Dan sjećanja na žrtvu Vukovara/Treba li Vukovar ponovno oslobađati?!

Može li (više) netko – a u biti hrvatska je Vlada ta – osloboditi Grad Heroj od političkih (i inih…) spletki koje su počele dvjema kolonama 2013. i, evo, na okrugli jubilej toga skandala kulminirale sa zasad dva plakata? I tko zna s čime će još do 18. studenoga.

Potkraj prošloga mjeseca Ivan je Penava, najavljujući obilježavanje Dana sjećanja na žrtvu Vukovara, obznanio kako će ovogodišnja Kolona sjećanja 18. studenoga biti posvećena HOS-u, a održat će se pod sloganom Vukovar, moj izbor i u dobru i u zlu, što su zapravo riječi poginulog vukovarskog branitelja HOS-a Jeana Michela Nicoliera. Pritom je vukovarski gradonačelnik promovirao i plakat na komu je rečeni slogan s naglaskom na slovo U. Osim toga, Vukovar je ispisan vertikalno, tako da se uz slovo O ističe HOS.

 „U“ bez kukuruza

Predmnijevajući kako će ovo njegovo pri(ka)zivanje „U“ – ne, doduše, baš ušatoga! – izazvati burne reakcije, vukovarski je gradonačelnik nonšalantno suzio krug onih koji bi ove godine trebali biti u gradu simbolu. „Znam da ima ljudi koji se ne slažu s HOS-om, pa i Domovinskim ratom i njegovim vrijednostima, kao i da ima ljudi koji pokušavaju manipulirati HOS-om pa će nekoga smetati ovo ili ono ‘U’. Ali ja takvima, kao i onima koji će možda doći u odorama HOS-a ‘mjeriti kukuruz’, poručujem da ne dolaze“, rezolutan je taj bivši hadezeovac, a od lipnja 2021. predsjednik Domovinskog pokreta.

Možda je Penavino, iako neušato, „U“ skandalozno, ali i predsjednikovo relativiziranje, sad već kronično, svega i svačega poput ovoga svođenja Kolone sjećanja na šetnju dokonih (valjda) diplomata, gore je i od toga

Jasno, nije Penava trebao gledati u kristalnu kuglu pa predvidjeti kako će se Hrvatska, ona lijeva napose, dignuti na zadnje noge nakon ovoga njegova plakata, ali i atestiranja tko (ne) može u Grad Heroj toga važnoga, ali i državnoga praznika. A u takvim je situacijama Zoran Milanović kao riba u vodi te je žurno ugazio u razmjerno daleku prošlost – prošlo stoljeće, naime. „To ‘U’ nam je bilo štetno, to nam je radilo ozbiljne probleme 1990-ih, o tomu je i Tuđman govorio više puta. To nam se ne isplati“, podsjetio je, na što je novinare zanimalo hoće li hrvatski predsjednik biti u Vukovaru 18. studenoga u koloni s HOS-om budući da je – ima sedma sila slonovsko pamćenje – u nekoliko navrata napuštao događanja zbog obilježja te postrojbe. „Stojim i gledam. Donijet ću odluku“, pomalo će na to filozofski Zoki (57) koji je tijekom Domovinskog rata, iako u najboljim godinama, Hrvatsku branio iz diplomacije. Mada, ima (i) ratnog iskustva jer je, primjerice, ’93. otišao u mirovnu misiju OESS-a u ratni Azerbajdžan, u okupirani Gorski Karabah gdje je boravio 45 dana.

Svako je slovo dobro došlo

No, osim što stoji i gleda, Milanović, dakako, i govori te je „Urbi et Orbi“ objavio kako su mu se najavili neki gosti iz inozemstva koji bi, veli, rado prošetali nove ili stare cipele ili svoje lice, te kako bi ih on rado vidio u Vukovaru. Možda je Penavino, iako neušato, „U“ skandalozno, ali i ovo predsjednikovo relativiziranje, sad već kronično, svega i svačega poput ovoga svođenja Kolone sjećanja na šetnju dokonih (valjda) diplomata, gore je i od toga. Možda je to inspiriralo, i bez toga uvijek inspiriranog, Ninu Raspudića da, sve u svemu, ironizira „slučaj U“. Taj (novopečeni) Mostovac naglašava, naime, kako je Hrvatska slobodna zemlja, latinica službeno pismo, ima 30 slova i svako je slovo ravnopravno i dobro došlo u Lijepoj našoj.

„Nisam vidio plakat, ali nećemo pristati na taj jugoslavenski komunistički kompleks gdje će Hrvat morati strepiti da ne bi slučajno negdje stavio i neko slovo. Na tu vrstu igre ne pristajemo“, odrješit je taj saborski zastupnik.

Što je nas (malo…) starije vratilo u ljeto 1987. i Univerzijadu kojoj je domaćin bio Zagreb, glavni grad Socijalističke Republike Hrvatske. I već je na prvi pogled bilo bjelodano kako će biti problema – jer i da se na glavu nasadiš, ne možeš Univerzijadu napisati bez – u. I to – velikoga! Ipak, dali su si dizajneri truda tako da U nitko (više) nije mogao prepoznati. A kako je uz njega išla i maskota, nasmiješena i razigrana vjeverica Zagi, ova je bitka s ustašama daleke ’87. uspješno izvojevana.

