T. Šovagović/Uz premijerne pobjede Dinama i Zrinjskoga

Odijevajući Konferencijsku ligu u uspješno ruho

Trijumfi zagrebačkoga Dinama i mostarskoga Zrinjskoga u prvom kolu Konferencijske lige imaju veću težinu nego što se u prvi mah može učiniti neupućenijemu promatraču. U slučaju hrvatskoga prvaka došla je nova pobjeda nad starim protivnikom, kazahstanskom Astanom, u reprizi dvoboja drugoga pretkola Lige prvaka. Momčad koja igra s trojicom hrvatskih igrača još jednom se pokazala nedoraslom, iako se u međuvremenu dogodila smjena trenera na klupi Dinama te je strategom postao Sergej Jakirović umjesto Igora Bišćana, a otišli su i najbolji igrači, vratar Dominik Livaković, branič Josip Šutalo i motor momčadi Luka Ivanušec. Također, neka bude podcrtano, posljednja pobjeda 5:1 došla je nakon neuspjeha protiv praške Sparte, već kada se vjerovalo da je Europska liga ono natjecanje u kojem će modri klub nastupati ove sezone. Kako je trener Bišćan otkazom platio nes(p)retno ispadanje u elitnom natjecanju od atenskoga AEK-a, tako je Mostarac Jakirović nekako ostao u sedlu unatoč prosutoj prednosti 3:1 iz zagrebačkoga dvoboja, nesačuvanoj u češkoj prijestolnici. Dva osječka jedanaesterca prije reprezentativne stanke otklonila su klasične maksimirske oblake, pa je trener s inicijalima S. J. na trenirci još uvijek na klupi, a uvjerljivost nastupa s Astanom potvrdila i vrijednost Dinamovih rezervnih igrača, osporavanih tijekom kratke Bišćanove ere. Tako su Zagrepčani u tri dvoboja s Kazahstancima postigli jedanaest pogodaka, primili tek jedan i pokazali da će u skupini s Viktorijom iz Plzena i kosovskim Ballkanijem biti konkurentni za eliminirajuću fazu Konferencijske lige.

S druge strane, momčad s manjim očekivanjima od Dinama, bosanskohercegovački prvak Zrinjski na svojem je stadionu pod Bijelim Brijegom izveo športsko čudo protiv AZ Alkmaara, preokrenuvši poluvremenskih 0:3 u pobjedu 4:3, nestvarno nadahnutom igrom u drugom dijelu koja je posramila uglednoga nizozemskoga trenera, negdašnjega izbornika Advocaata, koji je, nimalo odvjetnički, barem prema medijskim izvještajima, nakon prvih 45 minuta podcijenio Mostarce u stilu da tako slabim momčadima ne bi trebalo dopustiti nastupanje u europskim natjecanjima. Na krilima dvostrukoga strijelca Zvonimira Kožulja i ostalih, momčad vrsnoga trenera Krunoslava Rendulića ispisala je novu stranicu povijesti mostarskoga nogometa, a malo tko je u ljeto očekivao i prvi europski plasman nekoga kluba od samostalnosti BiH, kao i bodove u skupini, misleći, valjda, da su športske ambicije zadovoljene samim nastupanjem u Konferencijskoj ligi. Imao je prije Zrinjski, prvi inozemni klub Luke Modrića, također svojih prigoda zaigrati u višem stupnju europskih natjecanja, no i skupina s Nizozemcima, varšavskom Legijom i birminghamskom Aston Villom doima se vrijedna poštovanja. Nema sumnje da će svaki osvojeni bod igrači i navijači mostarskoga kluba znati proslaviti, i nadati se do posljednjega, šestoga kola prezimljavanju u Europi.

Ono što vrijedi dometnuti jest podcjenjivanje Konferencijske lige pred očima javnosti, iako objektivno najslabijega dijela UEFA-inih nastojanja. No riječ je o mladom natjecanju koje u svojem trećem izdanju ima iza sebe upisana ugledna imena Rome i londonskoga West Hama na pobjedničkom trofeju. S hrvatske strane, rado bismo da su Osijek, Rijeka i Hajduk postali ove sezone dijelom toga društva u kojem nastupaju snažni klubovi (među njima i oni koji su izbacili naše – francuski Lille i grčki PAOK), pravi međunarodni uglednici poput Fiorentine, frankfurtskoga Eintrachta, turskih predstavnika Fenerbahčea i Bešiktaša, Maccabija iz Tel Aviva, belgijskoga Club Bruggea, uglavnom, sijaset momčadi koje imaju pravo vjerovati u završnicu omalovaženoga natjecanja. Ako i nije usporedivo s reprezentativnom Ligom nacija, gdje je tek treće izdanje i finale hrvatske reprezentacije protiv Španjolske podignulo ugled u domaćem puku, jamačno će bodovi Dinama promijeniti odnos prema toj, kako se žargonski, naziva Konfekcijskoj ligi. Dobro skrojena, ona omogućuje i niže rangiranima klubovima prikupljati vrijedni koeficijent koji otvara vrata ostalim nacionalnim predstavnicima, a ni zarada od svakoga osvojenoga boda nije zanemariva.

Već s prvim pobjedama pokazalo se i ono dvostruko medijsko lice – ne raduje se baš svatko uspjesima Dinama i Zrinjskoga, što nastupe u Konferencijskoj ligi čini još važnijima, a njezin ugled rast će svakim sljedećim bodom. Osobito to vrijedi za Mostarce, čija je reprezentacija opterećena ispodprosječnim nastupima i saveznim neslaganjima, pa im klub podno Bijeloga Brijega dođe poput melema na otvorenu nogometnu ranu. Hrvatski prvak, pak, svakom novom pobjedom učinit će i da zahtjevna zagrebačka publika u većem broju pohodi ruševni maksimirski stadion (ah, ta vječna boljka) i nauči cijeniti ono što, najčešće, uzima zdravo za gotovo – europske nastupe. Nakon što je nekadašnji trener Nenad Bjelica postavio temelje momčadi koja (osim uz prašku iznimku) ne gubi glavu i ne prima pacerske pogotke, te ima snažniju europsku konkurentnost nakon polustoljetnoga neprobijanja zimske granice, Dinamo ima što ponuditi i u toj manjoj ligi, na radost svih dobronamjernih navijača. Zato će biti zanimljivo promatrati kako će prikupljanje bodovne „zimnice“ boljeti one koji ne žele dobro ni zagrebačkim ni mostarskim nogometašima. S razmišljanjem kakvo je ono Advocaatovo, ili bez njega. Ima Konferencijska liga svoju težinu, i neka igračke predstave hrvatskoga i BiH prvaka dodatno učvrste povjerenje i otupe oštricu onih koji ne podnose uspješnost klubova s hrvatskim predznakom. A ima ih, s obiju strana Save i Neretve.

Tomislav Šovagović

hkv.hr / Hrvatsko nebo