Rat na Bliskom istoku/ima li uopće izgleda za mir?

„Moguće je i da se sukob razvije u vjerski rat, koji će zahvatiti cijelu regiju”, kaže Amjad Shihab, palestinski politolog iz istočnog Jeruzalema.

Što je srž sukoba?

Izraelci i Palestinci polažu pravo na teritorij, koji se proteže od obale Sredozemnog mora do rijeke Jordan. Polovina te teritorije, dugačke oko 400 i široke do 100 kilometara, je pustinja. Na njoj se nalaze sveta mjesta Židova, kršćana i muslimana.

Od osnivanja Izraela 1948. godine, Izrael, Palestinci i susjedne arapske države vodili su nekoliko ratova. Oko 700.000 Palestinaca napustilo je svoju domovinu ili je protjerano samo 1948. godine. Istovremeno je do 1972. godine oko 800.000 Židova pobjeglo ili protjerano iz arapskih i sjevernoafričkih država nakon arapsko-izraelskog rata 1948. godine.

Veliki dijelovi Zapadne obale do danas su pod izraelskom okupacijom. Mnogi Palestinci pozivaju na vlastitu državu, povratak izbjeglica i povlačenje sa Zapadne obale i iz istočnog Jeruzalema barem jednog dijela od oko 700.000 izraelskih doseljenika. “Okupacija je glavni problem”, kaže palestinski politolog Shihab i dodaje: “Čarobna formula za rješenje sukoba bi bila: okončanje okupacije.”

Za Izrael, koji je stalno izložen napadima, posebno od strane Hamasa, od presudne važnosti je priznanje židovske države od strane arapskih zemalja i jamstva za sigurnost vlastite države. Izraelska magična formula bi glasila: mir je moguć samo kada teror prestane.

No, tvrdolinijaši na obje strane koji nisu spremni ni na kakve ustupke, proširili su svoj utjecaj. Hamas, na primjer, negira pravo na postojanje države Izrael i želi spriječiti kompromis koji bi doveo do mira. SAD i EU ga smatraju terorističkom organizacijom. Od 2007. godine Hamas kontrolira Pojas Gaze, koji je Izrael opasao ogradom i izolirao.

Mir moguć usprkos svemu?

Neki stručnjaci upozoravaju da bi sukob mogao eskalirati u rat, koji bi zahvatio cijelu regiju. Ali moguće je i suprotno, kaže Margret Johannsen u intervjuu za DW. Hamburška politologinja desetljećima proučava bliskoistočni sukob i još uvijek vjeruje u mirovni sporazum. Usprkos brojnim žrtvama Hamasovog terora i bez obzira na žrtve izraelskog bombardiranja Gaze? “To je toliko užasno da nekako mislim da je to poziv za buđenje. Mogu se samo nadati da će to tako i biti”, kaže ona.

„Kompromis bi se mogao postići u roku od tri godine”, uvjerena je Johannsen. “Rane moraju zacijeliti. Nada se da postoje političari, koji će se potruditi u posredovanju. Bez posredovanja neće ići.” Johansen kao posrednike vidi i nove sile kao što su Kina i Indija ali i afričke zemlje.

Rješenje u vidu dvije države

Desetljećima se na rješenje koje se temelji na dvije države gledalo kao na jedini način za okončanje sukoba. Već 1947. Ujedinjeni narodi su svojim planom podjele predložile židovsku i arapsku državu u Palestini. Međutim, arapska strana je to odbila.

Sporazumom iz Osla 1993. godine, po prvi put u povijesti sukoba, rješenje o dvije države bilo je na dohvat ruke. Izraelska vojska se povukla iz dijelova Zapadne obale. Novostvorena Palestinska uprava (PA) kontrolirala je otprilike petinu područja i dobila je djelomičnu kontrolu nad drugom petinom.

Ali, političke provokacije, teroristički napadi i izgradnja novih naselja a prije svega ubojstvo izraelskog premijera Jitzaka Rabina 1995. godine uništili su nadu da bi mogao zaživjeti koncept za rješenje sukoba u vidu dvije države. Protivnici sporazuma s obje strane uspjeli su spriječiti dalje dogovore.

“Rješenje o dvije države je i dalje dobra ideja”, kaže izraelski stručnjak Mairav ​​Zonzsein iz Međunarodne krizne grupe. „Hoće li to biti moguće provesti ovisi od toga jesu li dvije strane i međunarodna zajednica spremne iskoristiti svoj politički kapital i energiju kako bi se to postiglo. Mnogi danas ne vjeruju da je to ostvarivo.

