Zdravko Gavran/Napetost u sjevernom Kosovu pred vrhuncem, a političko rješenje nije više moguće!

Ili će se kosovski Srbi masovno iseliti u Srbiju, dok neki sumnjiče Vučića da potajno sudjeluje u ostvarenju upravo tog plana; ili će pokušati organizirati u Kosovu geto u obliku „svoje“ lokalne vlasti, što se ne čini ostvarivim; ili će s time ili bez toga doći do oružanih obračuna između njih i kosovske policije odnosno KFOR-a te ni oružane snage Srbije, ma koliko Vučić bio „prodana duša“, „kukavica“, nemoćno „janje“, puki „blefer“ ili pusta „pričalica“, ne će moći sve to samo pasivno promatrati, nego će „morati“ zaratiti, pa kud puknulo, da puknulo. A ponajmanje će autokrat Vučić moći teško održivo stanje i dalje „rješavati“ ustrajnim žalopojkama, fraziranjem, prenemaganjem, futurističkim obećanjima i izlizanim „predstavama“ za srbijansko-srpsku javnost… u kojoj mu sve više njih zaozbiljno okreće leđa ili ozbiljno „radi o glavi“ – što potvrđuje masovnost opozicijskih prosvjeda.

Današnju izjavu ruskog ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova po kojoj se u Kosovu pripravlja „veliki prasak“ u srcu Europe treba razumjeti poglavito kao njegovu želju, kao političko-informativnu propagandu i kao sastavni dio hibridnog rata što ga Rusija vodi protiv Zapada, i obrnuto. Pa ipak, neovisno o njemu, stanje u tom zakutku Europe nije nimalo bezopasno – ni za Kosovo i Srbiju, a posljedično ni za okolne zemlje i narode.

„Normalizacija“ odnosa Kosova sa Srbijom bezizgledna; Beograd smatra „Kosovo“ dijelom Srbije, a nipošto samostalnom državom

Neriješeno i nedefinirano stanje u samom Kosovu te između Kosova i Srbija traje predugo, još od travnja 2013., kada je potpisan „Bruxelleski sporazum o principima normalizacije odnosa Beograda i Prištine“, a koji tijekom punih deset godina pregovora, pokušaja pregovora, natezanja i zatezanja užeta, neiskrenih dogovora i povremenih incidenata i dramatičnih situacija nije pretočen u praksu. Nije pomoglo ni svekoliko američko i europsko posredovanje u pregovaranju, ni obećanja ni pritisci, „ni mrkve i batine“, nije pomogao ni unatrag nekoliko mjeseci da bi se postignuo i ostvario najprije još jedan bruxelleski, a zatim i ohridski dogovor. I ne samo da stvarni odnosi stoje na mrtvoj točki, nego se od prošle jeseni i oni i procesi na terenu sve više pogoršavaju.

Temeljni je prijepor ovaj: Srbija ne priznaje Republiku Kosovo kao samostalnu državu, nego područje „Kosova i Metohije“ smatra sastavnim dijelom Srbije. Iako je zimus bilo gromoglasnih optimističnih najava, sukladno francusko-njemačkom tekstu predloženog sporazuma, o tomu da bi Srbija zaobilazno priznala Kosovo i otvorila mu put u UN i druge  međunarodne organizacije, to je zatim u Beogradu izričito opovrgnuto i odbačeno, nakon što je provjerom utvrđeno da ’Srbadija’ nema namjeru na to nipošto pristati. Vučić je ustuknuo, ako je i bio spreman krenuti u tom smjeru.

S druge strane, vlada radikalnog kosovskog Albanca Albina Kurtija, bivšeg yugo-srbijanskog političkog zatvorenika, iz stranke „Samoodređenje“, ne želi učiniti ono na čemu inzistiraju i Beograd i SAD i EU: uspostaviti zajednicu općina sa srpskom većinom kao poseban oblik mjesno-krajevne samouprave. Obrazloženje: Priština ne želi na svom teritoriju imati „Republiku Srpsku“, ali ne želi dalje  tolerirati ni to da tamošnji Srbi svojom državom ne smatraju Kosovo – nego Srbiju.

