D. Dijanović/Kako do konzervativnog preokreta u Europi?

Što je zajedničko konzervativnim snagama u Europi?

Kako u Europi dolazi do jačanja desno-konzervativnih i suverenističkih opcija tako politički i medijski tzv. mainstream širi strah od „populističkih“ i „ksenofobnih“ stranaka. Pomaknut gotovo potpuno u lijevo (tzv. Overtonov prozor), taj mainstream sve ideje koje ne korespondiraju sa službenim „dogama“ nastoji etiketirati i otkazati. Na udaru bruxelleskog mainstreama posebno su Mađarska i Poljska, iako posljednjih godina desne opcije ulaze u vlast i u još nekoliko europskih država.

Pitanje migracija

Teme na kojima se lome ideološka koplja su brojne, a među njima svakako valja izdvojiti odnos prema migracijama. Stopa useljavanja afroazijskog stanovništva u mnoge zemlje EU-a tolika je da bi već do 2050. u zemljama kao što je Austrija ili Švedska stranci mogli postati većina. U mnogim gradovima, od Berlina i Milana do Pariza ime Muhamed najčešće je među rođenom djecom. Brojni dijelovi Europe prešarani su no-go zonama, tj. šerijatskim getima. Europski identitet nestaje pred našim očima sve većom brzinom.

Ovim je putem, putem zamjene stanovništva, krenula i Hrvatska. Hrvatska je danas jedna od najgorih zemlja prema iseljavanju, a prva u EU prema useljavanju. U ovoj godini broj stranih radnika u Hrvatskoj mogao bi doseći možda i 200.000 tisuća. Jasno je što takvi trendovi znače u perspektivi. Na žalost, desno-konzervativne opcije u Hrvatskoj slabo su angažirane oko ove teme koja se neposredno tiče hrvatskoga identiteta i budućnosti.

Osim odnosa prema migracijama važno je pitanje i ono što skupno možemo nazvati genderističkom ideologijom. Promicanje suludih teza kao što je ona da spol i rod nisu isti postalo je „novo normalno“ u političkom i medijskom manstreamu. Prema doktrini kuhanja žabe sve luđe ideje dobivaju javnu potporu, pa i od tzv. demokršćanskih stranaka.

Iako se u jednom trenutku činilo da su, nakon šezdesetosmaškog thermidora, lijeve ideje potpuno prevladale, posljednjih godina jasno je vidljivo da se rađa sve snažniji konzervativni odgovor odnosno kontrakulturalno djelovanje. Nije došlo do „kraja povijesti“, kako su to neki zamišljali, a ideološke bitke i kulturni ratovi ponovno obilježavaju europski politički krajobraz.

Kao svojevrsno središte europske konzervativne misli nameće se Budimpešta gdje je ove godine po drugi put održana Konferencija konzervativne političke akcije. „Konzervativna politička akcijska konferencija” vodeća je organizacija američke organizacije American Conservative Union (ACU) i svake godine okuplja političare i druge vodeće osobe iz konzervativnog miljea. CPAC je postao najvažniji događaj umrežavanja konzervativaca i odašiljanja važnih političkih poruka.

NA CPAC-u u Mađarskoj bili su nazočni i predstavnici iz Brazila, Meksika, Japana i Australije. Obitelj, vjera i nacija bili su u središtu ovoga konzervativnog okupljanja, a raspravljalo se i o izazovima kao što su militantni ateizam, gender ideologija, woke ideologija, migracije, demografija, sigurnost, obrazovanje i zapadna dekadansa. Video-porukom se na skupu obratio i Donald Trump i nedavno iz Fox Newsa protjerani Tucker Carlson. Mnoge od tema koje su dominirala na CPAC-u dominirat će i unutrastranačkom kampanjom u Republikanskoj stranci. Woke i genderistička ideologija sve se agresivnije guraju ne samo u medijskom-političkom, nego i obrazovnom području gdje se nastoji indoktrinirati već i djecu u vrtićima.

Konzervativni preokret?

Hrvatska kao i svaka europska zemlja ima svoje specifičnosti i svoje posebne interese. Ne postoje dvije zemlje sa sukladnim interesima. No svim je konzervativnim snagama u Europi zajednički interes očuvanje identiteta njihovih zemalja i obnova kršćanskih vrijednosti. Kao što globalisti djeluju na globalnoj razini tako i konzervativne opcije jedino međusobnom suradnjom mogu realizirati svoj cilj, a taj je da dođe do konzervativnog preokreta u Europi čija budućnost sve više dolazi u pitanje.

