Z. Meter: EU Rusiji želi uvesti dugotrajnu blokadu; Indija kao „praonica“ ruske nafte

Vrijeme:6 min, 13 sec

 

Europska unija iako nije globalna geopolitička sila i dalje je financijska sila koja kao takva ima itekako veliki utjecaj u svijetu, uključujući i na zemlje tradicionalno bliske Moskvi i koje se do sad nisu priključile sankcijama. Ali i EU je krcata problemima.

Nije nikakva tajna kako sankcijski rat Zapada protiv Rusije nije doveo do očekivanog brzog sloma njene ekonomije i posljedičnih velikih socijalnih problema koji bi izazvali nacionalni bunt i destabilizirali državno vodstvo zemlje, uz krajnju želju da dođe do rušenja odnosno smjene sadašnje strukture vlasti.

Dosadašnjih 10 sankcijskih paketa koje je protiv Moskve uvela Europska unija definitivno su joj prouzročili velike probleme, primorali je na skupu diverzifikaciju trgovinske suradnje i njezino preusmjeravanje sa zapada na istok, kao i na dubinske reforme ukupne gospodarske politike. Drugim riječima imali su (i dalje imaju) negativne posljedice po rusko gospodarstvo, ali je ono, začuđujuće, usprkos svim problemima prošlu godinu završilo s neznatnim padom u odnosu na katastrofična predviđanja brojnih uglednih zapadnih analitičara. Štoviše, za ovu godinu MMF mu predviđa čak i blagi rast između 1,5 i 2% – čak veći i u odnosu na Veliku Britaniju, a poglavito na Njemačku koja je zapravo već u recesiji (MMF joj predviđa tek nešto veći rast od 0 posto za ovu godinu).

Dakle, problem s proturuskim sankcijama definitivno je i u tome da se one krajnje negativno održavaju i na gospodarstva zapadnih zemalja, prije svega na rast inflacije, a time i pad kupovne moći odnosno standard njihovih građana. To itekako možemo primijetiti i mi u Hrvatskoj, prije svega kroz rast cijena hrane, dok se rast cijena energenata donekle drži pod kontrolom državnim subvencijama odnosno intervencijama, kako se to radi i u gotovo čitavoj EU-i. Koliko dugo će se to još moći, ostaje tek za vidjeti.

Zato nikoga nije previše iznenadilo kada je Europska unija prošli tjedan usvojila novi, 11. sankcijski paket protiv Rusije u kojem se, zapravo, ne uvode nikakve nove sankcije protiv te zemlje (s isključenjem onih personalnih, protiv pojedinaca, ili pak produljenje sankcija protiv pojedinih ruskih medija tj. njihovog emitiranja na prostoru EU).

Glavni cilj novog sankcijskog paketa Bruxellesa sada je stvaranje mehanizama za kvalitetnu kontrolu provedbe prethodno uvedenih sankcija tj. sprječavanje njihovog kršenja odnosno zaobilaženja različitim kanalima kroz suradnju Rusije i država koje se sankcijama nisu priključile (a takvih je još uvijek većina izvan tzv. združenog Zapada), ili pak kroz različite tvrtke koje se nastoje okoristiti nastalim stanjem i unutar same EU-e (prije svega vezano uz nezakonit uvoz ruske nafte koja je pod embargom).

Kineska “invazija” na Rusiju

Naime, nije tajna da mnogi zapadni proizvodi i danas uredno stižu na police ruskih supermarketa, iako ih, to je također važno naglasiti, sve češće i sve više zamjenjuju oni kineski – ne samo kroz robu široke potrošnje, već i sferi prodaje automobila i druge tehničke robe.

Kao što, uostalom, i kineska valuta juan ubrzano potiskuje dolar i euro iz ukupne ruske trgovinske suradnje s drugim državama (prema izvorima ruskih financijskih institucija već se čak oko dvije trećine ruske trgovinske razmjene odvija u juanima, za usporedbu od prije samo godinu dana kada je to iznosilo oko jedne trećine. Također, štednja u ruskim državnim fondovima sada se više ne vrši u dolarima i eurima, već u juanima kao rezervnoj valuti.

Nije potrebno podsjećati kako je Zapad nedugo nakon ruskog pokretanja invazije na Ukrajinu zamrznuo sve ruske državne aktive u svojim financijskim institucijama u iznosu većem od 300 milijardi dolara, a također je zamrznuo i imovinu ruskih državljana, prije svega poslovnih ljudi i tzv. oligarha, kako u monetarnom tako i u obliku vlasništva nad nekretninama i pokretnom imovinom (poput jahta i sl.).

