Zakon o hrvatskom jeziku: HKV se uključio u javnu raspravu

HKV-ovi komentari u javnom savjetovanju o Nacrtu prijedloga Zakona o hrvatskom jeziku

Ministarstvo znanosti i obrazovanja zatvorilo je jednomjesečno savjetovanje s javnošću o Nacrtu prijedloga Zakona o hrvatskom jeziku (v. OVDJE) koji je priređen na temelju inicijative Matice hrvatske i prvotnoga nacrta prijedloga Zakona Matičine radne skupine (u sastavu August Kovačec, Stjepan Damjanović, Mislav Ježić, Tomislav Stojanov i Mario Grčević).

Posljednjega dana savjetovanja, 31. kolovoza 2023., uključilo se i Hrvatsko kulturno vijeće primjedbama i sugestijama koje bi pridonijele poboljšanju teksta Zakona i jasnoći pojedinih članaka.

Hrvatsko kulturno vijeće u mnogim je svojim napisima, autorskim kolumnama i komentarima od početka djelovanja posebnu važnost davalo jezikoslovnoj tematici, upozoravajući na nedovoljnu brigu o hrvatskom jeziku u službenoj i javnoj uporabi, osobito u medijskom prostoru. Također se HKV sustavno zalagao za donošenje Zakona o hrvatskom jeziku, držeći da postojeća ustavna odredba nije dovoljna i da bez Zakona koji iz nje proistječe ostavlja prostor nepoštivanju hrvatskoga standardnog jezika odnosno hrvatskoga jezika u cjelini.

HKV je dao potporu Matici hrvatskoj već u prvoj obavijesti da stručna skupina radi na izradi prijedloga Zakona, u uvjerenju da je riječ o ljudima koji će taj posao dostojno obaviti. Također je HKV sa zadovoljstvom popratio činjenicu da je prijedlog Matice hrvatske prihvatila Vlada Republike Hrvatske i potom ga, uza za sada nepoznate intervencije, uputila na javnu raspravu.

Hrvatski standardni jezik i hrvatski jezik

U savjetovanju s javnošću o Nacrtu prijedloga Zakona o hrvatskom jeziku ostavljena su ukupno 323 komentara. S nekim savjetima i prijedlozima u tim komentarima HKV se slaže, no nije ih htio ponavljati nego je nastojao osvrnuti se na ono što drugi nisu spomenuli. Ipak, premda su i neki drugi u svojim komentarima na to upozorili, smatrali smo potrebnim ponoviti kako je u cijelom zakonskom prijedlogu važno pripaziti na razlikovanje naziva „hrvatski standardni jezik“ i „hrvatski jezik“ jer u dijelu članaka nije jasno što Zakon zapravo propisuje, a zbog pogrješne uporabe tih naziva može se pročitati i besmislica da hrvatski narječni idiomi nisu dijelom hrvatskoga jezika.

Financiranje i upravljanje

Iz navedenoga se može iščitati kako će se cjelokupno financiranje provedbe Zakona o hrvatskom jeziku ostvarivati preko Instituta za hrvatski jezik (IHJ-a). Budući da zakonski prijedlog zahvaća mnogo šire područje djelovanja od onoga koje ima IHJ kao znanstveno-istraživačka ustanova te da se zakonskim prijedlogom, među ostalim, predviđa osnivanje Vijeća za hrvatski jezik u kojem je IHJ samo jedan od priključenih članova, smatramo nelogičnim da se cjelokupno financiranje, a time onda i eventualno upravljanje prenosi na IHJ.

Ako se ovim zakonom želi ostvariti stvarni pomak u odnosu na postojeće stanje s hrvatskim jezikom, općenito je nemoguće cijelu provedbu Zakona svesti na jednu jedinu ustanovu, neovisno o kojoj je ustanovi riječ. Zakon zadire praktički u cjelokupnu uporabu hrvatskoga jezika u Republici Hrvatskoj i inozemstvu te kao takav mora osigurati mehanizme kojima bi se posebno obradili pojedini aspekti te uporabe. Drugim riječima, i druge ustanove relevantne za stanje hrvatskoga jezika moraju biti u mogućnosti sudjelovati u provedbi Zakona, a za to treba onda osigurati odgovarajuće zakonske i financijske mehanizme, kao i odgovarajuće projektne aktivnosti sa svojim izvorima financiranja.

Lektura

Budući da se u stavku 2. spominje zapošljavanje lektora, nužno je odrediti tko sve može biti lektor jer to zasad nije jednoznačno utvrđeno. Posebno upozoravamo na trenutačnu Nacionalnu klasifikaciju djelatnosti (NKD 2007.) prema kojoj je lektura uvrštena (premda se ne spominje) u razred „82.19 – Fotokopiranje, priprema dokumenata i ostale specijalizirane uredske pomoćne djelatnosti“. Pozivamo da se to ispravi u pripremi NKD 2025.

