D. Dijanović/Transhumanizam – eugenika s dobrim PR-om

Orwellova „1984“ više se ne čini samo kao fikcija

Nema nikakve dvojbe da umjetna inteligencija može biti od velike koristi. Tko bi mogao imati bilo što protiv robota koji peru i čiste ili protiv robota koji uništavaju mine, obavljaju druge za ljude opasne poslove (npr. ulaze u područja pod radijacijom) ili olakšavaju procese proizvodnje? Ili protiv sustava umjetne inteligencije koji omogućavaju lakše detektiranje kriminala? Na žalost, postoje i oni krugovi koji umjetnu inteligenciju žele iskoristiti u drugačije svrhe.

Ovdje prije svega treba upozoriti na ideologije transhumanizma i posthumanizma. Transhumanizam se definira kao pokret koji spregom znanosti, tehnologije i gospodarstva podupire i potiče razvoj i uporabu novih znanstvenih i tehnoloških rješenja za poboljšanje ljudskih fizičkih, mentalnih i drugih sposobnosti. No ne govori se samo o transhumanizmu, nego i o posthumanizmu koji zagovara nadilaženje čovjeka i stvaranje nadčovjeka.

Transhumanizam se skriva iz tobože plemenitih ideja poboljšavanja ljudskog zdravlja, no još je davno predviđao filozof Bertrand Russel da bi on mogao biti iskorišten za promociju moći određenih dominantnih grupa, a ne da se sve ljude učini sretnima.

Pisac znanstvenofantastične proze, koja, čini se, vrlo brzo iz fantastike prelazi u realnost, Herbert George Wells transhumanističku budućnost opisao je kao onu u kojoj postoji fizički i intelektualno povećana elitna klasa i patuljasto-robovska podklasa koja jede bube (što nam ono za hranu nudi Svjetski ekonomski forum?) i nema kognitivne sposobnosti za bilo kakvu pobunu. Super-elita tako bi u budućnosti mogla bolje vidjeti i čuti, a bilo bi izvedivo i vraćanje/poboljšanje mišićne snage kao i neuralno poboljšanje mozga.

Kraj čovjeka

Da ova proza zaista prelazi u realnost svjedoči knjiga Yuvala Hararija „Homo deus“. Ovaj savjetnik Svjetskog ekonomskog foruma predviđa porast društvenih nejednakosti kao posljedicu monopola na informacije. Oni kojima će biti dostupne tehnologije i izumi koji jamče poboljšane tjelesne i duhovne sposobnosti bit će „jednakiji“ od onih koji neće imati te mogućnosti, što bi moglo dovesti do radikalnih društvenih lomova. U dvadeset prvom stoljeću oni koji se ukrcaju na vlak napretka steći će božanske sposobnosti stvaranja i razaranja, a oni koji će ostati iza suočit će se s izumiranjem“. Glavni proizvodi u dvadeset prvom stoljeću bit će tijela, mozgovi i umovi.

U razgovoru za medijsku grupaciju TED Harari je pred koji mjeseci izjavio da svijet ne „treba veliku većinu” sadašnjeg stanovništva zbog tehnološkog napretka. Za razliku od 20. stoljeća, kada su „veliki heroji” prevladavajućih narativa političkih sustava uvijek bili „obični ljudi”, sada u 21. stoljeću ljudi „više nisu dio priče o budućnosti“. Umjesto toga zamijenjeni su umjetnom inteligencijom. Savjetnik Svjetskoga ekonomskog foruma smatra da jednostavno više ne trebamo veliku većinu stanovništva „jer je budućnost u razvoju sve više i više sofisticirane tehnologije, kao što je umjetna inteligencija i bioinženjering”. Harari dodaje da će ove tehnologije sve više činiti suvišnim što god ljudi još rade, a što je korisno te će tako „omogućiti zamjenu ljudi”.

Navedena razmišljanja izravno proturječe kršćanskom pogledu na život. Prva zapovijed u Bibliji koju je čovjek dao ljudima je ta da se plode i množe. Ona je dijametralno suprotna neomaltuzijanskim pseudoteorijama Ne postoje suvišni ljudi niti je itko od ljudi pozvan procjenjivati nečiju suvišnost. Svaki je čovjek bez iznimke stvorenje Božje, stvoreno na Njegovu sliku, tako da ne postoje suvišni ljudi koji bi bili nepotrebni. Svaki čovjek ima svoje dostojanstvo. To je kršćanski pogled. S time se ne slažu neodarvinisti i mnogi transhumanisti. Harari tako najavljuje „zamjenu ljudi“ što upućuje na kraj ljudske civilizacije, tj. na kraj čovjeka.