Od prijepora o registarskim pločicama do masovnog napuštanja kosovskih institucija i izvanrednih mjesnih izbora

Zaplet sa sve manje mogućim mirnim i dogovornim raspletom započeo je pretprošle godine odlukom kosovske vlade o kažnjavanju onih vozača s prebivalištem u Republici Kosovo koji i dalje svoje automobile registriraju u Srbiji, na kojima su dakle srbijanske pločice. Provedba te odluke više je puta pod zapadnim pritiscima odgađana. Dok su se povećavale napetosti zbog registarskih pločica, dogodilo se je nešto krupno i ključno među samim Srbima u sjevernom dijelu Kosova, sveukupno oko 90 posto ili više od toga nastanjen Srbima, kojih ondje ima, kako tvrde, oko 120.000. Zbog odluke kosovske vlade o obvezi pre-registriranja tablica izdanih u Srbiji, kosovski policajci – predvođeni šefom regionalne operative Mitrovica Sjever Kosovske policije, kapetanom Aleksandrom Filipovićem – napustiti su 5. studenoga prošle godine policijsku službu i simbolički skinuli odore. Vučić je očito bio pokrovitelj i koordinator te odluke, a kojom su se solidarizirali načelnici četiriju općina, neki zastupnici i drugi, sve u svemu između 1200 i 1500 Srba napustilo je tada svoja radna mjesta u državnoj i lokalnoj upravi, u carinskoj i graničnoj službi. U Zvečanu i sjevernom (većinski Srbima nastavanom) dijelu Kosovske Mitrovice poslije ključnog sastanka Srba na kojemu je donesena odluka o napuštanju kosovskih institucija izvješene su po kandelabrima i na kioscima srpske zastave i natpisi „Ovo je Srbija“.

Znači, Srbi su od nekoga dobili određena jamstva da će im se ugrožavanje vlastitih egzistencija nekako vratiti, i to u za njih mnogo povoljnijem obliku od dotadašnjega.

Odlazak tolikog broja državnih i lokalnih službenika stvorio je vakuum u funkcioniranju vlasti na sjeveru Kosova, nakon čega je počelo nasilno ili kapilarno ulaženje policajaca i carinika Albanaca, a nadirale su u određenoj mjeri i posebne postrojbe državne policije, „Rosu“, koje prethodno nisu onamo smjele ni doći bez suglasnosti službenih predstavnika tamošnjih Srba. Vrh kosovske državne vlasti raspisao je lokalne izbore, koje je „Srpska lista“, glavna i gotovo jedina snaga tamošnjih Srba, odlučila bojkotirati. Održani su u travnju, odaziv je bio jedva 3,5 posto, u općinska vijeća izabrani su uglavnom Albanci, no sve to nije pokolebalo središnje vlasti da priznaju rezultate i najave postavljanje novih gradonačelnika na mjesta koja su prethodno napustili Srbi koji su dali ostavke. Zapadne vlade izjavljivale su da ’priznaju’ rezultate izbora, iako je svakomu bilo više nego očito da takvi izbori nemaju legitimitet, bez obzira na to što su Srbi bili sami „krivi“ za njihov ishod zato što u njima nisu htjeli sudjelovati.

Provedba rezultata mjesnih izbora koje su Srbi bojkotirali dovela je do sadašnjih opasnih napetosti

Postavljanje načelnika u općinama Zvečan, Leposavić i Zubin Potok obavljeno je u petak, dok su se u Beogradu Srbi koji su politički svrstani uz Vučića okupljali iz Srbije i okolnih zemalja na miting kojim je Vučić htio homogenizirati Srbe. Onamo je navodno pošlo i deset tisuća kosovskih Srba. Za to vrijeme oni koji su ostali pokušali su pružiti otpor i spriječiti nove načelnike da uđu u zgrade i preuzmu svoje urede. Otpor je, nimalo nježno, skršila kosovska redovna i posebna policija, gotovo isključivo sastavljena od Albanaca, uz uporabu sile te dimnih bombi, šok-bombi i suzavca. Međunarodne mirovne snage iz sastava KFOR-a stigle su prekasno da bi spriječile incidente, u kojima je lakše ozlijeđeno nekoliko desetaka civila. Zapadni diplomati osudili su promptno postupke Kurtijeve vlade, pozvavši obje strane da se smire i ljuteći se na Kurtija što im navodno nije najavio da će doći do policijske intervencije odnosno ustoličenja novih gradonačelnika. Najnovije: zapadne vlade pozivaju vladu u Prištini da načelnicima omogući biti načelnicima iz daljine, a ne iz tamošnjih ureda. Takvi potezi ozbiljnih država pokazuju ili totalno nesnalaženje i nedosljednost, ili su pokazatelj nečega drugoga, a ne zna se čega.

Vučić je zbog tih iritantnih događaja naredio podizanje borbene spremnosti Vojske Srbije na najviši stupanj, tvrdeći da KFOR ne štiti Srbe (iako mu je to dužnost i glavna zadaća) i optužujući zapadne sile da postupaju na štetu Srba, a nepoznat broj postrojba srbijanske vojske (vjerojatno i posebne policije i žandarmerije) poslan je prema „administrativnoj granici“ s Kosovom. Naknadno je najviši stupanj borbene spremnosti vojske produžen do petka, 2. lipnja.

