Iz stranih medija/ Vodi li krvavi trag do Beograda?

Srbija je skupa sa svojim ’voždom’ Vučićem ’na promatranju’, pod povećalom velikih i srednjih sila, koje razmišljaju kako se dalje postavljati prema njemu i Srbiji. Da je tako, pokazuje i ovotjedno gostovanje Vučića na CNN-u, kamo ga je u razgovornu emisiju pozvala glavna vanjskopolitička novinarka  s debelim iskustvom i političkim znanjem Christiane Amanpour. Srbiju kritički promatra i Michael Martens, posebni izvjestitelj i analitičar njemačkog FAZ-a za područje bivše Jugoslavije. Prenosimo njegov članak Führt eine Blutspur nach Belgrad? (Vodi li krvavi trag do Beograda?) u prijevodu na hrvatski.

Nedavno izbijanje nasilja na sjevernom Kosovu, s najmanje četiri smrtna slučaja, i dalje zaokuplja međunarodnu politiku. Tijekom vikenda američki državni tajnik Antony Blinken, Ministarstvo vanjskih poslova u Berlinu i drugi akteri upozorili su Srbiju da ne raspoređuje vojsku na granici s Kosovom. Kosovska vlada, među ostalima, ranije je tvrdila da je to slučaj velikih razmjera. Glasnogovornik američkog Vijeća za nacionalnu sigurnost John Kirby također je upozorio da se u pograničnom području uočava „razmještanje bez presedana“ srpskog topništva, tenkova i mehaniziranog pješaštva. Riječ je o „velikoj srpskoj vojnoj prisutnosti“.

Premještanje trupa, dramatično inscenirani posjeti, pojačana uzbuna ili djelomična mobilizacija dio su uobičajenog arsenala srpske politike u vrijeme krize. Zveckanje oružjem obično ne znači pogoršanje situacije, već naprotiv predstavlja početak opuštanja. Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić takvim se postupcima domaćoj publici može predstaviti kao moćan čovjek koji ne dopušta da ga gura međunarodna politika. Upozorenja iz inozemstva donekle su dobrodošla glazbena podloga u Beogradu. Sporedna je činjenica da zbog toga trpi ugled Srbije. Važnija je domaća politička konsolidacija moći.

No nedavno izbijanje nasilja vjerojatno će još dugo zaokupljati Vučića. Pretprošle nedjelje na sjeveru Kosova pojavila se srpska neregularna skupina koja je s oklopnim vozilima, topništvom i tridesetak ljudi namamila kosovsku policijsku jedinicu u zasjedu, pri čemu je ustrijeljen policajac. Kada je stigla policija s pojačanjem, napadači su se zabarikadirali u manastiru u selu Banjska – unatoč negodovanju Srpske pravoslavne crkve. Najmanje tri neregularna vojnika ubijena su u kasnijim razmjenama vatre. Sumnja se da su iregularci djelovali po nalogu iz Beograda i da su iz Beograda dobivali oružje.

Na sjeveru Kosova naseljenom gotovo isključivo Srbima ništa se značajno ne događa bez pristanka Beograda. Tamošnja politička zbivanja Vučić usmjerava preko „Srpske liste“, najjače političke snage kosovskih Srba. Formalno neovisna, „Srpska lista” zapravo je kontrolirana podružnica Vučićeve „Srpske napredne stranke“ koja dominira političkim i gospodarskim zbivanjima u Srbiji. U konačnici, „Srpska lista” samo je naziv pod kojim Vučićeva napredna stranka djeluje na Kosovu. Upravo je potpredsjednik „Srpske liste” Milan Radoičić priznao je da je predvodio paravojnike koji su počinili ubojstva. U normalnim okolnostima vjerojatno ne bi bilo takvog priznanja, ali dokazi, potkrijepljeni i snimkama kosovskih dronova, bili su toliko čvrsti da je poricanje u Beogradu vjerojatno smatrano uzaludnim. U svakom slučaju, Radoičić je preko svog odvjetnika objavio da je on sam planirao napad na Kosovu, bez naredbe i podrške iz Beograda i bez znanja „Srpske liste“. Prema Radoičićevim riječima, radilo se o činu „obrane“ od „terora“ koji je kosovski premijer Albin Kurti provodio nad srpskim stanovništvom na Kosovu. Smrt kosovskog policajca bila je nesretan slučaj, ustvrdio je Radoičić.

Radoičića u srpskim medijima ponekad nazivaju i „kontroverznim biznismenom“, što je obično šifra za mafijaško djelovanje. Ministarstvo unutarnjih poslova Kosova objavilo je slike na kojima se vidi Radoičićeva velebna vila na sjeveru Kosova. Takve se nekretnine uglavnom ne mogu kupiti od prodaje voća i povrća. Radoičić je potpredsjednik Srpske liste od 2018. Tada je već slovio za opasnog Vučićeva namjesnika na sjevernom Kosovu. Krajem 2017. oporbeni političar Oliver Ivanović iz etnički podijeljenog kosovskog grada Mitrovice opisao je Radoičića kao tamošnjeg stvarnog vladara. Nekoliko tjedana kasnije, Ivanović je ubijen, ustrijeljen ispred svoje kuće u Mitrovici. Počinitelji nikada nisu pronađeni.

Kako će sada reagirati EU prema svojoj kandidatkinji? Njezin najviši vanjskopolitički predstavnik, Španjolac Josep Borrell, poziva na ono što je jedino logično: sudski proces protiv odgovornih za „gnjusni napad na kosovsku policiju“. No, malo je vjerojatno da će Vučić svog lokalnog podizvođača Radoičića predati kosovskom pravosudnom sustavu. Ako Beograd vjeruje vlastitim tvrdnjama o „teroru“ i „etničkom čišćenju“ nad Srbima na Kosovu, takav bi proces morao biti u potpunosti u interesu Srba. Ondje bi međunarodnoj javnosti mogli biti predstavljeni dokazi o sustavnom progonu kosovskih Srba. Vjerojatnije bi, međutim, bilo da bi proces, vođen po kriterijima pravne države, po mogućnosti i uz međunarodno sudjelovanje, jasno otkrio koliko su tvrdnje Beograda groteskno pretjerane. Ako Radoičić bude u Srbiji, a EU bude ozbiljno inzistirao na njegovu izručenju kosovskim vlastima, istraga nedavnog ubojstva policajca mogla bi imati negativne posljedice za Srbiju – bar za Srbiju Aleksandra Vučića.

FAZ/Hrvatsko nebo