Na mogući kraj ljudske civilizacije, s puno manje oduševljenja od Hararija, upozoravao je i pokojni engleski fizičar Stephen Hawking. On je smatrao da umjetna inteligencija može biti od goleme pomoći u smanjenju siromaštva, bolesti i obnavljanju prirodnog okoliša. No bio je i vrlo kritičan prema njoj. U jednome javnom istupu istaknuo je da umjetna inteligencija može biti najgori izum u povijesti naše civilizacije jer donosi opasnosti kao moćno autonomno oružje ili novi način za pojedince da ugnjetavaju mnoge. Umjetna inteligencija može razviti svoju volju koja može biti u konfliktu s našom i koja nas može razoriti. „Ukratko, rast moćne umjetne inteligencije bit će ili najbolja ili najgora stvar za čovječanstvo“, zaključio je Hawking. Upozorio je i na to da bi se umjetna inteligencija mogla osamostaliti i redizajnirati na još višoj razini i da bi stvaranje umjetne inteligencije moglo značiti kraj ljudske civilizacije. Ona bi mogla marginalizirati i uništiti svoje ljudske kreatore ako inženjerima ne uspije ugraditi etiku u to područje.

Eugenički korijeni transhumanizma

Kad govorimo o transhumamizmu, treba se vratiti na njegove korijene. Aldous Huxley bio je poznati pisac antiutopijske proze, no imao je i poznatog brata Juliana. Julian Huxley, unuk T. H. Huxleya, velikog apologeta Charlesa Darwina, bio je predsjednik Britanskoga eugeničkog društva, evolucionist i socijalist. On je 1957. skovao izraz „transhumanizam“.

Eugeničari su željeli uspostaviti sustav „internog čišćenja“ od onih članova društva koji su smatrani „nezdravima“, bolesnima ili asocijalnima putem segregacije od „zdrave većine“ ili na radikalnije načine koji su uključivali sterilizaciju ili eutanaziju. Valjalo je odstraniti „štetne elemente“ koji ometaju evoluciju i „napredak“. U skladu s takvim idejama u Indiani je 1907. ozakonjena sterilizacija što je dovelo do prisilne sterilizacije tisuća ljudi. Eugenika je rođena u Velikoj Britaniji, najveće je zagovornike imala u Sjedinjenim Američkim Državama, a kulminirala je u nacionalsocijalističkoj Njemačkoj.

Nakon kompromitacije eugenike između dva svjetska rata i tijekom Drugoga svjetskog rata većina eugeničara kasnije svoje ideje provodi kroz genetiku i kroz ideologiju transhumanizma. Kao što su se eugeničari željeli riješiti svih štetnih elemenata u društvu i tako stvoriti savršenog nadčovjeka, tako i danas transhumanisti žele stvaranje popravljenog nadčovjeka, a u konačnici i njegovo prevladavanje.

Glavni direktor Instituta budućnosti čovječanstva na Sveučilištu u Oxfordu Nick Bostrom ne krije da je cilj transhumanista stvaranje „postljudi“: „Transhumanisti vide ljudsku prirodu kao u-radu, poludovršen početak koji se može preoblikovati na poželjne načine. Trenutačno čovječanstvo ne mora biti krajnja točka evolucije. Trashumanisti se nadaju da će ljudi, odgovornom uporabom znanosti, tehnologije i ostalih racionalnih sredstava moći postati postljudi, bića s mnogo većim kapacitetima od onih koja imaju trenutni ljudi“.

Trashumanizam se tako otkriva kao eugenika s dobrim PR-om.

Kao što se danas programiraju računala tako tehnoprogresivistički utopisti žele programirati biologiju. Dr. James Giordano oduševljen je idejom upotrebe medicinske tehnologije u ratovanju. On tvrdi da je usmjeravanje mozga „bitka 21. stoljeća“. Njegove ideje, dakako, privukle su pozornost Svjetskoga ekonomskog foruma pa je tako u Davosu 2023. održana prezentacija pod naslovom „Bitka za vaš mozak“ (zanimljivo, nedavno je objavljena i knjiga takva naslova). Sveučilište Johns Hopkins radi na umjetnoj inteligenciji izgrađenoj od stanica ljudskog mozga, a ovo se istraživanje provodi kako bi se prevladala relativna ograničenja strojnog učenja naspram računalne snage ljudskog mozga.

