Nataša Božinović: I depresija je postala Jugo trash

Redovito pokušavam razbiti stereotipnu dijagnozu bipolarnoga društva u kom su domoljubi i katotalibani, cajkaški pol, a kulturni građani, jugoslavenski. Međutim, mnoge medijski istaknute figure prepoznate na desnici ju uporno grade uz svesrdnu pomoć jugoslavenske samoprozvane građanštine. Radije koristim izraz malograđani za Jugoslavene. Naime, radi se o poluinteligentima, iskrenim ljubiteljima totalitarnog jugoslavenskoga sustava i njegova glavnog simbola, diktatora, J.B.Tita. Nema tu nikakve građanštine, goli primitivizam.

Iz te iskonske privrženosti bivšem sustavu koji ograničava slobodu, rađa se potpuno iskrivljena simbolika društva kojom se batinaju slobodoumni ljudi iz dana u dan sve moćnijim medijskim aktivnostima. Mnogi izbatinani propjevaju: Hej Slaveni ili kakvu drugu, Po šumama i gorama. A kad se preglume, padne i Bella ciao. Neki pjevaju i bez da ih se batina. Nino je Raspudić negdje na putu da sa savršenim talijanskim akcentom propjeva ovu zadnju. Ne ostaje samo na pjevanju, počinje se materijalizirati u goleme kičaste spomenike na svakom pedlju naše domovine. Doći ćemo do toga da će, ako već nije, broj spomenika posvećen nastanku Jugoslavije nauštrb slobodne Hrvatske, biti veći od svih hrvatskih spomenika zajedno.

Sustav s iskrivljenim simbolima i vrijednostima je pažljivo stvaran više od stoljeća i prijelomna ’91. ne znači mu ništa. Najkarikaturalniji nositelji su prepoznati u djelatnosti komesara KPJ. Danas komesare zamjenjuju faktchekeri Faktografa ali i većina novinara SD, Jutarnjeg, Večernjeg, HTV.a, RTLa N1, Telegrama, Indexa, te aktivisti razno raznih ljevičarskih udruga. Vijeće časti HNDa je kolege iz Večernjaka šibnulo po prstima jer su intervjuirali filozofa Nevena Sesardića, a kao nisu se jasno ogradili od njegova stava. Tim ljudima debelo smeta bodljikava žica na granicama, ali ju hrle staviti pred intelektom. Neka se jasno ograde da je pamet (a s njom i istina), s druge strane njihova spektra interesa. Ali zato pod kapom društvenih mreža i drugih medija u vlasništvu svjetskih ili regionalnih moćnika, s lažima vladaju mimo nacionalnih vlada. Premijer se klanja Jeleni Veljači!? Poluinteligenti tipa Maja Sever i Hrvoje Zovko određuju koliko je jedan intelektualac, in, a koliko out.!? Imaju koncesiju na lijepljenje raznoraznih etiketa. Najpoznatija im je: fašist. Koliko god se smijala relativno novome fenomenu: kulturi otkazivanja (cancel culture), kao nečemu ispod svake razine, očito je da djeluje i ima realnu moć.

Iako često promišljam; čemu se zamarati kada je u nekoj daljoj ili bližoj budućnosti izvjesno da će doći do uništenja cjelokupne kršćanske i zapadne civilizacije, opet smatram da kako siješ tako ćeš i žeti, i da ne bi smjelo biti uzaludno upozoravati na korisne budale i njihove kreacije. Nedavni tekst iz Slobodne Dalmacije u kojemu se zajedno s čitateljima, slučajnim ili namjernim, obilježava desetogodišnjica smrti Jovanke Broz zgodan je primjerak takve kreacije. Jasno mi je da je novinarki Slobodne nešto tako sirovo opančarsko oličenje damskoga, a potpuno podređeni odnos žene s 30 godina starijim diktatorom, odnos istinske ljubavi, ali da takvi stavovi koji su oprečni civiliziranome društvu mogu suvereno zavladati te se još prodavati kao napredni i moderni, to je već opasan reality horor. Na trenutke čovjek odluta od zbilje. Samo ovlaš lista, prebire, vozi dalje, ne osvrće se kao ni iskusni vozači na prometne ispadice bezobraznih vozača. Zaobiđete i vozite dalje. A onda shvatite da su se savršeno grupirali. Da postoji vojska koja vozi suprotnim smjerom, ali kako ih je sve više, vaš je smjer postao neregularan. Počinjete razmišljati hoćete li ostati tvrdoglavi i pri svome, pa da vas ta silna vojska, nimalo miroljubiva, zgazi, ili ne. Uputno je stati sa strane, nadati se da će ludilo uskoro proći i samo promatrati. Možete vidjeti da jedan viče da je ponosan gay, drugi da je ponosni Jugoslaven, treći da je Jovanka pojam dame, četvrti da je žena s bradom, peti da je ponosan depresivac, šesti da je dobro mlatiti žene, sedmi da je izmlaćena žena, osmi da su Hercegovci ušli u NDH samo zbog veće cijene duhana, i tako redom…