Posljednjih mjeseci širi se strah od jačanja AfD-a u Njemačkoj i Voxa u Španjolskoj. Na nedavnim lokalnim izborima u Španjolskoj Vox je dosta odskočio u odnosu na prošle izbore, a prema trenutnim anketama AfD je u potpori izjednačen s vladajućim SPD-om. Rast popularnosti desnih stranaka znači i pad povjerenja u mainstream konzervativne i demokršćanske opcije. U sve manje država EU-a na vlasti su stranke koje pripadaju tzv. Pučkoj stranci u Europskom parlamentu. Desno-konzervativne opcije više ne pripadaju političkoj margini.

U Poljskoj, Mađarskoj i Italiji ove su opcije na vlasti. U vladajućoj koaliciji su na vlasti od nedavno i u Švedskoj i Finskoj. I u zemljama kao što su Španjolska (Vox), Francuska (Nacionalno okupljanje) i Austrija (Slobodarska stranke) desne opcije uživaju visoku potporu. Vrlo brzo u mnogim zemljama EU-a narodnjačke opcije ne će moći formirati vlast bez sudjelovanje desnih opcija.

Ključna pitanja u Hrvatskoj

Iako je Hrvatska po mnogočemu specifična, i u Hrvatskoj je pitanje kad će desno-konzervativne opcije postati dio vlasti. No prije toga trebaju se okaniti političkog autizma i početi baviti krucijalnim temama. Nitko ne spori da su i teme koje su do sada obilježavale narativ desnih stranaka važne, no one nisu jedine. Demografsko i migracijsko pitanje trenutno je ključno pitanje hrvatske budućnosti o kojemu treba svakodnevno vikati u svim mogućim prilikama. Ako se sadašnji trendovi ne zaustave već za koju godinu bit će prekasno.

Osim toga, desnica mora naučiti što je to PR i politički marketing. Za razliku od većine drugih stranaka, HDZ provodi kvantitativna istraživanja, testira ciljane poruke i odluke ne donosi napamet. To je ono što nedostaje političkoj desnici. Rezultati pritom ne dolaze preko noći. Potreban je kontinuirani rad. Neka se ugledaju u poljoprivrednike: na proljeće se sije, na jesen žanje! U Hrvatskoj će za žetvu možda trebati i godine.

Međutim, formiranje autentičnoga desnog bloka – koji se ne će opsesivno baviti „popravljanjem HDZ-a“, nego će graditi svoju priču – predstavlja nužnost. Hrvatska treba desni blok koji će nuditi ozbiljne programe o pravosuđu, upravi, školstvu, migracijama, ekonomiji, energetici, transhumanizmu, bioetičkim pitanjima, nacionalnim pitanjima itd. Takvu je opciju moguće graditi jedino na načelima, a ne na trgovačkim kalkulacijama. Za politički uspjeh desna opcija treba raditi na povezivanju sa srodnim udrugama u civilnom sektoru. To je recept koji ljevica jako dobro razumije.

Potrebno je okupljanje oko ideje suverene države, ideje očuvanja kulturnog identiteta i ideje stvaranja jake gospodarske platforme. Međusobna neslaganja, odbojnosti i taštine treba ostaviti po strani. Pseudomesijanski poremećaj potrebno je liječiti: ne mogu svi biti vođe niti su za tu poziciju rođeni. Potrebno je osuvremenjivanje političkog narativa koji mora uzeti u obzir aktualna kretanja u Europi i svijetu. Potrebno je i učiti na pogrješkama iz prošlosti i ne dopustiti da ponovno dođe do rascjepa. Nitko nije idealan i tko god inzistira na pravovjernosti svojih i samo svojih stavova, taj očito ne zna da se tako ne vodi realna politika.

Ozbiljan program, privlačenje ozbiljnih i neokaljanih pojedinaca i kvalitetno marketinško pakiranje političkih narativa i istaknutih pojedinaca – to je ono što je potrebno desnoj oporbenoj sceni. A bez jake opozicije svaka država nužno doživljava političku regresiju.

Davor Dijanović