Kako zaustaviti daljnji rat i humanitarnu katastrofu u Pojasu Gaze?

Razumljiva je ogorčenost tolikih ljudi i zemalja stanjem u Pojasu Gaze i negativnim, brutalnim, uništavajućim tretmanom Palestinaca od Izraela. No odgovorno političko razmišljanje moralo bi uzeti u obzir i drugu stranu: Izrael, i njegovo pravo na samoobranu i opstanak. A upravo je to posrijedi. Zato što ni Hamas ni Hezbolah ni njihovi panislamski pokrovitelji, osobito Iran, nisu spremni priznati ni samo pravo na postojanje Izraela kao židovske nacionalne države na tamošnjem području. Dok Izrael desetljećima planski istiskuje Palestince i obstruira dogovor o teritoriju države Palestine pokraj sebe. Dvije uzajamno uvjetovane isključivosti jedna drugu hrane i blokiraju usuglašenje među njima i među velikih silama. U takvim okolnostima, daljnji rat i humanitarne katastrofe neminovni su. Izlaz je u odustajanju od jednostranih isključivosti, ma čime zaogrnutih.

Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda nije uspjelo, unatoč nekoliko prijedloga, donijeti obvezujuću rezoluciju o Izraelu i Pojasu Gaze, koji se strahovito napadnut od izraelskih snaga našao i u stanju humanitarne katastrofe. Opća skupština UN-a uspjela je većinom glasova donijeti odgovarajuću rezoluciju, no ona nije obvezujuća, ima samo političko-etičku težinu.

Kako to da međunarodna zajednica nije u stanju pronaći neku, makar kratkoročnu, formulu za rješavanje ili za ublažavanje tamošnjega stanja?

Ima vrlo mnogo i raznih razloga i okolnosti zašto je tako. Ovdje se mora istaknuti jedan, koji se pokazao kao najveći kamen spoticanja odnosno uzrok neravnomjernog razdora u međunarodnoj zajednici. A to je: nespremnost gotovo svih arapskih i islamskih zemalja te niza drugih zemalja, osobito s „Globalnog juga“, da osudi zločine koje su počinili pripadnici Hamasa i Palestinskoga islamskog džihada kada su prodrli na teritorij Izraela, ondje izvršili pokolje i uzeli određeni broj civila za taoce te na Izrael lansirali više tisuća raketa i drugih projektila.

Vlade četrnaest zemalja koje su se usprotivile donošenje rezolucije u Općoj skupštini, među kojima se našla i hrvatska vlada, i četrdesetak suzdržanih zemalja upravo su to imale pred očima. Nije im bilo prihvatljivo da se u istom tekstu rezolucije ne osude eklatantni zločinački čini s palestinske strane suprotni međunarodnom i humanitarnom pravu, nego da se samo Izrael spriječi u nastojanju da vojnim putem ukloni opasnost za takve čine ubuduće. To izraelskoj vladi nije prihvatljivo zato što se time ne rješavanja trenutno najveće žarište ugroze za sigurnost Izraela kao države i sigurnost njegovih državljana.

Arapsko-islamske zemlje ponijele su se pri izradi prijedloga rezolucija, a uvelike i inače, izrazito jednostrano, pristrano, isključivo i tvrdokorno. One u predloženom tekstu rezolucije nisu – unatoč amandmanima koje je na njih uložila Kanada – pristale ni osuditi prethodne terorističke postupke Hamasa ni zatražiti bezuvjetno puštanje na slobodu nedužnih talaca.

Dok je tako, SAD i neke druge sile blokirat će svaki pokušaj da međunarodna zajednica nametne Izraelu rješenje koje nije uravnoteženo, dakle ni pravedno.

Zašto je tako?

Razumljiva je ogorčenost tolikih ljudi i zemalja stanjem u Pojasu Gaze i negativnim, brutalnim, uništavajućim tretmanom Palestinaca od Izraela. No odgovorno političko razmišljanje moralo bi uzeti u obzir i drugu stranu: Izrael, i njegovo pravo na samoobranu i opstanak. A upravo je to posrijedi. Zato što ni Hamas ni Hezbolah ni njihovi panislamski pokrovitelji, osobito Iran, nisu spremni priznati ni samo pravo na postojanje Izraela kao židovske nacionalne države na tamošnjem području. Dok Izrael desetljećima planski istiskuje Palestince i obstruira dogovor o teritoriju države Palestine pokraj sebe. Dvije uzajamno uvjetovane isključivosti jedna drugu hrane i blokiraju usuglašenje među njima i među velikih silama. U takvim okolnostima, daljnji rat i humanitarne katastrofe neminovni su. Izlaz je u odustajanju od jednostranih isključivosti, ma čime zaogrnutih.

U protivnomu, promatrat ćemo nastavak razaranja, međusobnog ubijanja i masovne patnje ljudi, sa sve većim izgledima za eskalaciju, na širenje ratnog požara, za nove, milijunske valove migranata, za poremećaje lanaca opskrbe i ostale negativne i opasne posljedice.

Tko (sve) to želi? I zašto?

Povezano:

Zdravko Gavran: Pojas Gaze treba smjesta proglasiti protektoratom Ujedinjenih naroda!

Hrvatsko nebo