Šiljo/Narušava li se, iznenada, i ruši Plenkovićevo „carstvo“?

Vrijeme:8 min, 3 sec

 

Šiljo ostarjeli okomiti

Plenković je, otkako je na vlasti, postupno neutralizirao čitave sustave etičke, političke, nadzorne, inspekcijske, pravosudne i kaznene odgovornosti. Hrvatska država postajala je skupa s većinom naroda entitet bez imuniteta, izložena svakovrsnim skorojevićima, uzurpatorima, nasilnicima, muljatorima i grabežljivcima, svedena na ’Eldorado’, po čijoj imovini i zakonima i snagama reda gaze ’besprizorni’ tipovi i tipice, od Dalićke do mnogo sitnijih pohlepnika. Pa ipak, kada se činilo da takvo stanje Plenković uspješno održava, opravdava ili tolerira, najnoviji događaji koji su se – poput udaraca Sudbine – sručili na njegove ministre i na njega čini se da bi mogli čitavo tako uspostavljeno Plenkovićevo ’carstvo’ ne samo narušiti, nego i srušiti. Sada je samo pitanje hoće li se to dogoditi u roku od nekoliko dana ili, vjerojatnije, nekoliko mjeseci.

 

Događaji su događaji. Mnoge od njih može se spriječiti, kanalizirati, ublažavati ili kontrolirati. No postoje i oni koji dolaze nepozvani, iznebuha. Koje se ne može ni zanijekati ni zataškati ni ’interpretativnim izjavama’ protumačiti drukčije nego što su ih svi razumjeli. Tako je upravo sada: Plenkovićevo „carstvo“ doživjelo je nekoliko teških udaraca. Doživjeli su ih i on i njegovi ministri. Posljednji od njih došao je kao grom iz vedra neba, iako nije bilo vedro, nego maglovito: jutros u ranu zoru, u slavonskoj magli, kada je ministar obrane Banožić sudjelovao kao vozač u sudaru dvaju vozila u kojem je život izgubio jedan 40-godišnjak, a on sam prošao s nagnječenim mozgom.

„Ide vrijeme, prođe rok – eto vraga, skok na skok!“

Ničijoj nesreći ne treba se veseliti! No odgovornost je odgovornost. Kao ono s Čačićem. Ako se potvrdi što su izjavili očevidci, da je naime Banožić prouzročio nesreću pretječući protuzakonito drugo vozilo iako je zbog magle bila bitno smanjena vidljivost, bit će to za skorojevića Banožića i nešto manjeg skorojevića u vrhu stranačke i izvršne vlasti vrlo, vrlo neugodno. Ono što nije uspio przica Milanović, uspjet će ’Priroda’: otjerat će ambicioznog ministra „u legendu“, u političko nepostojanje. Kao da ga nikada u Banskim dvorima ni u Ministarstvu obrane ni u vrhovima HDZ-a bilo nije.

Tom jutrošnjem događaju prethodio je jučer otkriveni skandal s protuzakonitim financiranjem klape s Geodetskog fakulteta i njihovih podizvođača poslijepotresnog snimanja. To je takav skandal da bi ministrica kulture Obuljen – Koržinek istoga trenutka morala dati ostavku. Ali ne, i ona i Plenković stali su drsko u obranu njezina nezakonita postupanja. Ona je pritom očito debelo lagala, i pritom raspalila po istraživačkoj novinarki koja je razotkrila ono što je dovelo do uhićenja dekana tog fakulteta i niza drugih likova koji su sudjelovali u zloporabi europskih sredstava, za koje ministrica tvrdi da nisu europska, nego nacionalna, hrvatska. Valjda kao da hoće reći: Ako se s europskim sredstvima ne smije muljati, tko kaže da se muljati ne smije s hrvatskima proračunskima? Tko je zbog muljanja s proračunskim novcem dosad dao ostavku, tko li završio u zatvoru? – E, sve do jednom! „Ide vrijeme, prođe rok – eto vraga, skok na skok!“