Ovaj osmi je Nino Raspudić. Istina, malo sam mu rečenicu izvadila iz konteksta, ali s obzirom da ju je izrekao ispred petoga ponosnoga depresivca Aleksandra, voditelja Nedjeljom u 2, nije mi za zamjeriti. Jasno mi je da je Nino uviđavan spram Aleksandrova uzroka depresije te da je morao ublažiti želju Hrvata iz Hercegovine da žive u svojoj državi time što joj je odredio cijenu po cijeni duhana. Hrabro reći Aci da Hrvatska nema cijenu i da je Jugoslavija propali projekt, nekako je prst u frišku ranu. Ni za Ninočkine premijerske aspiracije nije pametno ne ulizivati se projugoslavenskoj kliki. Kao što druga strana ima pra-pra stričeve svećenike, tako Nino uz ovakve bisere, ima još i zlaćan kip Bruce Lee-ja. Iako izbjegavam emisiju NU2 već niz godina, ovu kao dio predizborne kampanje, a i za zabavu, preporučam. Istakla bih dvije stvari. Prva: prijateljski Acin odnos s Ninom koji se bitno razlikuje od prijašnjih gostovanja kada bi ga Aco uvijek agresivno i nekulturno napadao. Vrijeme je to Ninovih kolumni i Petoga dana kada su Nino i njegova supruga Marija Selak, većini domoljuba predstavljali intelektualne veličine. Danas se kroz supružničku direktnu političku aktivnost pri (ili u) MOST-u, može promatrati pad hrvatskog digniteta obrnuto proporcionalan rastu jugoslavenske ikonografijske djelatnosti.

Koliko Jugoslaveni mogu u stvaranju svoje mitologije biti deficitarni s intelektom pokazuje i članak SD gdje je Jovanka dama, a odnos između nje i diktatora, ljubav. Nisam pročitala Aleksandrovu knjigu Depra o njegovoj depresiji za koju on sam od uzroka navodi raspad SFRJ, ali predmnijevam da se kvalitetom sadržaja ne razlikuje od navedenoga teksta, te da simbolizira naizgled ideološki oprečne stavove Ninovim, ali u konačnosti, zajedničkim snagama ruše hrvatsko dostojanstvo. Druga stvar je, a što nije popularno istaknuti jer je veliki kompliment HDZu, a to je, potvrdio je Aca u emisiji s Raspudićem, da mu se nitko od Hadezeovaca nije odazvao u protekle dvije godine. I zato Nino, nije teško, potrudi se. Kad može HDZ, Možemo i ti. Ostatak emisije je protekao u Oprah show ugodnoj atmosferi u kojoj smo saznali da se Nino tušira hladnom vodom i da su Acine frendice skidale gaćice kada bi ugledale Eru Nina, misleći da je s ovoga srpskoga sveta. Kada bi saznale da je s onoga hrvatskoga, rekle bi: fuj Nino.

Poslije emisije, na YouTubu u komentarima, svi hvale Ninu. Čudno, jer nakon Stankovićeve obrade Nine, više ne znaš s kojega je Ero svijeta. Naletim na jedan jedini, malčice drukčiji komentar. Autor veli kako mu brišu kritičke komentare, pa će reći da je Nino u Petom danu bio car, ali da ne smije dalje komentirati jer će ga izbrisati. Znači, negativni komentari se brišu. Predizborna emisija u režiji Aleksandra Stankovića u Miloševićevom stilu: Ako se izbori dobro organizuju, onda narod ne mora ni da izađe na izbore, i ostale njegove emisije, većini promatrača pokazuju tko je sve jugoslavenski projekt srpskoga sveta. Ali ne i Ninu Raspudiću. S obzirom da je jedan od voditelja cjelokupna projekta, u depri, ne bi nas trebala zabrinjavati uspješnost projekta. Ili ipak bi?

Mediteranski festival knjige u Splitu pokazuje da je upravo takvim projektima Srbija vodeća mediteranska zemlja. Nije zemljopisno, ali zahvaljujući mnogim srpskim izdanjima i hrvatskim Jugoslavenima kojih se moglo vidjeti na festivalu, ona to doista jest. Od Aleksandra do Markovine, pa sve do samih srbijanskih ikona koje postaju i mediteranske, i regionalne, i svetske, kako se već koji festival zove. Posjetitelji su tako mogli upoznati simpatičnu Srpkinju Oliveru Ćirković, bivšu zatvorenicu grčkih zatvora, između ostaloga, poznatu i po svojim konzervativnim feminističkim stavovima. I ona je kao i Jovanka, jedna od dama Slobodne Dalmacije sudeći po hvalospjevu koji su joj posvetili zbog aktualnoga gostovanja na MFK. Da je kojim slučajem Hrvatica, bila bi zgažena u onome sustavu suprotnome smjeru, dok si rek’o keks. Ovako Olivera sa svojim lopovsko konzervativnim pedigreom zahvaljujući perjanici pedigrea, srpskome svetu, u Hrvatskoj, upada u sustav. Bez problema! I Olivera, i Nino, i Andrej i Veljača, i cosa nostra i bella ciao…. Ćao!

Nataša Božinović/Hrvatski tjednik/Hrvatsko nebo