na Ovčari. I u Škabrnji i u Vukovaru HOS je odigrao znatnu herojsku ulogu.

U Vukovaru su građani spontano aplaudirali dijelu kolone kada su oni prolazili. Tako dolazimo i do drugog akutnijeg Vu3razloga povećane brojnosti ovogodišnjih Kolona sjećanja, što je možda više povezano s Vukovarom. Nekom nevidljivom rukom ili providnošću upravo je zapovjednik vukovarskog HOS-a Zvone Čurković izrekao prave razloge toga. Započeo je: “Naše ratovanje osim što je bilo izrazito efikasno, bilo je čisto i pošteno. Čuvala su se i hrvatska i srpska djeca, išlo se po lijekove i hranu i za Hrvate i za Srbe.”

Nastavio je kirurški precizno nizati razloge, tako je situaciju za što su HOS-ovci bili posebno pozdravljani povezao s postupcima vlasti prema njima, primjerice prema dogradonačelniku Kutine Damiru Markušu kojeg se optužuje za terorizam jer je bio prijatelj s napadačem na Markovu trgu. Zatim je istakanuo kako se ove godine u Kninu dogodilo uhićenje Marka Skeje, za kojega je istaknuo kako nije njegov politički istomišljenik, kao što nije bio ni za crne odore za vrijeme Domovinskog rata. Dodao je kako su oni uvijek bili sastavnim dijelom Hrvatske vojske. Ovo je odgovor naroda na sve to, rekao je, završivši kako imaju ljubav i povjerenje svoga naroda.

On je svojim kratkim nastupom u hodanju u koloni, i svojom pojavom neverbalno – s majicom HOS-a ispod kaputa, gdje se nazirao njihov amblem, kao i kakvoćom svoga izričaja – komunicirao svoje domoljublje, ljudskost, obrazovanje, doimajući se kao ratnik i intelektualac. Kao takav upravo je ispao bogomdan za slanje poruke vlasti (Vladi). Pitanje je samo ima li vlast sposobnosti ili prikladno postavljene “antene” za razumijevanje jednostavnih poruka HOSsvoga naroda, tj., hoće li u komunikacijskom kanalu biti umjetno stvorenog i nepotrebnoga šuma ili će on biti prohodan.

Bila bi iznimna šteta, koju povećava i činjenica kako se približavaju izbori, propustiti ovo živo terensko istraživanje ili pokretnu masovnu fokus grupu koja je jasno rekla što misli, svojim činjenjem. Ovdje imamo ne samo smjer mišljenja i stajališta kroz podršku braniteljima, nego i intenzitet kroz brojnost. Pored svega, ovdje nemamo samo izraze mišljenja i stajališta, nego njihov izraz kroz najmasovniji dolazak u Kolone sjećanja. U Vukovaru i Škabrnji bilo je kao i uvijek ljudi iz svih i najudaljenijih krajeva Hrvatske, ali i iz BiH. Tako da je ovo akcijski izraz višestruko izražajniji od izlaska pred glasačke kutije, što trebaju biti najdominantnije poruke Kolona sjećanja.

U Vukovaru i Škabrnji, uslijed toga što je tamo prevladavao narodni otpor agresoru, kao i zbog toga što su i kolone sjećanja nastale spontano, pruža se idealna mogućnost vježbe poniznosti u službi narodu. Kako ne bi došlo do pojave “crnoga labuda”, trebalo bi poslušati više puta i vukovarsku (vučedolsku) golubicu. To Škabrnja i Vukovar zaslužuju, patnjom svojih stanovnika, pronoseći ohrabrujuću hrvatsku otpornost i vitalnost svima nama, a njihova nadnaravna ljepota i razvitak, koji su svake godine sve izražajniji, to najzornije komuniciraju.

Darko Marinac

hkv.hr / Hrvatsko nebo