Vladimir Trkmić: Od Uskrsa do Uzašašća, učvršćuj vjeru u uskrsnuće duše i tijela

Vrijeme:8 min, 28 sec

 

Vjera u uskrsnuće duše i tijela znak raspoznavanja

U prva kršćanska vremena, sve do Milanskog edikta 313. g., i cara Konstantina, do početka 4. stoljeća poslije Isusa Krista, Crkva je bila u „ilegali“. Što to znači? Znači da je vjeroispovijedanje u Isusa Krista bilo zakonom zabranjeno. Progonitelji su žestoko progonili, zatvarali i ubijali pripadnike Crkve. Iz toga razdoblja progona poznata je rečenica „Krv mučenika, sjeme kršćanstva.“ Biti kršćanin značilo je sebe i svoje izložiti progonu, pogubljenju. To razdoblje je poznato po utemeljivanju novih kršćanskih zajednica diljem rimskog carstva. Znakovito je da je znak raspoznavanja onih koji su bili kršćani bilo Vjerovanje. Tko je znao izmoliti napamet vjerovanje, to mu je bila lozinka pod kojom se predstavio u Rimu, ako je došao iz neke kršćanske zajednice: Korinta, Efeza, Jeruzalema, itd. Mjesta okupljanja, slavlja euharistije bila su na nepoznatim lokacijama, najčešće u katakombama.

Tamo su kršćani ukapali pokojnike, mučenike i razvijali prvu crkvenu umjetnost. Ispovjediti vjeru, izmoliti Vjerovanje, značilo je da je netko nasljedovatelj Isusa Krista, i da vjeruje u sve ono što u Vjerovanju ispovijeda. Dakako to je značilo da vjeruje kako je Isus povijesna osoba, druga božanska osoba, Spasitelj, Otkupitelj, koji je otkupio ljudski rod od grijeha, te pobijedio muku i smrt slavnim uskrsnuće. I to uskrsnućem duše i tijela. Isusovo uskrsnuće dušom i tijelom je temelj i polazište naše vjere. Kao što je Isus uskrsnuo, i mi ćemo uskrsnuti o njegovom drugom dolasku. Ponekad mi se čini da premalo vjere polažemo u samu srž uskrsnuća, te je mnogima jasno da ćemo uskrsnuti dušom. Ali kod nekih postoje sumnje, određena bezrazložna skepsa vezana uz uskrsnuće tijela. Vazmeno vrijeme do Uzašašća je divna prigoda da preko Isusovih ukazanja ojačamo i učvrstimo osobnu vjeru u naše uskrsnuće dušom i tijelom.  

Uskrsnuće – teološki pojam

Uskrsnuće je pojam u teologiji koji označava ponovno ujedinjenje duše i tijela nakon smrti ili oživljavanje mrtve osobe. Može se tumačiti doslovno kao oživljavanje mrtvoga tijela i u prenesenom značenju, kao ustanak iz mrtvila, odnosno duhovni preporod. Uskrsnuće Isusa Krista sastavni je dio vjeroispovijesti svih kršćanskih konfesija, te je postalo središnjim dijelom svih drevnih simbola vjere (vidi: Nicejsko vjerovanje, Nicejsko-carigradsko vjerovanje). Prema Evanđeljima, Isus je uskrsnuo od mrtvih i slavno izišao iz groba treći dan, nakon pribijanja na križ. Evanđelje po Mateju navodi, da se anđeo pojavio kraj Isusova prazna groba i objavio Isusovo uskrsnuće pobožnim ženama Mariji Magdaleni i drugoj Mariji, koje su u osvit došle pogledati grob. Josip Flavije (* 37. – † 100.) židovski i rimski građanin i povjesničar, napisao je djelo “Hebrejske starine” u kojem spominje smrt i uskrsnuće Isusa. Josip Flavije je živio od 37. do 100. god., odnosno bio je suvremenik prvih kršćana i u tom smislu mogao je pružiti vjerodostojno svjedočanstvo. U svom djelu Židovske starine spominje Isusa kao mudrog čovjeka koji je imao puno sljedbenika, ali i navodi kako su ga Židovi osudili na smrt na križu, no on se treći dan živ ukazao svojim učenicima. S obzirom na to, Josip Flavije daje i potvrdu ne samo o Isusovu čovještvu, nego i o Kristovu božanstvu.

