Ante Žužul/„Ovako površni prijedlog Zakona o hrvatskom jeziku“ mogao bi imati u praksi štetne posljedice
Vrijeme:2 min, 46 sec
„Zakon o hrvatskom jeziku u okružju novih prijepora“ naslov je autorskog članka što ga je dr. sc. Ante Žušul, inače i vlasnik Školske knjige, koja je nakladnik Hrvatskog pravopisa (“londonca”), upravo objavio na Školskom portalu. U članku je sažeto i sa svjesnih hrvatskih pozicija istaknuo važnost jezika za nacionalni identitet te prikazao blizu dva stoljeća novije povijesti hrvatskog jezika. Bilo je to razdoblje raznih potkradanja i svojatanja hrvatskoga jezičnoga blaga, a s ciljem njegova posrbljivanja ili unijaćenja odnosno stvaranja umjetnoga srpsko-hrvatskog jezika. U završnom dijelu članka Žužul upozorava kakve bi štetne posljedice „ovako površni prijedlog Zakona o hrvatskom jeziku“ mogao imati u praksi. Prenosimo završio dio članka.
(…)
Identitet i globalizacija
Jezik je temelj nacionalnog identiteta kao što je, na primjer, u Francuskoj. Francuska ima dugu tradiciju reguliranja i odgovorne jezične politike radi zaštite, korištenja i razvoja svoga francuskog jezika. U vrijeme francuskih kraljeva, još u 16. stoljeću, nastao je najstariji zakonski tekst koji je i danas na snazi. Riječ je o uredbi u kojoj se zahtijeva da se svi pravni akti „izgovaraju, bilježe i dostavljaju strankama na francuskom materinskom jeziku, a ne na drugi način”.
Francuskoj akademiji, od njezina osnutka 1635. godine, povjerena je službena misija brige za jezik da „sa svom mogućom pažnjom i marljivošću dadne našem jeziku određena pravila te da ga učini čistim, govornim i sposobnim za bavljenje umjetnošću i znanošću”. Francuska nacija svoje je državno jedinstvo izgradila na jednojezičnosti.
Upravo tako bi i Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, i to njezin Razred za filološke znanosti, trebao biti dom i brižni čuvar hrvatskog jezika, u čijem temeljnom aktu i stoji „da skrbi o proučavanju jezika i književnosti”, a ne da to sada bude bez posebne odgovornosti prepušteno Institutu za hrvatski jezik.
Radi svega toga, u vrijeme sveprisutnije globalizacije, trebamo čuvati svoj identitet i sve vrijednosti jezika, kulture i nacionalnog zajedništva. Zakonom o hrvatskom jeziku sačuvat će se blago nacionalnog stvaralaštva, a posebno standardni jezik koji će ovim zakonom regulirati kulturu službene komunikacije koja izražava duh hrvatske nacije.
Ako bi ovako površni prijedlog Zakona o hrvatskom jeziku u Hrvatskom saboru bio usvojen, a da nije ponudio promišljena rješenja jezikoslovnih prijepora, rezultati bi mogli biti sljedeći:
■ buknut će razdor jezikoslovaca o izboru i primjeni normativnih priručnika kojim će se normirati hrvatski standardni jezik te će nastati nepotrebni dugotrajni jezikoslovni kaos
■ legalizirat će se nasilje i ostavština ministra Željka Jovanovića koji je ukinuo i raspustio Vijeće za normu hrvatskoga standardnog jezika
■ ozakonit će se dokidanje nacionalnog blaga ‒ svih rječnika i pravopisnih priručnika, koji su usklađeni sa zaključcima Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika
■ predat će se briga za hrvatski jezik iz ruku države – Republike Hrvatske – u ruke Instituta za hrvatski jezik koji dugotrajno skriva i ne prihvaća zaključke Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika nego afirmira neka Belićeva pravopisna rješenja, što će označavati novu pravopisnu diktaturu
■ morat će svi lektori lektorirati i normirati hrvatski standardni jezik prema nametnutom Jovanović-Jozićevu pravopisu Instituta za hrvatski jezik, „manje hrvatskijem“ od londonca, što bi bilo treće „spaljivanje” te povijesne knjige hrvatskog jezika.
Povezano:
Zdravko Gavran: Propisuje se uporaba „hrvatskoga standardnog jezika“ – a bez njegova normiranja!
Školski portal/Hrvatsko nebo
