Šiljo: Vraća li se to Hrvatsku (i Sloveniju) posredstvom NATO-a obilaznim putem u ’jugosferu’?

U petak je iz sjedišta NATO-a u Bruxellesu službeno najavljeno da će glavni tajnik Jens Stoltenberg sljedeći tjedan posjetiti Bosnu i Hercegovinu, Kosovo, Srbiju i Sjevernu Makedoniju – zemlje koje EU i NATO određuju kao pripadne izmišljenom području odnosno regiji „Zapadni Balkan“. U programu je predviđen i sastanak s „regionalnim“ čelnicima članica NATO-a, među kojima su i predsjednici Hrvatske i Slovenije, iako nikakva takva „regija“ službeno ni neslužbeno ne postoji. Hoće li se na sastanak u formatu koji je za Hrvatsku posve neprihvatljiv Milanović odazvati? Što na takvo nazivlje i neprihvatljivo postupanje Glavnog tajništva NATO-a imaju reći Plenković, Anušić i Grlić-Radman? Vraća li se to Hrvatsku (i Sloveniju) posredstvom NATO-a obilaznim putem u ’jugosferu’?

Posjet Stoltenberga četirima državama službeno se opravdava pojačanim napetostima između Srbije i Kosova. U rujnu je na sjeveru Kosova, u selu i kod srpskopravoslavnog samostana Banjska, došlo do oružanog sukoba između skupine organiziranih srpskih terorista i kosovske policije. Pet mjeseci prije toga, u travnju, došlo je do masovnih i nasilnih prosvjeda Srba u dijelu sjevernog Kosova u kojima je ozlijeđeno više od 90 pripadnika KFOR-a.

Stoltenberg će imati sastanke s visokim dužnosnicima spomenutih zemalja, a posjetiti će i sjedište međunarodnih mirovnih snaga u Kosovu, KFOR-a, i sastati se s novim zapovjednikom tih snaga, turskim general-bojnikom Ozkanom Ulutasem (Ulutašem).

Nakon porasta nasilja i napetosti na sjevernu Kosova te zbog gomilanja vojnih i posebnih postrojbi srbijanske vojske s druge strane granice, NATO je u međuvremenu poslao pojačanja, koja se sastoje od nekoliko stotina turskih vojnih specijalaca te određenog broja britanskih vojnika.

Europska Unija i Sjedinjene Države, kao što je poznato, stalno i bezuspješno pojačavaju diplomatski pritisak, s ponešto sankcija Kosovu i zaprijećenih sankcija Srbiji, na vlade u Beogradu i Prištini da postignu napredak u pregovorima o normalizaciji odnosa i da primijene dogovorene sporazume.

Međunacionalne napetosti izražene su i u Bosni i Hercegovini i u Crnoj Gori, a Republici Sjevernoj Makedoniji (RSM) Bugarska blokira otvaranje pristupnih pregovora s Europskom unijom. RSM bi morao izmijeniti još jednom vlastiti ustav, no aktualna vlast ne može za to pridobiti dvije trećine zastupnika. Pokušaj mijenjanja ustavu nailazi i na još jedan problem, a to je zahtijevanje stranaka etničkih Albanaca da se albanski proglasi službenim jezikom, tj. Albance konstitutivnim narodom i posve ravnopravnima Makedoncima na cijelom teritoriju Sj. Makedonije.

Za vrijeme turneje po ’jugosferi’, Stoltenberg će u srijedu, 22. prosinca sudjelovati u Skoplju na sastanku s čelnicima „zemalja saveznica iz te regije, na koji su pozvani premijeri Crne Gore, Albanije i Slovenije – Milojko Spajić, Edi Rama i Robert Golob – te predsjednik Hrvatske Zoran Milanović“, naveo je u priopćenju Sjevernoatlantski savez.

Razumije se, iako se to u priopćenju ne navodi, samo po sebi da će na sastanku sudjelovati i čelnik zemlje domaćina, predsjednik S. Makedonije, koja je prije tri godine postala članica NATO-a, Stevo Pendarovski.

Sastanak čelnika nepostojeće „regije“ s glavnim tajnikom NATO-a!

U programu je dakle predviđen i sastanak s „regionalnim“ čelnicima članica NATO-a, među kojima su i predsjednici Hrvatske i Slovenije, iako nikakva takva „regija“ službeno ni neslužbeno ne postoji.

Najava o sastanku čelnika peterih članica NATO-a nameće ova pitanja:

1) O kojoj to „regiji“ Glavno tajništvo NATO-a govori kada nikakva „regija“ u kojoj bi bile napose S. Makedonija, Crna Gora, Albanija, Slovenija i Hrvatska ne postoji?;

2) Po kojem to čarobnom ključu na sastanak u Skoplju o regionalnoj sigurnosti jesu pozvane spomenute zemlje, a nisu pozvane neke druge susjedne ili obližnje zemlje članice NATO-a, kao što su: Grčka, Bugarska, Rumunjska i (eventualno) Turska, Italija i Mađarska? Te su zemlje naime veće, vojno jače  i važnije za sigurnost ’jugosfere’, osobito glede najveće i najopasnije napetosti, one između Srbije i Kosova, odnosno između zamišljenih „velike Srbije“ i „velike Albanije“, nego što su to Slovenija i Hrvatska zajedno. No one za razliku od Slovenije i Hrvatske nisu bile dio Jugoslavije. Znači li to da Stoltenberg oživljava ’jugosferu’?

3) Hoće li se na sastanak u formatu koji je za Hrvatsku posve neprihvatljiv Milanović odazvati?

4) Što na takvo nazivlje i neprihvatljivo postupanje Glavnog tajništva NATO-a imaju reći predsjednik vlade Plenković, potpredsjednik vlade i ministar obrane Anušić te ministar vanjskih i europskih poslova Grlić-Radman? Misle li oni da je poziv u Skopje vraćanje Hrvatske (i Slovenije) posredstvom NATO-a, dakle obilaznim putem, u okvir ’jugosfere’, i da je takvo što nedopustivo?

Šiljo/Hrvatsko nebo