Pierre Lellouche: “Nakon ukrajinske ofenzive, prema kinesko-američkom posredovanju?”

Iz ishoda rata u Ukrajini tako bi mogao proizaći okvir budućeg svijeta: Rusija duboko oslabljena, marginalizirana i svedena na rang običnog vazala Kine; Europa koja bi se, još uvijek preslaba vojno i tehnološki degradirana, doživjela svedenom na nezahvalnu ulogu financiranja obnove Ukrajine, istodobno kao trajno bojno polje između Washingtona i Pekinga… I novo kinesko-američko bipolarno rivalstvo uspostavljeno je, ali u multipolarnom svijetu – procjenjuje Pierre Lellouche u listu Le Figaro. Prenosimo njegov tekst u prijevodu na hrvatski.

Pierre Lellouche, republikanac, bivši francuski ministar trgovine te predsjednik Parlamentarne skupštine NATO-a, vidi u posjetu Kini američkog državnog tajnika Antonyja Blinkena znak neočekivanog približavanja dvaju divova i nagovještaj postizanja sporazuma o završetku rata u Ukrajini.

Petnaest mjeseci nakon početka Putinovog rata, i tek što je započela dugo očekivana ofenziva ukrajinske vojske, na sve strane množe se inicijative oko mogućeg izlaska iz diplomatske krize, čiji bi glavni motor bila Kina, potpomognuta brojnim europskim prijestolnicama i “globalnim jugom”. Ideja je mnogo puta pokrenuta posljednjih mjeseci tijekom putovanja u Peking od strane europskih dužnosnika, počevši od Emmanuela Macrona u travnju, ali i novoga brazilskog predsjednika Lule te nekoliko šefova afričkih država.

Suprotno svim očekivanjima, s obzirom na loše odnose koje Bidenova administracija već mjesecima ima s Pekingom, čini se da se i Sjedinjene Države kreću, ne bez oklijevanja, u istom smjeru, piše Lellouche u članku za francuski konzervativni dnevnik Le Figaro.

Tri koraka diskretnog američko-kineskog međusobnog približavanja

U tri faze: prva, 3. svibnja, državni tajnik Anthony Blinken iskoristio je intervju za Washington Post i nanizao ljubazne primjedbe o mogućoj ulozi Kine u izlasku iz krize. Tada nezapažene u Francuskoj, njegove su izjave ipak označile važan razvoj u američkoj politici.

Druga faza, također nezapaženo u Francuskoj, vrlo diskretan sastanak sredinom svibnja u Beču, dvojice američkih i kineskih savjetnika za nacionalnu sigurnost, Jakea Sullivana i Wang Yija. Ovdje je opet, s Tajvanom, Ukrajina bila u središtu rasprava.

Treći korak: summit G7 u Hirošimi prošlog mjeseca, kojim je uglavnom dominirala Ukrajina, uz nazočnost Zelenskog. G7 je ipak smatrao “nužnim, s obzirom na svoju veličinu i ulogu u međunarodnoj zajednici, surađivati s Kinom na globalnim pitanjima” … Otuda poziv, otvoreno o ukrajinskom dosjeu: “Tražimo od Kine da izvrši pritisak na Rusiju da prekine vojnu agresiju i povuče svoje trupe…” Tada je Kina uključena, oprezno, u ukrajinski dosje, šaljući izaslanike u Kijev i Moskvu, kao i u europske prijestolnice. I sam Xi Jinping napravio je gestu te osobno nazvao Zelenskog.

Kao poznavatelj Kine, Henry Kissinger, u svom intervjuu za The Economist od 27. svibnja, u povodu stote obljetnice, prosuđuje da je kineski pristup Ukrajini “ozbiljan” i da čak i ako može “komplicirati diplomatsku igru, ne pruža manje polje suradnje između dva diva.

Jer vrijeme istječe: cijeli je svijet uperen u ukrajinsku ofenzivu čiji će ishod odrediti slijed događaja: ili pregovori ili stagnacija…

Ukrajina će ostvariti teritorijalne dobitke nedovoljne za puno oslobađanje zaposjednutog ozemlja