U obranu ’nesmjenjive’ ministrice Plenković je napao ured europske tužiteljice u Zagrebu da je novinarima odao podatke iz istrage, što se ne bi smjelo činiti. Kao da će to što su određene informacije nezakonito procurjele – koje li samo ’novosti’ u postkomunističkoj Hrvatskoj! – poništiti težinu krimena za koji je odgovorna pokroviteljica uhićenih kriminalaca, dakle ministrica tužna lika in persona! Sada nije više bitno što su nepropisno procurjele informacije, koje su ionako u interesu šire javnosti i za javnost jako važne, nego je bitno što one otkrivaju! A one otkrivaju muljanja u izvršnoj vlasti – u ovom slučaju u Ministarstvu kulture – kao očito mnogo češću i rašireniju pojavu nego što se to dosad mislilo, dok se sve svodilo na tamo nekakve ’privatne’ egzibicije dviju „Vlajina“ (ex-Rimac i Vican) i jedne Slavonke (Žalac), odnosno dviju ne osobito kultiviranih, još manje pametnih i čestitih, žena koje su se upetljale u tradicionalno ’muške’ poslove.

U međuvremenu se očito u DORH-u uspjelo ’izraditi stvar’ tako da istraga ne krene u smjeru vrha, dakle prema onomu koji je njih dvije postavio na nezasluženo i neprimjereno visoke položaje, i štitio ih koliko je god i dokle je god mogao, dakle prema Plenkoviću i njegovu Uredu. Naprotiv, kaznena odgovornost ’spušta’ se na tamo neke ’rubne’ osobe koje ni s Plenkovićem ni s Vladom ni s HDZ-om, kao, nemaju ništa zajedničko. Imaju, naravno, i one, ali to nije bitno. Bitno je samo jedno: postoji li i tko je ’capo di tutti’? I tko je taj?

Od zdravstva i svinjogojstva do Todorića i Vukovara

Izjave ministra zdravstva o navodnim zdravstvenim poteškoćama niza ljudi zbog konzumacije nekih pića protekli su tjedan ’razveselile’ one koji su se po njima ravnali: od izjave da treba ’piti (samo) vodu’ do one da praktički ’problema nema’. Tko je tu koga ’stavio u džep’, možemo samo nagađati. Uostalom, još od protuepidemijskih mjera povezanih s Covidom-19 ostali su dugi repovi svakovrsnih, branjivih i nebranjivih, postupanja i Beroša i Stožera i ’institucija’ i dijela znanstvene zajednice i širokog kruga javnih propagandista. Od kojih su neki bili spremni nas koji se nismo htjeli cijepiti tretirati kao ’neprijatelje naroda i države’ – i s nama činiti što se s takvima čini u situacijama ’nacionalne ugroze’ (od ’nevidljivog neprijatelja’).

Nevjerovanje vlastima, institutima i institucijama posljednjih je tjedana izraženo najviše u Slavoniji, ali i drugdje, gdje se  događao i događa pokolj nedužnih svibnja, bile one zaražene ili nezaražene afričkom kugom. Za tu situaciju prozivaju slavonski seljaci najviše odgovorne iz Ministarstva poljoprivrede, dakle ministricu Vučković i državnog tajnika Pavića, ali i predsjednika vlade Plenkovića. Pozivaju ih da dođu i objasne egzistencijalno ugroženim farmerima svoje postupke. Plenković je njihov poziv ignorirao, odbio ga je. S objašnjenjem da se ne odaziva na ucjene. Našao ’premijer’ još jednu izliku. Ne i ispriku.

Najteži udarac svakako je to da je međunarodni arbitražni sud iz Washingtona prihvatio, dakle uzeo u postupak, tužbu koju je protiv Republike Hrvatske podnijela nizozemska tvrtka koja je bila u Todorićevu vlasništvu, a koja je bila vlasnicom propaloga ili od Plenkovićeve vlade i skupine ’Borg’ otetoga Agrokora. Pojedini prorežimski pravnici počeli su odmah umanjivati značenje tog događaja, iznoseći i posve neutemeljene tvrdnje po kojima odluke tog suda nisu za Hrvatsku obvezujuće, iako dobro znaju da jesu.

Todorićevu tužbu protiv Hrvatske prihvatio u postupak arbitražni sud čije presude države moraju provesti

Pritom su ujedno nastojali od domaće javnosti prikriti temeljnu stvar, a to je da je naš Vrhovni sud potvrdio presudu županijskoga suda po kojoj je temeljni kamen vlasničkog preuzimanja Agrokora temeljem posebnoga zakona – pao u vodu, naime poništen.