Podrška za rješenje u vidu dvije države sve manja

Prema anketama istraživačkog centra Pew (Pew Research Center), svaki treći Izraelac vjeruje da je mirni suživot s neovisnom palestinskom državom moguć. Prije deset godina, svaki drugi Izraelac vjerovao je u rješenje na temelju dvije države. Istraživanje je provedeno u proljeće 2023. Sada, nakon terorističkog napada Hamasa na Izrael, još manje će biti onih koji vjeruju da je mir moguć, jer su mnogi lijevo orijentirani Izraelci i oni koji razmišljaju sekularno, također izgubili vjeru u mir.

Slična je situacija i na Zapadnoj obali, u Gazi i istočnom Jeruzalemu, gdje je institut za ispitivanje javnog mnijenja Gallup proveo istraživanja prije najnovijeg terorističkog napada Hamasa na Izrael. Prema rezultatima anketa, samo jedan od četiri Palestinca podržava rješenje u vidu dvije države, dok je 2012. godine šest od deset Palestinaca bilo za takvo rješenje.

S obzirom na fragmentaciju i iscjepkanost Zapadne obale gradnjom brojnih izraelskih naselja, hamburška stručnjakinja Margret Johannsen smatra da nije moguće da rješenje o dvije države zaživi.”Mislim da je s tim gotovo”, kaže ona.

Dva naroda, jedna država?

Johansen se stoga zalaže za rješenje u vidu jedne države. “Ne sada, kada stvari idu na gore. Ali dugoročno bi to bilo nešto, za što bih ja pledirala. Ako bi Izraelci i Palestinci živjeli zajedno u jednoj državi, onda bi i izraelski doseljenici mogli ostati živjeti gdje žele”, dodaje Johannsen.

Obično se raspravlja o tri modela kako bi jedna takva država mogla izgledati. Pored unitarne države s jakom središnjom vladom, kao što je slučaj s Francuskom, predlaže se i zajednička država sa slabom centralnom vladom. U takvoj federaciji, po uzoru recimo na Belgiju, židovske i palestinske regije bi imale široka ovlaštenja.

Konfederacija ili federacija uključivala bi dvije teritorije s otvorenim granicama i sa zajedničkom izraelskom i palestinskom vladom odgovornom samo za nekoliko pitanja kao što su vanjska trgovina i vanjska sigurnost.

“Recept za građanski rat”

Pnina Sharvit Baruch iz Instituta za nacionalne sigurnosne studije u Tel Avivu smatra da su svi ovi prijedlozi neprovedivi. Štoviše: “Imati jedinstvenu teritoriju s jednakim brojem Palestinaca i Židova je recept za građanski rat”, smatra ona. Zbog “ogromnog neprijateljstva” između dvije strane, do ovog zaključka je došla još prije najnovijeg terorističkog napada Hamasa na Izrael.

Gotovo polovina stanovnika Izraela, Pojasa Gaze, istočnog Jeruzalema i Zapadne obale su Arapi. Mnogi Izraelci stoga strahuju da bi zajednička država s Palestincima izgubila svoj identitet kao židovska država – čak i ako nasilje prestane. Za mnoge Izraelce – i Židove širom svijeta – identitet židovske države je jako važan. Konačno, nakon holokausta Izrael je osnovan kao sigurno utočište i dom za Židove širom svijeta.

Neki desno orijentirani Izraelci stoga pozivaju na izraelsku državu, u kojoj bi Palestinci samo u pojedinim dijelovima Zapadne obale imali više autonomije. Međutim, Palestinci smatraju da to ne bi bila demokratska država u kojoj bi im bila data puna građanska prava.

Nerješivi problem?

Sukob između Izraelaca i Palestinaca sada je postao sinonim za nerješivi problem. „Koliko god to mnogim ljudima izgledalo komplicirano, zapravo je rješenje vrlo jednostavno”, kaže izraelski stručnjak Mairav ​​Zonzsein. “Imate dva naroda koji ovdje trebaju živjeti u miru i sigurnosti. I činjenicu da nam nikakav terorizam i nikakva vojna moć i prevlast nisu pomogli da krenemo naprijed.”

Mir će dugoročno biti moguć samo ako obje strane steknu povjerenje jedna u drugu. Da bi se to postiglo, najprije se mora zaustaviti krvoproliće – a to trenutno ne izgleda moguće. Pogled u povijest ipak bi mogao dati nadu. Čak su i tzv. krvni neprijatelji Njemačka i Francuska postali prijatelji sklapanjem Elizejskog sporazuma 1963. godine, skoro dva desetljeća nakon završetka Drugog svjetskog rata.