Europska unija riskira ne sporazumjeti se s južnoameričkim zemalja, dok se Kina smiješi
Vrijeme:2 min, 29 sec
EU i zemlje Južne Amerike udružene u MERCOSUR, s kojima EU upravo održava samit EU-LAC 2023 u Bruxellesu, preopterećuju svoj gospodarski sporazum pitanjima kao što su zabrana sječe prašume i antikolonijalizam. To samo koristi Kini – ističe komentator njemačkoga dnevnika Der Tagesspiegel od 17. srpnja. U komentaru pod naslovom „Trgovinski sporazum EU-a i Mercosura: Hoće li Europa prokockati svoju budućnost – kao i s TTIP-om?“, Christoph von Marschall upozorava kako Europska unija i MERCOSUR troše energije na jalove rasprave o nesravnjenim međusobnim računima. Kina se – kao glavni konkurent EU-a i SAD-a – u takve jalove rasprave ne upušta, nego nudi bezuvjetnu suradnju južnoameričkim zemljama, i na taj način uspijeva pridobivati ih na svoju stranu.
Samit EU-Južna Amerika početkom tjedna vjerojatno je posljednja prilika za sklapanje sporazuma o slobodnoj trgovini i od velike je geopolitičke važnosti: hoće li Europa moći ugovorom o strateškom partnerstvu za sebe vezati zemlje Mercosura? U slučaju neuspjeha, EU bi teren prepustila Kini. S druge strane, zemlje poput Brazila i Argentine moraju donijeti odluku: žele li se za svoju budućnost oslanjati na demokracije i visoko razvijene industrijalizirane zemlje u Europi? Ili autoritarne režime poput Kine i Rusije? Europljani i Južnoamerikanci već dugo nisu puno odmakli u postizanju dogovora o posljednjim spornim točkama. Zapeli su na ideološki nabijenim pitanja poput zaštite prašume i dekolonizacije, za koje se – uz dobru volju – mogu naći pragmatični kompromisi.
Umjesto toga, obje strane imaju za cilj educirati drugu stranu. Europa želi nametnuti uvjete za zaštitu prašume koje čak ni „lijevi“ predsjednik poput Lule da Silve u Brazilu nije spreman prihvatiti. A Kina to naravno ne čini.
Južnoamerikanci, s druge strane, inzistiraju na uvjetima kada su u pitanju njihove sirovine – poput daljnje prerade u zemlji prije izvoza u Europu. To pravdaju kompenzacijom za doba kolonijalizma. Ali zašto dopuštaju Kini da koristi njihove prirodne resurse ne tražeći nikakvu korist za današnje generacije? To budi loša sjećanja na neuspjeh transatlantskog sporazuma o slobodnoj trgovini TTIP i zastoj u pregovorima CETA-e, trgovinskog sporazuma između EU i Kanade. TTIP se nije realizirao jer su pedagoški i ideološki interesi prevladali nad očitom gospodarskom i geostrateškom dobrobiti. To uključuje, histerična upozorenja na američku kloriranu piletinu. Danas se tadašnje popuštanje političara pred glasnim protestima manjina smatra ozbiljnom strateškom pogreškom. Čak je i u semafor koaliciji ta ocjena toliko raširena da je TTIP ponovo postao cilj u koalicijskom sporazumu 2022. Da su se Europa i SAD dogovorile o minimalnim standardima za okoliš, industriju, sigurnost i zdravlje na radu, kao i o industrijskim normama u prvom pokušaju 2014/15, oni bi postali globalni „zlatni standardi“. Zemlje u usponu poput Kine, Indije, Brazila i drugih tome se dugoročno ne bi mogle oduprijeti. Danas je teže. EU i SAD više nisu dominantni u globalnoj ekonomiji kao što su bili tada. Nadamo se da će EU izvući iz toga pouku i da neće izgubiti još jednu osnovu za uspjeh budućih generacija u globalnoj konkurenciji. S Kinom kao trećom stranom koja se smije.
Der Tagesspiegel/Hrvatsko nebo