Ima toga još što se posljednjih dana i tjedana nepredviđeno i ’stihijski’ oborilo na Plenkovića  i njegovo ’carstvo’ umreženih likova: lažljivaca, propagandista, muljatora i kriminalaca. Nije još razriješeno što će biti s predsjednikom uprave HEP-a Franom Barbarićem. Nije se zaboravila ni afera s prodajom viškova plina po cijenama ispod tržišnih, najviše Vujnovčevu PPD-u. Plenković je uspio gurnuti pod tepih odnosno u podrum javnosti i aferu sa stjecanjem ili krađom jedne milijarde kuna putem čudnih malverzacija u Ini. Prije više mjeseci izjavio da će se to istražiti onda „kada mi to budemo htjeli“, a ne onda kada to hoće opozicija. Kao da su pravda i pravosuđe isključivo stvar političkih odnosa između vladajuće koalicije i opozicije – a ne zakonitosti i same logike ’vladavine prava’, na koju se u Europskoj uniji toliko pozivaju. I to što se događalo u ’famoznom’ stanu onoga Kovačevićeva u Slovenskoj ulici, u koji su svraćali mnogi, od Milanovića i Jakova Kitarovića pa do Plenkovićevih ’jarana’, gurnuto je pod tepih i već godinama čeka svoj pravosudni epilog.

Dodamo li svemu tomu za Plenkovića vrlo neugodan sukob s DP-om (Penava, Mlinarić…) u pogledu obilježavanja Dana sjećanja, koji će epilog imati sljedeće subote, 18. studenoga, u Vukovaru, među tisućama bivših branitelja i ostalih domoljuba koji već dugo nisu nimalo oduševljeni Plenkovićevim odnosom prema hrvatstvu, Domovinskom ratu, četništvu, srbijanskom agresoru i procesuiranju ratnih zločinaca, zaokružili smo sliku. U toj slici, Plenković sve više sliči na plivača u nemirnim vodama koji sve češće gubi živce, koji se smušeno batrga, no koji dosljedno sprječava priznati ikakvu i ičiju krivnju za tolike dosad razotkrivene skandale, afere i očite zloporabe i nezakonitosti. I koji nastoji spriječiti i smjenjivanja i ostavke. Sve do danas, kada je po hitnom postupku ‘smijenio’ ministra Banožića – kao da on ministre može samo tako smjenjivati (zna se tko ih je izabrao – naime Sabor). No, bilo kako bilo, Plenković je danas načinio presedan: smijenio je ministra Banožića ne čekajući da se oporavi ni da se službeno rasvijetle sve činjenice povezane s jutrošnjom prometnom nesrećom. Što samo pokazuje da je i sam shvatio kako je ’vrag odnio šalu’. Tako neugodne situacije u kojima je fizički stradala samo poneka osoba često su ’jače’ od onih situacija u kojima su – na manje ’opipljiv’, na manje bolan ili zoran, a na više posredan način – veliku štetu pretrpjeli mnogi, a i čitav narod i njegova država.

U roku od nekoliko mjeseci

Plenković je, otkako je na vlasti, postupno neutralizirao čitave sustave etičke, političke, nadzorne, inspekcijske, pravosudne i kaznene odgovornosti. Hrvatska država postajala je skupa s većinom naroda entitet bez imuniteta, izložena svakovrsnim skorojevićima, uzurpatorima, nasilnicima, muljatorima i grabežljivcima, svedena na ’Eldorado’, po čijoj imovini i zakonima i snagama reda gaze ’besprizorni’ tipovi i tipice, od Dalićke do mnogo sitnijih pohlepnika. Pa ipak, kada se činilo da takvo stanje Plenković uspješno održava, opravdava ili tolerira, najnoviji događaji koji su se – poput udaraca Sudbine – sručili na njegove ministre i na njega čini se da bi mogli čitavo tako uspostavljeno Plenkovićevo ’carstvo’ ne samo narušiti, nego i srušiti. Sada je samo pitanje hoće li se to dogoditi u roku od nekoliko dana ili, vjerojatnije, nekoliko mjeseci.

Povezano:

Je li na pomolu novi politički skandal Plenkovićeve vlade?

 

Šiljo/Hrvatsko nebo

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)