Kako je Opatija postala hrvatski “Beč na moru”

Opatija je nekada bila lječilište Dunavske Monarhije. Grad na Kvarneru do danas je zadržao svoj povijesni štih, a time i neponovljivu eleganciju. Daleko od obale, prekrasan izlet vodi vas u visine do Kastva.

Liliana Stipanić ukratko se osvrće na pitanje dobrih razloga za odlazak u Opatiju. Zatim izlaže: “Zbog štiha iz vremena Dunavske monarhije. Ovdje se stvarno osjećaš carski kad pogledaš stare vile, osjetiš atmosferu, vedrinu ljudi.” Stipanić je gradski vodič. Ova 50-godišnjakinja također vodi dnevne izlete na brodu kroz Kvarnerski zaljev do luke i tržnice Rijeka. Ali ona u Opatiji poznaje svaki kamen i svaki detalj iz povijesti.

To je počelo u srednjem vijeku s benediktinskim samostanom. Na mjestu opatije na početke nas podsjeća crkva sv. Jakova. Plemstvo je utrlo put turizmu koji je pravi zamah dobio 1889. godine nakon carskog proglašenja Opatije klimatskim lječilištem na Jadranu.

Presudili su zrak i more, podsjeća Stipanić, a ne termalni izvori. Za blagu klimu i danas je zaslužan planinski masiv Učke koji Opatiju zaklanja s kopnene strane i štiti od vjetrova sa zapada.

“Opatija je bila drugo po veličini lječilište u Monarhiji, nadmašili su je samo Karlovy Vary”, kaže Stipanić. Mjesto je postalo zabavište za visoko društvo, vezano uz ukrasna imena poput “Beč na moru”, “Kraljica Jadrana” ili “Bečka kada”. Priljev je počeo kada je Opatija spojena na obližnju željezničku mrežu.

Povijesne vile, dvanaest kilometara duga jadranska šetnica Lungomare i obalni spomenik “Djevojka s galebom” među znamenitostima su Opatije. Drveće božikovine baca svoje sjene na zlatno žute zidove kuća.

U gradskom parku murali su u znak sjećanja na istaknute goste poput skladatelja Gustava Mahlera, pisca Jamesa Joycea, univerzalnog genija Alberta Einsteina i holivudske zvijezde Kirka Douglasa. Prvi “marketinški veleposlanici”, kako ih naziva turistički vodič Stipanić, bili su prijestolonasljednica Stephanie i prijestolonasljednik Rudolf, “a onda su svi pohrlili za njima”. Mještani su, s druge strane, postali građani drugog reda – što donekle zagrebe opatijski mit.

Gosti lječilišta negodovali su zbog golih mještana

Kad se planirala šetnica Lungomare, u naselju Volosko, odakle dolazi Stipanić, došlo je do “sukoba s ribarima koji su postavljali mreže na sušenje”. Ona nastavlja: “Osim toga, mještani se ovdje nisu smjeli kupati, što su često činili samo goli ili u donjem rublju. Gosti toplica su se žalili.”

Kupališki užici, eto, nisu najveća snaga Opatije. Voda je kristalno čista – kako to često biva u Hrvatskoj – ali ulazak u grad moguć je samo preko betonskih stupova i metalnih stepenica. Ne skriva se ni da se na pojedinim vilama ljušti žbuka pa vozači znaju očajavati u potrazi za parkingom.

Zatim sjedite i uživajte u koktelu u luci: pristižu jahte i mladi jedriličari. U slavnoj kavani Wagner, konobari njeguju eleganciju bijelim košuljama i crnim leptir mašnama.

Gornjogradska kulturna destinacija je neoromanička crkva Navještenja bl. Djevice Marije, koja prema informacijskoj ploči “nema status” koji zaslužuje među stanovnicima i gostima. Unutra, obavijene zelenom kupolom, nalaze se kupole svjetla u zbornici, sunčeve zrake preplavljuju prozore od obojenog stakla.

Od Opatije do vinarije u Kastvu

Daleko od obale, prekrasan izlet vodi nas u visine do Kastva. Opatija je pod našim nogama. Pogled seže na otoke Cres i Krk te kroz zelene planine.

Idilična gradska jezgra odiše aurom i poviješću. Kamene kulise sastoje se od gradskih zidina, aleja i dvorane s kolonadama. Ruševine isusovačke crkve povremeno služe i kao pozornica na otvorenom. Mačke odjure. Mještani vas pozivaju da svratite. Uz ulaze u kuću nalaze se posude od terakote s biljkama.

U vinariji Plovanić Dejan Rubeša opisuje svoj neobičan životni put: od paragrafa do promila. 59-godišnjak je nekada radio kao pravnik u državnoj službi. Izabrao je opciju prijevremenog umirovljenja i postao profesionalni vinar. Želio je pokazati koliki je potencijal u domaćim vinima Belica, koja se već dugo proizvode za domaću potrošnju, ali nikad nisu bila valjano cijenjena.

Belica je smjesa pet sorti vinove loze od kojih su tri autohtone. Izumitelj Rubeša pokrenuo je eksperimente koje njegova 29-godišnja kći Andreja, koja pomaže u vinariji, od milja naziva “ludim idejama”.

Jednu od njih proveo je na sljedeći način: uvezao je goleme, ručno izrađene glinene amfore iz Gruzije i dao ih potopiti u zemlju iza vinarije kako bi iz njih cijedio sok od grožđa. Nakon osam mjeseci podzemnog skladištenja, vino nastavlja odležavati u hrvatskim hrastovim bačvama godinu dana.

Rezultat je kapljica narančaste boje, duboko aromatična, bogata, jedinstvena – i još jedan dobar razlog za izlet u Opatiju i okolicu.

Preveo i priredio dr. Josip Stjepandić

welt.de / Hrvatsko nebo