Konačni Putinov pad bit će nasilan i kaotičan: Elite već imaju čovjeka koji bi ga trebao naslijediti!?

Prigožinova vojska naoružanih bitangi, koljača i zatvorenika prevalila je put od istoka Ukrajine do Rostova na Donu, ključnog logističkog punkta ruske vojske, bez da je naletjela na ikakav otpor. Nakon što je zauzela Rostov, krenula je prema Moskvi. S otporom se suočila tek kod Voronježa, grada koji je od Moskve udaljen 240 kilometara južno.

Nakon što je u subotu postignut dogovor o raspuštanju Wagnera, pridruživanju njegovih boraca ruskoj vojsci te slanja Prigožina u Bjelorusiji, Putin je jamačno pomislio da će noć i naredni dani biti bitno mirniji.

Međutim, taj se dogovor već idućeg dana počeo mijenjati. Prigožin je u ponedjeljak rekao da mu je Bjelorusija ponudila da Wagner ostavi na okupu. Istog je dana Putin rekao da wagnerovci mogu birati hoće li se pridružiti ruskoj vojsci, otići u Bjelorusiju ili otići svojim domovima i obiteljima.

To znači da su neki Putinovi špijuni i visoki dužnosnici znali što Prigožin smjera i mudro šutjeli. Budući da su američki obavještajci rekli da su znali da se nešto sprema, nije teško za povjerovati da su i ruski obavještajci nešto načuli. S obzirom na to da je izostala bilo kakva prevencija, dade se zaključiti da su neki ključni akteri odlučili vidjeti jesu li Putinovi dani na čelu Rusije odbrojani.

Drukčiji od Jeljcina

S obzirom na to da nije imao potporu ruske vojske i drugih važnih igrača poput čečenskog lidera Ramzana Kadirova, Prigožinova pobuna nije mogla uspjeti i vjerojatno je zato od nje i odustao te prihvatio dogovor koji mu je ponudio predsjednik Bjelorusije Aleksander Lukašenko. Putinov satrap u Minsku sigurno je uživao u spašavanju Putinove glave.

Iako je Prigožinov puč propao, Putin je svejedno izgubio. Ukrajinci su zbog njegove šutnje mogli ustvrditi da je napustio Moskvu. Uz to, Putinovo se ponašanje uvelike razlikovalo od onog Borisa Jeljcina koji se 1991. popeo na tenk i krenuo u rušenje Mihala Gorbačova. Jeljcin, koji je tada bio i kritičar i saveznik Gorbačova, bio je na čelu prosvjeda te motivirao druge da se suprotstave simpatizerima Sovjetskog Saveza i KGB-ovcima, koji se nisu željeli odreći vlasti. Naravno, taj bi nam državni udar mogao dati uvid u mogući rasplet aktualne krize u Rusiji.

Gorbačov je ranjen, a ubrzo su nakon toga kolabirali i Komunistička partija Sovjetskog Saveza te sam SSSR. Prigožinove aktivnosti, njegovo okretanje leđa čovjeku koji ga je stvorio, ostavili su dojam da nelojalnih evidentno ima. Sustav je preko vikenda zakazao, neki su važni likovi šutjeli i mudro čekali da se počne nazirati pobjednik sučeljavanja Prigožin-Putin. Građani Rostova na Donu naoko su poduprli Prigožina.

Putinovi saveznici i propagandisti već dižu frku. TV voditelj Vladimir Solovjov pitao se zašto Prigožinovi tenkovi jednostavno nisu zaustavljeni čim su uočeni. Nacionalistička medijska kuća Tsargrad TV ustvrdila je da je Rusija prošlog vikenda izbjegla katastrofu te da su trenutni odnosi moći narušeni. “Notorni se kremaljski tornjevi klimaju. Neki će ih ljudi morati napustiti”, objavio je Tsargrad TV.