I Kfor u sukobu sa Srbima?

Danas pak, u ponedjeljak, došlo je do novih fizičkih sukoba između mjesnih Srba koji su pokušali spriječiti ulazak novog načelnika na posao u njegov ured, no kosovska policija opet je razbila okupljene Srbe uporabom sile, odgovarajući na njihove fizičke nasrtaje, pri čemu je zapucano iz „kalašnjikova“, te je jedan Srbin teško, a trojica lakše ranjeno. Snage KFOR-a došle su na mjesto sukoba te su razdvajale kosovsku policiju od naroda, pri čemu su i same bile napadnute od agresivnih prosvjednika; čini se da su prosvjednici na njihk bacili dimne bombe. Poslije su se prosvjednici razišli, vjerojtno nakon što su bili potisnuti uporabom sile, ali je novo okupljanje s ciljem sprječavanja općinskih gradonačelnika u obavljanju preuzetih dužnosti najavljeno za sutra.

Slijedom tih vijesti, predsjednik Vučić obratio se je večeras u 20 sati srbijanskoj javnosti, najavivši unaprijed da će se nakon toga zaputiti prema granici s Kosovom i ondje družeći se s vojnicima „pratiti“ daljnji razvoj situacije. Tipično za njega, puka demagogija kojom prikriva nečinjenje ili nemoć. On je u obraćanju ustvrdio da je Kurtijeva vlada sve činila s ciljem da izazove sukob između Srbije i Kfora, pri čemu bi kosovska vlast i policija ostali postrani, „prerući pilatovske ruke“. Time kao da je htio svim Srbima reći: Nemojte misliti da se bojimo, nego trebate biti sretni što nismo dopustili da se Kurtijev (paklenski) plan ostvari. Dodao je da su snage KFOR-a „pustile“ gradonačelnike u općinske zgrade, a onda ih štitile od ogorčenih Srba: „Kada je zapovjednik KFOR-a za regiju istok rekao da razumije srpske zahtjeve, KFOR zatim uvjetuje čitav dogovor (o povlačenju kosovske policije, tako da samo KFOR ostane) time da Srbi puste dva vozila policije (što su ih bili opkolili). Srbi na to nisu pristali i tada je KFOR krenuo u akciju… pripadnici KFOR-a tukli su Srbe i krenuli bacati šok-bombe i suzavac. Dio ljudi je otišao skloniti se, a dio je golim rukama krenuo suprotstaviti se nasilju. Pripadnik ROSU-a zapucao je i ispalio više hitaca u smjeru Srba. S leđa je pogođen Dragiša Galjak, portir iz Kosovske Mitrovice.  Dva metka su ga pogodila. Tada su Srbi odgovorili kamenicama. Na više mjesta primijećeni su snajperi. Ozlijeđeno je više od 52 Srba. Troje su teže ozlijeđeni… Ukupno je ozlijeđen 41 pripadnik KFOR-a. Trojica su teže ranjeni“, iznio je svoju verziju onoga što se događalo Vučić.

KFOR je kasno večeras priopćio da je ranjeno, doživjelo prijelome ili opekline od sredstava koje su na njih bacili Srbi, u Zvečanu 25 pripadnika KFOR-a, te da su ih okupljeni srpski demonstranti napali iako nisu bili od KFOR-a “ničim izazvani”. Zapovjednik multinacionalnih snaga KFOR-a dodao je da će unatoč tomu njegove postrojbe i dalje izvršavati svoje zadaće.

Večeras je predsjednik vlade Kurti, kako je izvijestio Albania news, primio veleposlanike Kvinte. Rekao im je da su se danas dogodile na sjeveru “nasilne kriminalne akcije ekstremističkih prosvjednika protiv kosovske policije, KFOR-a i medijskih djelatnika”. Iako je po njegovim riječima bilo na današnjim okupljanjima i mirnih prosvjednika, ostale je nazvao “gomilama ekstremista kojima upravlja službeni Beograd”. “Srpski nacionalistički šovinisti i pro-kremaljski grafiti sa zakrabuljenim ekstremistima koji ciljaju, vandaliziraju i napadaju sve što nije srpsko – to je glavni pokazaelj motiva koji se kriju iza nasilnih akcija, koje svi trebaju snažno osuditi”, rekao je Kurti, istaknuvši potrebu za de-eskalacijom stanja te spremnost suradnje s državama Kvinte s tim ciljem pred očima. Dogovorili su se ostati u međusobnoj komunikaciji sljedećih sati i dana.