EU nije geopolitička ali je financijska globalna sila

Ali vratimo se opet 11. sankcijskom paketu EU. On, neovisno o izostanku novih sankcija, niti najmanje nije bezazlen i po Rusiju bezopasan. Štoviše! Usudio bih se reći da je čak i opasniji od mnogih do sad uvedenih. Naime, Europska unija iako nije globalna geopolitička sila i dalje je financijska sila koja kao takva ima itekako veliki utjecaj u svijetu, uključujući i na zemlje tradicionalno bliske Moskvi i koje se do sad nisu priključile sankcijama i nisu osudile rusku invaziju ili su pak po tom pitanju ostale neutralne. Bruxelles financijskom moći, svojim investicijskim mogućnostima i sl. itekako učinkovito može vršiti pritisak na tamošnje vlade da odustanu od suradnje s Rusijom, ako ne u potpunosti onda barem po pitanju sankcioniranih zapadnih proizvoda koji reeksportom stižu u Rusiji raznim kanalima – i kopnenim i morskim.

U tom kontekstu, kao argument, poslužit ću se danas objavljenim riječima ruskog stalnog predstavnika pri EU-i Kirila Logvinova.

Govoreći o novim sankcijama EU kazao je slijedeće: “Usvajanjem 11. paketa sankcija, ekonomski rat koji su pokrenule Europska unija i njezine zemlje članice protiv Rusije dosegao je kvalitativno novu razinu. Sada Bruxelles, nakon što je razvio takozvani “alat za izbjegavanje sankcija”, namjerava u njega uključiti što više zemalja svijeta. Dakle, postoji prijelaz od neuspjelog blitzkriega, čija je svrha proglašena nanošenje nepopravljive štete Rusiji, do višesmjerne igre sa zamahom kako bi se uspostavila vrsta dugoročne ekonomske blokade naše države.”

Ruski diplomat je dodao kako EU u novu rusku blokadu pokušati uvući što više zemalja svijeta kroz svoje diplomatske napore i da „Europska unija tradicionalno preferira ucjenu i prisilu“.

„Uzimajući u obzir činjenicu da je EU još uvijek najveći gospodarski partner mnogim zemljama, izvor investicija, financijski donator, očito je da Bruxelles ima još dovoljno poluga pritiska. Dakle, EU ‘borba protiv zaobilaženja sankcija’ obećava da će biti dugotrajna i beskompromisna,” – zaključio je ruski veleposlanik pri EU-i.

Borrell prijeti

I teško da je u krivu. Naime, još je ranije visoki predstavnik EU-e za vanjsku i sigurnosnu politiku Josep Borrell izjavio kako Unija sada namjerava graditi odnose sa svim zemljama svijeta, ovisno o tome kakav stav zauzimaju u odnosu na Rusiju i Kinu.

Štoviše! Najavio je da će europski diplomati raditi sa svakom zemljom u svijetu pojedinačno, pozivajući ih na primjenu sankcija Rusiji i da EU namjerava koristiti mehanizam uvođenja sankcija protiv trećih zemalja, uključen u 11. paket sankcija, kao prijetnju i sredstvo ekonomskog pritiska s ciljem realizacije vlastitih planova.

Međutim, i iz tih se riječi uočava nešto važno. Borrell spominje Kinu, što je jasan signal da nedvojbeno računa na blagom rečeno nastavak kinesko-ruske suradnje i u gospodarskoj sferi. Ona je po Rusiju sada nedvojbeno najvažnija i bez nje bi se definitivno našla u velikim problemima.

Ali još je jedna zemlja, koja usprko9s jačanju političkih, i vojno-sigurnosnih veza sa SAD-om posve sigurno neće odustati od strateškog partnerstva s Rusijom. Riječ je o Indiji.

Indija – „praonica“ ruske nafte

Tako je usprkos prošlotjednom uspješnom posjetu premijera Narendre Modija SAD-u i najsvečanijem mogućem prijemu istoga od strane predsjednika Joe Bidena za kojeg je Modi u Washingtonu kazao kako podržava njegovu politiku, došlo do novog kvalitativnog pomaka po pitanju indijskog uvoza ruske nafte.

Naime još je jedna indijska naftna kompanija, osim Indian Oil Corp. koja uvozi 14 milijuna barela nafte mjesečno, potpisala ugovor za uvoz 50 milijuna barela ruske nafte.

Indija je, zapravo, „praonica“ ruske nafte s obzirom da određeni dio iste New Delhi uredno distribuira u Europu (prije svega Nizozemsku) i na Bliski istok. Svi od toga imaju koristi: Rusija, Europa i. naravno – Indija.

Onaj tko bi trebao biti zabrinutiji indijskim „akrobacijama“ sa SAD-om svakako je Kina s obzirom na jačanje američko-indijske vojno-tehničke suradnje , ali je teško očekivati i da će zbog toga New Delhi sada krenuti u rizična vojna razračunavanja s Pekingom, ne samo zato što je Kina donedavno bila najveći indijski trgovinski partner.

 

geopolitika.news/Hrvatsko nebo