Katekizam Katoličke crkve o uskrsnuću

I. Kristovo i naše Uskrsnuće

Postupna objava uskrsnuća

992 Bog je uskrsnuće mrtvih postupno objavljivao svome narodu. Nada u tjelesno uskrsnuće mrtvih nametnula se kao unutarnja posljedica vjere u Boga stvoritelja čitava čovjeka, s dušom i tijelom. Stvoritelj neba i zemlje jest i onaj koji vjerno drži svoj savez s Abrahamom i njegovim potomstvom. Pod tim dvostrukim vidikom počet će se izražavati vjera u uskrsnuće. U svojim kušnjama mučenici Makabejci priznaju: Kralj svijeta će nas, “zato sto umiremo za njegove zakone, uskrisiti na život vječni” (2 Mak 7,9). “Blago onom koji umire od ruke ljudi, u čvrstoj nadi koju ima od Boga: da će ga Bog uskrisiti” (2 Mak 7,14). 993 Farizeji i mnogi Isusovi suvremenici nadali su se uskrsnuću. Isus ga čvrsto naučava. Saducejima koji ga niječu odgovara: “Niste li u zabludi zbog toga sto ne razumijete Pisama ni sile Božje?” (Mk 12,24). Vjera u uskrsnuće zasniva se na vjeri u Boga koji nije “Bog mrtvih, nego živih” (Mk 12,27).

994 Još više: Isus vjeru u uskrsnuće povezuje sa svojom osobom: “Ja sam uskrsnuće i život (…)” (Iv 11,25). Sam će Isus Krist u posljednji dan uskrisiti one koji budu u njega vjerovali i koji budu blagovali njegovo tijelo i pili njegovu krv. Već od sada on za to daje znak i zalog vraćajući život nekim mrtvima, najavljujući time vlastito uskrsnuće, koje će ipak biti drugačijeg reda. O tom jedinstvenom događaju on govori kao o “znaku Jone” (Mt 12,39), o znaku Hrama: naviješta svoje uskrsnuće treći dan nakon smrti.

995 Biti Kristov svjedok znaci biti “svjedok njegova uskrsnuća” (Dj 1,22), biti jedan od onih koji su “s njime posto uskrsnu od mrtvih zajedno jeli i pili ” (Dj 10,41). Kršćanska nada u uskrsnuće posve je određena susretima s uskrsnulim Kristom. Uskrsnut ćemo kao i on, s njime i po njemu.

996 Kršćanska je vjera u uskrsnuće od početka nailazila na neshvaćanja i protivljenja. “Ni u jednoj drugoj točki kršćanska vjera ne susreće toliko otpora kao u pogledu uskrsnuća tijela”. Općenito se dosta lako prihvaća da se ljudski život poslije smrti nastavlja na duhovan način. Ali kako vjerovati da ovo tijelo koje je tako očito smrtno može uskrsnuti na vječni život?

Kako uskrsavaju mrtvi?

997 Što znači “uskrsnuti”? Po smrti, dijeljenjem duše i tijela, tijelo se čovjekovo raspada, dok mu duša ide u susret Bogu, čekajući da se ponovno sjedini sa svojim proslavljenim tijelom. Bog će svojom svemoću povratiti konačno nepokvarljiv život našim tijelima sjedinjujući ih s našim dušama, snagom Isusova uskrsnuća.

998 Tko će uskrsnuti? Svi ljudi koji su umrli: “koji su dobro činili – na uskrsnuće života, a koji su radili zlo – na uskrsnuće osude” (Iv 5, 29).

999 Kako? Krist je uskrsnuo sa svojim vlastitim tijelom: “Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam!” (Lk 24,39); ali se nije vratio u zemaljski život. Tako će isto, u njemu, “svi uskrsnuti sa svojim vlastitim tijelima, koja sada imaju”; samo će to tijelo biti preobraženo u slavno tijelo, u “tijelo duhovno” (1 Kor 15, 44): Ali, reći će netko: Kako uskrsavaju mrtvi? I s kakvim li će tijelom doci? Bezumniče! Što siješ ne oživljuje, ako ne umre. I sto siješ, ne siješ tijelo buduće, već golo zrno (…) Sije se u raspadljivosti, uskrsava u neraspadljivosti; (…) i mrtvi će uskrsnuti neraspadljivi (…) Jer ovo raspadljivo treba da se obuće u neraspadljivost i ovo smrtno da se obuče u besmrtnost (1 Kor 15,35-37,42.52-53). 

