Danska se uspjela obraniti od najezde migranata tako što nije prihvatila velik dio propisa EU-a o migracijama i azilu

Vrijeme:3 min, 51 sec

 

Ministri pet nordijskih zemalja: Švedske, Finske, Danske, Norveške i Islanda, sastali su se u utorak u Kopenhagenu, glavnom gradu Danske. Dogovorili su se o pooštravanju uvjeta za primanje migranata i o jačanju suradnju u vraćanju onih bez zakonske osnove za boravak u zemlje iz kojih su došli. Dogovorili su se i o organiziranju zajedničkih deportacijskih letova kojima bi odvozili nezakonite prebivaoce u neku treću zemlju posredovanjem agencije za čuvanje europske granice i obale, Frontexa.

Prošle godine ta je agencija vratila u zemlju porijekla blizu 25.000 ljudi, od kojih se 40% vratilo dragovoljno. Predstavnici pet zemalja sada će se redovito sastajati kako bi bolje surađivali s trećim zemljama na vraćanju i programima povratka migranata, rekao je u utorak danski ministar migracija Kaare Dybvad Bek.

Dansku su dugo kritizirali zbog ograničavanja useljavanja i stroge politike azila. No ona danas služi kao uzor drugim nordijskim državama. Nova konzervativna, desno-populistička finska vlada planira pooštravanje mjera, dok švedska manjinska vlada, kojoj potporu daju desničarsko-populistički Švedski demokrati, već je odluku o tome donijela. Čelnica njihove parlamentarne skupine Linda Lindberg poziva Švedsku da ubuduće prepusti procedure azila zemljama izvan EU-a.

Prošle godine danska je vlada, predvođena socijaldemokratima, potpisala sporazum o deportaciji s Ruandom. Europska komisija s time se nije složila. No sada Danska pokušava progurati isti taj plan zajedno s drugim zemljama, poput Austrije, jer osjeća da ima veći vjetar u leđa. Ministar migracija Bek vidi radi na tomu da EU odobri i prihvati „ruandski model“.

Danska već godinama bilježi nizak priljev: po podatcima Europskog parlamenta, godine 2022. bilo je oko 4560 tražitelja azila, dok ih je istodobno u Njemačkoj bilo gotovo 244 000. Prethodnih godina u Danskoj je bilo još manje useljenih niže (g. 2021.: 2080; g. 2020.: 1475), a i na vrhuncu krize s nezakonitim useljavanjima g. 2015. bilo je svega 21.000 takvih – iako je ekonomska situacija dobra, a smještajnih kapaciteta za prihvat ima po općinama sasvim dovoljno. U njih su smještene tisuće ukrajinskih izbjeglica – koje Danska, kao i mnoge druge europske zemlje, dočekuje raširenih ruku. Ukrajinski izbjeglice puni su hvale za zemlju domaćina.

No za one koji traže azil situacija je drukčija, i ekonomski i pravno. Na mnogim mjestima i na razne načine zemlja sa svojih blizu šest milijuna stanovnika odvraća migrante od dolaska, a još više od dužeg ostanka u njoj. Cilj joj je da uopće ne bude tražitelja azila izvan UN-ovih programa preseljenja, koje je plansko i organizirano. Kako je razvijena i socijalna država Danska uspjela obraniti se od invazije migranata? – Tako što nije prihvatila velik dio propisa EU o migracijama i azilu. Ona je, uz ostalo, znatno pooštrila pravila za spajanje obitelji, zakonski zadržava useljeničke dragocjenosti i smanjila je iznose koje isplaćuje imigrantima za uzdržavanje. Tražitelji azila – dok čekaju na rješenje – dobivaju samo neke vrste džeparac, ništa više od toga. Osim toga, obvezni su živjeti u kolektivnom smještaju, dakle pod određenom kontrolom. U Dankom smiju početi raditi tek nakon što u njoj provedu šest godina, a i to je samo teorijska mogućnost. Tražitelji azila gotovo nikad ne rade redovne poslove. Ako nakon dovršenog postupka dobiju status zaštite, mogu računati samo na socijalnu naknadu koja je upola manja od one koju primaju nezaposleni danski državljani.

Osim toga, od g. 2019. status ’međunarodne zaštite’ za pridošlice dodjeljuje se samo privremeno, na najviše dvije godine. Sa svakom novom provjerom njihova statusa postoji rizik od gubitka stana, posla ili studija. Vrlo malo pridošlih stranaca iz ne-članica EU-a uspijeva od danskih vlasti dobiti stalnu boravišnu dozvolu. Za to je naime potrebno najmanje osam godina odobrenoga privremenog boravka, dokaz o zaposlenju i vrlo dobro poznavanje danskog jezika. Kada se svi ti uvjeti i okolnosti uzmu u obzir, očito je da je izbjeglicama i ostalim migrantima gotovo nemoguće dobiti dansko državljanstvo, ocjena je stručnjaka koji poznaju situaciju. Oni koji ipak uspiju dobiti državljanstvo, u prosjeku prethodno borave u Danskoj 19 godina – dok se u Njemačkoj izbjeglice mogu naturalizirati već nakon šest godina boravka.

Mnogi izbjeglice iz Sirije trenutno gube status osoba pod međunarodnom zaštitom kao izbjeglice jer je Danska nekoliko regija u njihovoj zemlji proglasila sigurnima, pa od njih zahtijeva da se vrate u Siriju. Premda ih u stvarnosti Danska ne uspijeva deportirati, zbog teškoća sa Sirijom i otpora u njoj. No zato se oni moraju iz slobodnog smještaja vratiti u smještajne i tranzitne centre za azilante u Danskoj. Oni su obično izgrađeni daleko izvan urbanih sredina, a postoje i strogi propisi po kojima se moraju redovito javljati nadležnim vlastima. To su neke vrste „otvoreni zatvori“. Okolne zemlje, u kojima su uvjeti mnogo blaži, preuzimale su glavninu migranata – pa će i na Dansku rasti imigracijski pritisak.

 

Hrvatsko nebo

Odgovori