Nije poznato kojih bi se normativnih priručnika (pravopis, gramatika, rječnik, jezični savjetnik) lektori trebali pridržavati u svojem radu koji im predviđa ovaj članak. Predlažemo uvrštavanje dopune u kojoj bi bilo navedeno kako će Vijeće za hrvatski jezik, čije se osnivanje predviđa ovim zakonskim prijedlogom, donijeti svoje mišljenje i preporučiti normativne priručnike koji će biti u službenoj uporabi.

Promicanje hrvatskoga jezika

Predlažemo dopunu članka 13. sljedećim odredbama:

1. Vlada će u međunarodnim kontaktima nastojati na otvaranju katedra za hrvatski jezik na europskim sveučilištima, kao i na posebnim katedrama za hrvatski jezik ondje gdje se sada hrvatski predaje pod nazivom koji ne postoji u nomenklaturi Europske unije.

2. Vlada će u suradnji s tijelima Bosne i Hercegovine nastojati da se poštuje ravnopravnost hrvatskoga jezika na cijelom teritoriju BiH.

Vijeće za hrvatski jezik

Pri prethodnom spominjanju novčanih sredstava potrebnih za provođenje ovoga zakona (III. OCJENA I IZVORI SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVOĐENJE ZAKONA) iščitali smo kako će se cjelokupno financiranje provedbe Zakona o hrvatskom jeziku ostvarivati preko Instituta za hrvatski jezik (IHJ-a) jer ovaj zakonski prijedlog ne samo što predviđa da sjedište Vijeća za hrvatski jezik bude u IHJ-u nego predlaže i da IHJ za Vijeće obavlja administrativne, stručne, tehničke i pravne poslove. Smatramo kako bi Vijeće za hrvatski jezik trebalo raspolagati posebnim proračunom koji će predvidjeti potrebna novčana sredstva za specifične administrativne, tehničke i pravne poslove, naknade članovima Vijeća, ali i za sve projektne aktivnosti, vanjske stručne usluge, analize, istraživanja, izradu publikacija, priručnika i sl. u skladu s financijskim planom koji će se naknadno donijeti. Sastav Vijeća za hrvatski jezik, prema trenutačnomu zakonskom prijedlogu, mnogo je širi od jedne ustanove i to onda treba u praksi i primijeniti.

Stavak 2. Budući da je Matica hrvatska izradila zakonski prijedlog na kojem se temelji sadašnji nacrt Zakona o hrvatskom jeziku (kojega ne bi bilo bez Matičine inicijative) i da je neprekidno tražila donošenja takva zakona, smatramo najispravnijim da sjedište Vijeća za hrvatski jezik bude u Matici hrvatskoj. Osim toga, Matica hrvatska jedna je od naših najstarijih kulturnih ustanova koja je kroz dugi niz godina čuvala hrvatski identitet, pa i u političkim i društvenim vremenima kad je to bilo iznimno teško, što ulijeva povjerenje i daje jamstvo da će se moći i znati skrbiti i o Vijeću za hrvatski jezik. U tom bi slučaju Matica hrvatska za Vijeće mogla obavljati administrativne, stručne, tehničke i pravne poslove. Druga je mogućnost da sjedište bude u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti, najvišoj znanstvenoj i kulturnoj ustanovi u RH koja ima Razred za filološke znanosti sa svojim odborima, a uz to i zaseban Odbor za normu hrvatskoga standardnog jezika.

Stavak 3., 4. Držimo nelogičnim prijedlog prema kojemu bi svako sveučilište imalo jednoga predstavnika u Vijeću za hrvatski jezik. Sveučilište u Zagrebu, kao naše najveće i vodeće sveučilište, svakako bi trebalo imati više članova u Vijeću. Među članovima Vijeća trebao bi biti i predstavnik Društva hrvatskih književnika, najstarijega književnog društva u Hrvata, a i predstavnik Hrvatske matice iseljenika, koja u svojim programima već desetljećima ima posebne edukacije iz hrvatskoga jezika namijenjene mladim Hrvatima izvan domovine.

Svojega predsjednika trebali bi, kao i dopredsjednika, izabrati članovi Vijeća natpolovičnom većinom glasova svih članova i to na temelju njegove stručnosti i autoriteta u svezi s pitanjima hrvatskoga jezika. Vijeće kao savjetodavno tijelo svoj rad treba temeljiti na stručnosti, u skladu s ciljevima danima u Zakonu, a na ostalim je uključenim stranama procijeniti kako se i kada pojedina rješenja mogu provesti.

hkv.hr / Hrvatsko nebo