Klopka za državni vrh

Znato se bliže pak povijesti prisjetio SDP-ov, gotovo vječni, saborski zastupnik Arsen Bauk kazavši kako je Kolona sjećanja prvi put bila ukradena 2013. Riječ je o najvećem incidentu od kada se u studenome obilježava stradanje Vukovara. S tim da su i mediji dosuli (malo) soli na otvorenu ranu izvijestivši kako je državni vrh odustao od Kolone sjećanja. Slijedom čega je uslijedilo priopćenje/demanti hrvatske Vlade u komu je kazano kako su predsjednik Republike Ivo Josipović, predsjednik Hrvatskog sabora Josip Leko i predsjednik Vlade Zoran Milanović bili u koloni koja je iz vukovarske bolnice krenula prema Memorijalnom groblju kada su se na raskrižju ulica Alojzija Stepinca i Antuna Bauera susreli s kolonom većine sudionika Dana sjećanja koju je predvodio Stožer za obranu hrvatskog Vukovara. Budući da je blokiran prolaz kolone s državnim dužnosnicima, predsjednici države, Sabora i Vlade odustali su od daljnje hodnje te su položili vijence i zapalili svijeće na Spomen-obilježju na mjestu masovne grobnice na Ovčari.

Bitno je u, evo, ozračju koje danas podsjeća na te „dvije kolone“ od prije desetljeća naglasiti kako je za organizaciju obilježavanja državnih praznika, a to jest 18. studenoga, odgovorna hrvatska Vlada, slijedom čega je početkom ovoga mjeseca održan sastanak Vijeća za domovinski pijetet, mir i razvoj na komu se očekivano nije pojavio vukovarski gradonačelnik.

No, i bez njega, a pod ravnanjem potpredsjednika Vlade i ministra branitelja Tome Medveda, Vijeće je razmotrilo programe koje su pripremili Grad Vukovar i Općina Škabrnja te su prihvaćena oba programa obilježavanja Dana sjećanja na žrtvu tih dvaju mjesta stradanja. Analiziran je također i plakat koga je izradio Grad Vukovar, a čiji izgled i sadržaj prije javnog predstavljanja nije usuglašen s Vijećem.

Zaključeno je kako je plakat neprimjeren i kao takav neprihvatljiv jer je u javnosti potaknuo brojne negativne rasprave i reakcije, izazvao podjele i uznemirenost u velikom dijelu braniteljsko-stradalničke populacije i ne šalje poruku pijeteta ni odavanja jednake počasti žrtvama, uz napomenu da nikada ranije na plakatima nisu bile isticane pojedine postrojbe ili osobe.

Plakatom na plakat

Slijedom čega Vijeće nije suglasno s korištenjem predstavljenog plakata kao službenog promotivnog materijala obilježavanja dana posebnog domovinskog pijeteta te se usuglasilo o potrebi izrade plakata koji će izgledom i sadržajem odražavati duh Zakona o proglašenju Vukovara mjestom posebnog domovinskog pijeteta, pozivati na zajedništvo braniteljsko-stradalničke populacije i čitave javnosti te poslati jasnu poruku da je Grad Vukovar simbol otpora, žrtve i zajedništva u Domovinskom ratu.

Nije ovo (očekivano) ganulo Penavu koji je mirno uzvratio kako se, što se njega tiče, ništa ne mijenja. Tako će ove godine, osim možda dviju kolona, u Vukovaru sigurno biti dva plakata. Uz to ovaj, sad već, slučaj je internacionaliziran. Nakon što je Medved, polemizirajući s idejom vukovarskog gradonačelnika da (svoj) plakat oplemeni likom i riječju Jeana Michela Nicoliera, kazao kako je majka toga vukovarskoga heroja ubijenog na Ovčari protiv toga, Penava je tražio ostavku vicepremijera zbog, veli, manipuliranja Nicolierovom obitelji. Argument za ovaj poziv na ostavku pronašao je u reakciji brata Jeana Michaela, koji je na društvenim mrežama naveo kako on i majka nemaju ništa protiv da se fotografija njihova sina i brata koristi na plakatu za obilježavanje Dana sjećanja, dok je raniju izjavu svoje majke Lyliane pojasnio pogreškom u prijevodu.

Četnici ispred crkve…

„Ovakve manipulacije se ne sjećam da sam vidio ni u režiji nekih drugih koji su se pokušali igrati vatrom“, rekao je Penava na konferenciji za novinare.

Mnogima se, međutim, nije svidio ovaj njegov obračun s Medvedom, a ratni načelnik HOS-a 1991. Anto Đapić obznanio je kako je vukovarski gradonačelnik davno trebao podnijeti ostavku. Podsjetio je kako je godinama inzistirao da se napravi popis poginulih Vukovaraca kako bi se kod crkve Sv. Filipa i Jakova postavile ploče s njihovim imenima. Iako je upozoren koliko je to ozbiljan posao, nije odustao od svog modela, pa su ljudi na ulazu u crkvu popisivali imena tko je poginuo u obrani Vukovara. „Na temelju takvog prikupljanja potpisa postavljene su ploče kraj crkve, i kad je bilo otkrivanje tih ploča, ljudi su utvrdili da su na tim pločama bila 124 četnika!“, tvrdi Đapić i naglašava kako je ministar Medved tada, ipak, zaštitio vukovarskog gradonačelnika. A (i) tada je govoreno kako Vukovar treba zaštititi od: površnosti, voluntarizma i strančarenja. I, evo, opet ništa!

Može li (više) netko – a u biti hrvatska Vlada je ta – osloboditi Grad Heroj od političkih (i inih…) spletki koje su počele dvjema kolonama 2013. i, evo, na okrugli jubilej toga skandala  kulminirale sa zasad dva plakata? I tko zna s čime još do 18. studenoga.

Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik

(Tekst je izvorno objavljen u Katoličkom tjedniku u srijedu, 15. studenoga 2023.)

nedjelja.ba / Hrvatsko nebo