1000 To “kako” nadilazi našu maštu i naše shvaćanje; možemo ga dokučiti samo vjerom. Ali već sudjelovanje u euharistiji daje nam predokus preobraženja našega tijela po Kristu: Jednako kao sto kruh, koji je od zemlje, pošto primi Božje posvećenje, nije vise običan kruh, nego euharistija, sastavljena od dvoga: od zemaljskog i od nebeskog; tako i naša tijela, kada prime euharistiju, u sebi nose klicu uskrsnuća, nisu vise pokvarljiva.

1001 Kada? Konačno “u posljednji dan” (Iv 6,39-40.44.54;11,24), “na svršetku svijeta”. Uskrsnuće mrtvih duboko je povezano s Kristovim drugim dolaskom (paruzijom): Jer sam će Gospodin – na zapovijed, na glas arkanđelov, na zov trublje Božje – sići s neba. I najprije će uskrsnuti mrtvi u Kristu (1 Sol 4,16).

Suuskrsli s Kristom

1002 Ako je istina da će nas Krist uskrisiti u “posljednji dan”, istina je također da smo, na neki način, s Kristom već uskrsnuli. Zahvaljujući Duhu Svetome, kršćanski je život već odsad na zemlji sudjelovanje u smrti i uskrsnuću Kristovu: (…) s njime suukopani u krštenju, u njemu ste i suuskrsli po vjeri u snagu Boga koji ga uskrisi od mrtvih (…). Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite sto je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu! (Kol 2,12; 3,1). 

1003 Sjedinjeni s Kristom po krštenju, vjernici imaju već sada stvarnog udjela u nebeskom životu uskrsnuloga Krista, ali taj život ostaje “skriven s Kristom u Bogu” (Kol 3,3). S njim nas zajedno “uskrisi i posadi na nebesima u Kristu Isusu” (Ef 2,6). Hranjeni njegovim tijelom u euharistiji, već sada pripadamo Tijelu Kristovu. Kad uskrsnemo u posljednji dan, tada ćemo se i mi “s njime pojaviti u slavi” (Kol 3,4).

1004 U iščekivanju tog dana, tijelo i duša vjernika već sudjeluju u dostojanstvu “biti u Kristu”; odatle proizlazi dužnost poštivanja svoga tijela, ali i tijela drugih, posebno onih koji trpe: Tijelo pripada “Gospodinu i Gospodin tijelu. Ta Bog koji je Gospodina uskrisio i nas će uskrisiti snagom njegovom. Ne znate li da su tijela vaša udovi Kristovi? (…) Tijelo vaše hram je Duha Svetoga koji je u vama koga imate od Boga, te niste svoji (…). Proslavite dakle Boga u tijelu svojem!” (1 Kor 6,13-15.19-20).

Liturgijski hod s Crkvom

Tijekom vazmenog vremena važan je pojedinačni liturgijski hod s Crkvom. Važna je svaka nedjeljna euharistija kao susret sa živim, uskrslim i prisutnim Isusom. On po uskrsnuću na nov način postoji. O tome nam svjedoče brojna ukazanja apostolima i ženama. Vrijedno je o tim ukazanjima razmatrati, promišljati. Isus je duhovan i tjelesan po svome uskrsnuću. Odjednom prilazi apostolima, druži se s njima, dodiruje ga sv. Toma, jede s njima, hoda po moru. Na takav način nove tjelesnosti i duhovne stvarnosti ćemo i mi uskrsnuti. Zrno pšenice mora umrijeti da bi donijelo plod. Tako i mi. Smrt naših bližnjih je tragedija, ali ne samo tragedija, velika žalost, nego i most prijelaza u novi život. Martin Luther je zapisao: “Naš Bog je napisao obećanje uskrsnuća, ne samo u knjigama, već i u svakom listu u proljeće.” Zato učimo o tajni uskrsnuća iz naših euharistijskih okupljanja, ali također iz prirode. Budimo radosni jer smo postali dionici Isusova uskrsnuća.

 

Molitva uskrslom Isusu

Ustani u meni Uskrsli Gospodine, 

ti si sišao u smrt svima koje je ona u sebe pokopala.

Siđi u mene, u sve što je u meni mrtvo, 

svemu što čeka na tvoj život i tvoje svjetlo. 

Ti si doista uskrsnuo iz groba i mrtve vodiš u život, 

one što su u mraku vodiš u svjetlo,

a grješnike vodiš pomirenju s Ocem.

Ustani i u meni, iz mojih grobova 

sve što je mrtvo podigni u život, 

moju bijedu u pogled ljubavi, 

a moju krivnju u raširene ruke Očeve.

Amen.

 

Hrvatsko nebo