U utorak ujutro sastanak s Kvintom – Vučić „moli međunarodnu zajednicu da urazumi Albina Kurtija“ – da „urazume svoje čedo“

Vučić je pak u obraćanju svojoj javnosti rekao da Srbija ne će dopustiti “progon, pogrom ili ubijanje srpskog naroda” te nastavio: „Za sutra u osam sati sazvana je sjednica sa Kvintom [SAD, V. Britanija, Francuska, Njemačka i Italija]“, dodavši da zbog toga vjerojatno ne će otputovati u Bratislavu, na samit Europske političke zajednice. Obećao je: Učinit ćemo sve da „sačuvamo mir“, dodavši da „moli međunarodnu zajednicu da urazumi Albina Kurtija” – da „urazume svoje čedo“. Čini se kao da je jedino što Vučić može ili hoće činiti – moliti pokorno milost od međunarodne zajednice, to jest od SAD-a i glavnih zapadnih sila, istodobno prešućujući da su kosovski Srbi danas izvršili nasilje prema pripadnicima međunarodnih snaga, kojih je zadaća održavati mir i sigurnost u Republici Kosovo.

Sve u svemu, Vučić se i dalje ponaša kao janje, a ne kao opaki vuk. On svaki put ističe i opetuje da je Srbija za mir, a da Kurtijeva vlada želi rat. Kako Vučić na taj način, žalopojkama i preklinjanjima, misli zaštititi tamošnje Srbe, to nitko ne zna. To ne razumiju ni njegovi pristaše, a još manje to razumije sve veće mnoštvo njegovih protivnika u samoj Srbiji, koje s razlogom zaključuje da Vučić igra neku svoju igru, a Srbe pritom želi ’prevesti žedne preko vode’.

Srbi sa sjevernog Kosova od samog su Vučića navedeni činiti sve u korist vlastite štete?

Pa ipak, nizanjem incidenata i jačanjem napetosti te stavljanjem vojske u stanje borbene spremnosti stvara se psihoza predratnog stanja. Vučić pak uporno daje izjave po kojima mu ne pada na pamet vojno intervenirati na Kosovu. Valjda zato što se boji sukoba s NATO-om, ili možda što se tako sa Zapadom potajno dogovorio, ili je od njega ’ucijenjen’ – to se još ne može sa sigurnošću zaključiti, ili provodi neku samo njemu razumljivu strategiju, ili samo ’kupuje vrijeme’ dok ne vidi što će se dalje događati s Rusijom i ratom u Ukrajini. (Sutra će primiti najprije ruskog, a zatim i kineskog veleposlanika – čime pokazuje da i dalje pokušava sebi dati na važnosti kao predsjedniku koji može “zaigrati” i na protuzapadno savezništvo s njima.) No da su se napetosti približile vrhuncu, to je očito. Politička rješenja više praktički nisu moguća. A kada njih nema, nalaze se… rješenja via facti. Hotice ili nehotice. Planski ili stihijski. Promišljeno ili po pukom slučaju (koji se može i inscenirati).

U situaciji u kojoj politička rješenja nisu više moguća (eventualno samo privremena de-eskalacija), nakon što su Srbi sa sjevera Kosova napustili sve kosovske institucije i dali otkaze, i nakon što su razvlašteni na lokalnim izborima te suočeni s političkom i policijskom represijom, koja je razumljiva reakcija vlade na njihov neposluh, može se s jakim razlozima zaključivati da su doista od svih ’ostavljeni na cjedilu’ – dapače, da su od samog Vučića navedeni činiti sve u korist vlastite štete.

Ili će se kosovski Srbi masovno iseliti u Srbiju, dok neki sumnjiče Vučića da potajno sudjeluje u ostvarenju upravo tog plana; ili će pokušati organizirati u Kosovu geto u obliku „svoje“ lokalne vlasti, što se ne čini ostvarivim; ili će s time ili bez toga doći do oružanih obračuna između njih i kosovske policije odnosno KFOR-a te ni oružane snage Srbije, ma koliko Vučić bio „prodana duša“, „kukavica“, nemoćno „janje“, puki „blefer“ ili pusta „pričalica“, ne će moći sve to samo pasivno promatrati, nego će „morati“ zaratiti, pa kud puknulo, da puknulo. A ponajmanje će autokrat Vučić moći teško održivo stanje i dalje „rješavati“ ustrajnim žalopojkama, fraziranjem, prenemaganjem i izlizanim „predstavama“ za srbijansko-srpsku javnost… u kojoj mu sve više njih zaozbiljno okreće leđa ili ozbiljno „radi o glavi“ – što potvrđuje masovnost opozicijskih prosvjeda.

Povezano:

Z. Gavran: Srpskim samozavaravanjima o budućnosti „srpskog“ Kosova noge su naglo potkresane

Z. Gavran: Hoće li ’Srbadija’ naplatiti Vučiću što ju je varao glede Kosova?

Zdravko Gavran/Hrvatsko nebo