Ateističko, scijentističko i tehnicističko viđenje svijeta i čovjeka

Sustavi umjetne inteligencije ne obećavaju samo stvaranje mitskoga „nadčovjeka“, nego i donose neograničene mogućnosti kršenja temeljnoga prava čovjeka na privatnost. U Kini je već uveden sustav „društvenog kredita“, tj. sustav bodovanja svakoga pojedinaca u društvu koji određuje njegove izglede (svojevrsnu moralno-političku podobnost) u životu. Riječ je o sustavu koji se provodi primjenom high-tech nadzornih sustava koje kontrolira umjetna inteligencija. Već danas pokušavaju se kontrolirati moždani valovi. Nakon upotrebe ovih tehnologija u vrijeme korona-krize u Kini, ali i pojave tzv. pametnih gradova diljem Zapada Orwellova „1984“ više se ne čini samo kao fikcija. Od ljudske privatnosti, u novome normalnom, vrlo bi brzo moglo ostati ništa, a da ne govorimo o opasnostima od biohakerskih napada.

Odilon-Gbènoukpo Singbo u radu „Postsmrtno stanje: metafizičko-eshatološke ambicije transhumanizma“ dobro primjećuje da je želja za besmrtnošću uvijek prisutna u ljudskoj prirodi. No mogućnost tehnokratskog ostvarenja takvog postsmrtnog stanja više plaši nego ispunjava. Jer gdje nema smrti nema ni života, a gdje se život neprekinuto produžava nestaje osjećaj ispunjenosti, a nastaje agonija. No trahumanisti u promicanju kibernetičke besmrtnosti i ovako mnogo ne mare za bilo kakve osjećaje. Oni su odlika ljudskih bića, a sve, kako se čini, ide prema postbiološkom stanju.

U vrlom novom svijetu čovjek bi, pohranjen u cloude napokon mogao postići bestjelesnost i kibernetičku besmrtnost. Barem se tako nadaju transhumanistički zeloti. U korijenu ovakvih zamisli je ateističko, scijentističko i tehnicističko viđenje svijeta i čovjeka koje negira duhovno te je posve ukorijenjeno u materijalističkoj paradigmi. Ne vjerujući u Boga i život poslije fizičke smrti, a u strahu od smrti kojoj je podložno svako tijelo, trahsumanisti tijelo proglašavaju zastarjelim konceptom koji treba evoluirati u besmrtnog kiborga. To, doduše, više ne bi bio čovjek, nego softver, nesposoban za doživljavanje svijeta i prirode, no takve nijanse očito ne zanimaju trans-zelote.

Slijedom svega navedenoga, iz kršćanske perspektive mnogi aspekti transhumanističke i posthumanističke ideologije potpuno su pogrješni, protubožanski i protuljudski i jasno ukazuju na očitovanje sotonskog duha, tj. na rat protiv Boga i čovjeka. Kršćanstvo ističe dostojanstvo svake ljudske osobe, pa prema tome ne može postojati klasa super-ljudi i njihovih robova. Osim toga, kršćanstvo govori o smrtnosti čovjeka na ovome svijetu. To se kosi s transhumanističkom idejom da će čovjek pomoću znanosti i tehnike postići neku vrstu raja na zemlji ili, u radikalnijem izričaju, to se kosi s posthumanističkom idejom o tome da će čovjek postati bog.

Naime, još od Knjige Postanka postoji staro čovjekovo iskušenje: „I vi ćete biti kao bogovi“. Oni koji danas zagovaraju „božanske sposobnosti stvaranja i razaranja“, ali i ideal materijalne besmrtnosti,  zapravo, iz kršćanske vizure gledanja, zagovaraju pobunu protiv Božje zamisli. Dok su ranije ideologije zagovarale stvaranje „novoga čovjeka“ transhumanizam u konačnici ide prema njegovu prevladavanju, tj. prema posthumanizmu. Ako je čovjek stvoren na sliku Božju, onda se u pokušaju „prevladavanja“ čovjeka zapravo krije dijabolična mržnja prema Bogu Stvoritelju.

Davor Dijanović/Hrvatski tjednik

hkv.hr/Hrvatsko nebo