Politico navodi da će Putin sada krenuti u lov na one koji su Prigožinu omogućili da zauzme Rostov na Donu i približi se Moskvi, a da će drugi akteri povući poteze koji će im omogućiti da ostanu na svojim pozicijama i ne postanu žrtve previranja. “Još uvijek nismo vidjeli posljednji čin ove priče”, rekao je u nedjelju ministar vanjskih poslova Sjedinjenih Američkih Država Antony Blinken.

Ruski opozicijski političari u egzilu poput Hodorkovskog slažu se s tom procjenom. “Pokušaj državnog udara jedan je od najvažnijih događaja koji su se u Rusiji dogodili unazad 20 godina. Međutim, demokratska opozicija nije uspjela iskoristiti tu situaciju jer se pripremala za drukčije scenarije. Demokratski pokret mora naučiti da se režim neće promijeniti na izborima”, dodao je Hodorkovski.

Iako su Hodorkovski i drugi opozicijski lideri okupljeni oko Ruskog akcijskog odbora čiji je suosnivač Gari Kasparov pozdravili pobunu jer je nagovijestila da bi Putin mogao pasti, isti Zapad upozoravaju da prizna “opozicijske institucije” kao legitimne predstavnike ruskog društva. “To će opoziciji pomoći da se natječe s militantnim nacionalistima”, rekao je Hodorkovski.

Nije jasno kako bi to demokratska opozicija mogla utjecati na razvoj događaja na terenu i biti bilo što osim promatrača. Naime, ona nije ujedinjena. Političari starijeg kova ne slažu se najbolje s novim licima. Ruski akcijski odbor nije u najboljim odnosima s disidentom Iljom Ponomarevim koji sada živi u Kijevu, a najpoznatiji je ruski opozicijski političar Aleksej Navaljni trenutno u zatvoru, što otežava koordiniranje aktivnosti s njegovim simpatizerima.

Konačni pad Putina vjerojatno će biti kaotičan i nasilan. Utjecajni siloviki iz sigurnosnog sustava neće tako lako htjeti napustiti svoje položaje i odreći se moći te bogatstva koje su stekli. Za njih je možda najbolje da se potiho dogovore te da premijera Mihaila Mišustina “nominiraju” kao figuru koja će ih makar nominalno predvoditi.

 

‘Režim je slab‘

Ruski obavještajci navodno već neko vrijeme komuniciraju s opozicijskim političarima u egzilu. To je kod nekih probudilo nadu da će siloviki i opozicija isposlovati uredniji kraj Putinizma. Naime, obje se grupe boje ultranacionalista koji će okrutnije i nesmotrenije udariti po Ukrajini.

“Namjerno ili slučajno, šef Wagnera Jevgenij Prigožin, zapovjednik Wagnera Dmitrij Utkin i njihovi plaćenici postali su ‘ledolomci‘ za političke promjene u Rusiji. Međuagencijska konfrontacija pokrenula je dugotrajni sukob za ‘Putinovo nasljeđe‘, za ‘putinizam bez Putina‘ i ‘postratnu i postputinovsku‘ Rusiju”, rekao je Pavel Luzin, znanstvenik na Fakultetu za pravo i diplomaciju “Fletcher” Sveučilišta Tufts u Sjedinjenim Američkim Državama.

Neki strahuju da će Putin sad postati još okrutniji te da će represija koju provodi postati još snažnija. “Putin mora čvršće primiti uzde‘”, rekao je Ponomarev. On smatra da je ruska opozicija preoprezna te da se promjene jedino mogu ostvariti silom. On kaže da se trebaju podržati skupine poput ukrajinske paravojne grupe Sloboda za Rusiju. Međutim, neki ruski opozicijski lideri strahuju da je kontroliraju ukrajinski obavještajci.

“Zahvaljujući Wagneru, doznali smo da je u Rusiji sve moguće i da je režim slab. Pozdrav svim opozicijskim političarima koji to još nisu shvatili”, rekao je Ponomarev. Ne dijele, međutim, svi njegovo samopouzdanje i entuzijazam. Što je onda Zapadu za činiti? U svakom slučaju, ne ono što je napravio u Siriji i Iraku.