Suočeni s pola milijuna ljudi koje sada angažiraju Rusi, uključujući 300 000 ukopanih na ukrajinskom teritoriju, najvjerojatnije je da će ova ofenziva, čak i snažno naoružana od strane Zapada, rezultirati samo teritorijalnim dobitcima nedovoljnim za puno oslobađanje okupiranih ukrajinskih teritorija, bez vojnog rješavanja sukoba. Rizik će tada biti prelaska u beskrajni rat iscrpljivanja, koji će Putin izdržati, ali teži Zapadnjacima, a posebno Amerikancima, koji su već ušli u predsjedničku kampanju: Trump, favorit u anketama, već je javno upozorio kako želi da se rat što prije završi… Odatle iskušenje da se, nakon što se situacija na terenu stabilizira, zaledi eventualna buduća linija prekida vatre, s koje bi pregovori konačno mogli krenuti, s prijelaznom teritorijalnom podjelom, nepriznatom ni s jedne strane, ali koja bi u najmanju ruku imala zasluge za zaustavljanje pokolja. Perspektiva beskrajnog rata u srednjoj Europi, koji bi iscrpio potrebne američke arsenale protiv Kine, teško je prihvatljiva, posebice za Pentagon, ali i velik dio Republikanske stranke.

Čini se kako malo-pomalo nastaje prostor u kojem bi svakom od dvojice velikana bilo u interesu “uvjeriti” svog štićenika da se vrati za pregovarački stol. Washington bi tako mogao proglasiti pobjedu “tabora slobode” u isto vrijeme kao i “strateški poraz Putina”. Čak i ako to znači da će Zelensky progutati nekoliko teritorijalnih ustupaka, predstavljenih kao privremenih u zamjenu za buduća sigurnosna jamstva u (ili uz) NATO (F-16 se moraju vidjeti u ovoj perspektivi, kao i dugo očekivani samit NATO-a u Vilniusu u srpnju). Posljednje, ali ne i najmanje važno, predsjednik u odlasku, kandidat za njegova nasljednika, tako bi iz ove kalvarije, čije je vodstvo od početka preuzeo, izašao s dobrodošlim diplomatskim uspjehom za svoju kampanju.

Kraj rata u Ukrajini povezan je s koncipiranjem novoga sigurnosnog sustava u Europi

No u ovom trenutku, službeno, Peking još uvijek smatra SAD i prošireni NATO jedinim odgovornim za rat, dok je Rusija “prijatelj bez ograničenja”. Ipak, pojavljivanjem kao arhitekt mogućih pregovora, uz potporu “Globalnog juga”, Kina bi zaokružila uspjeh svog nedavnog posredovanja između Iranaca i Saudijaca statusom mirotvorca bez presedana na europskom kontinentu. Središnje mjesto koje sada zauzima Xijeva Kina u svjetskim poslovima tako bi bilo posvećeno, spektakularno…

Sve će sada ovisiti o sudbini oružja na terenu. Ni Zelenski, koji je obećao istjerati Ruse sa svojih granica, ni Putin, koji se namjerava držati osvojenih teritorija računajući na umor zapadnjaka, ne žele popustiti. Ali ako bi ukrajinska ofenziva završila bez pravog pobjednika ili gubitnika, tada bi došlo vrijeme za jednog ili više posrednika, a zatim i za koncipiranje novoga sigurnosnog sustava u Europi.

Iz ishoda rata u Ukrajini tako bi mogao proizaći okvir budućeg svijeta: Rusija duboko oslabljena, marginalizirana i svedena na rang običnog vazala Kine; Europa koja bi se, još uvijek preslaba vojno i tehnološki degradirana, doživjela svedenom na nezahvalnu ulogu financiranja obnove Ukrajine, istodobno kao trajno bojno polje između Washingtona i Pekinga… I novo kinesko-američko bipolarno rivalstvo uspostavljeno je, ali u multipolarnom svijetu.

Mogla bi nastati svojevrsna “Jalta 2”, između SAD-a i Kine, ali bez Putina, koji je samo poslužio Kini kao “odskočna daska”

Iz ruševina ukrajinskog bojišta mogla bi, dakle, implicitno, nastati svojevrsna nova “Jalta”, koja ovoga puta više ne bi bila smještena, ni na Krimu, ni s istim sudionicima. U veljači 1945. Mao nije bio pozvan… Ovaj put, “Jalta 2” će se nedvojbeno svesti na jedan-na-jedan između Bidena i Xija, a bez Putina… Svojom monumentalnom pogrešnom procjenom od 24. veljače 2022., bivši KGB-ov časnik napokon će poslužiti kao odskočna daska za Kinu, istodobno potvrđujući pojavu “Globalnog juga” izvan njezine kontrole…

Povezano:

Zdravko Gavran: Dublji smisao naoko besmislene i brutalne agresije na Ukrajinu

Le Figaro/Hrvatsko nebo