Šiljo: Kako to da nikomu u establišmentu Hrvatske ne smeta monstruozna srpska laž o 700.000 ubijenih u Jasenovcu?
Vrijeme:8 min, 4 sec
Vjerovali ili ne, ni danas nijedan od onih koji su se u nedjelju okupili u Jasenovcu, a vjerojatno i nijedan od svekolikih povjesničara koji ispovijedaju vjeru u 83.000 pobijenih ili umrlih u Jasenovcu, nije dosad istupio pred domaću ili stranu javnost i rekao svima u lice: To što tvrde u Beogradu, to o čemu telale SANU, SPC, Vučić, Dačić i Dodik, to o 700.000 ili „milion“ pobijenih „samo Srba“, to je notorna i monstruozna laž. Onima koji tu laž iznose, pronose i propagiraju mora se zabraniti ulazak na teritorij Republike Hrvatske i mora ih se izopćiti iz međunarodne zajednice. I mora ih se kažnjavati zatvorom – ako ne drugdje, ako ne ni u samoj Hrvatskoj ili Bosni i Hercegovini, a ono svakako u „antifašističkoj“ Austriji. Kakvi su to ljudi kojima može smetati domoljuban poklič ZDS, u razdoblju Domovinskog rata spontano prihvaćen u svrhe obrane od podivljalog i osvajačkog srpskog fašizma, a ne smetati im geobbelsovska laž o 700.000 pobijenih u Jasenovcu niti im padati napamet da bi se one koji ju iznesu moralo prekršajno i kazneno goniti?
Beogradska politika na svojim je mrežnim stranicama izvijestila u nedjelju, 23. travnja o komemoraciji za tobožnje žrtve depadanse jasenovačkog logora u Donjoj Gradini, BiH, lokalitetu koji se danas nalazi na području Republike Srpske.
https://www.politika.rs/sr/clanak/549226/aleksandar-vucic-grob-zrtve-genocid
Na komemoraciji su se okupile tisuće Srba, a nazočni su bili i ondje govorili predsjednik Republike Srbije Aleksandar Vučić i predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik.
O izjavama ondje iznesenima izvijestili su neki mediji, a Hrvatsko nebo dalo je sve glavne informacije
Dodik potvrdio, a Vučić nije opovrgnuo, da postoji osmišljen plan o stvaranju velike Srbije
te se na njih osvrnulo u rubrici „Uskličnik“.
Iznesene izjave, među kojima je i ona Vučićeva o nužnosti „srpskog jedinstva“, izazvale su osmah žestoke reakcije u Sarajevu, ali do nedjelje navečer u Zagrebu su po običaju šutjeli i pravili se da je sve u najboljem redu. Osim što su mediji zabilježili da je bivšem predsjedniku Hrvatsku Mesiću „pozlilo“ te da je predsjednik židovske zajednice Ognjen Kraus napao u Jasenovcu i Pupovca i Kajtazija (koji je zastupnik ne samo romske, nego i židovske manjine) da se nisu zauzeli za to da se „ustaška“ obilježja i simboli kao što su „Za dom“ i „Spremni“ i svi oblici „veličanja fašizma i ustaštva“ kažnjavaju ne samo prekršajno, nego da se progone i kazneno, dakle po sili zakona, a to znači i da se kažnjavaju zatvorom, a ne samo novčanom kaznom do 4000 eura.
Što beogradska Politika iznosi o brojkama žrtava jasenovačkog logora
Dok se uobičajene ili manje uobičajene stvari događaju u Hrvatskoj, i dok sljednik i baštinik jugoslavenskoga komunističkog totalitarizma Ognjen Kraus nastavlja terorizirati hrvatski narod, pa i svoje kolege manjince, tobože neprimijećeno prolaze srpske laži koje se s one strane Une, Save, Dunava i Drine i dalje neometano i neosporeno šire. A da se šire, najbolji je dokaz što piše u drugom dijelu spomenutog izvješća u beogradskoj Politici, kao redakcijsko objašnjenje odnosno novinarski background. A piše (u srpskom izvorniku) ovo:
„Spomen-područje Donja Gradina je najveće stratište srpskog naroda i deo je koncentracionog logora Jasenovac, koji je formiran za vreme Nezavisne države Hrvatske u Drugom svetskom ratu.
U koncentracionom logoru Jasenovac je na stravičnim mukama umoreno 700.000 nevinih muškaraca, žena i dece, uglavnom Srba, Jevreja i Roma. Od ukupnog broja, prema procenama Programa uređenja Spomen-područja Donja Gradina, u Donjoj Gradini je ubijeno 366.000 ljudi.
Od ukupne površine Spomen-područja Donja Gradina istraženo je i zaštićeno 116 hektara. Na tom delu do sada je, prema podacima iz Spomen-područja, otkriveno 125 masovnih grobnica ogromnih dimenzija koje se prostiru na devet grobnih polja.
Osim masovnih grobnica, u Donjoj Gradini se nalazi Topola užasa, drvo na kojem su ustaše obesile na hiljade ljudi, koji su pre vešanja bili izloženi najstrašnijim mučenjima. Jasenovačka stradanja trajala su od 1941. do 22. aprila 1945. godine.“
Službeni podatak o žrtvama logora „Jasenovac“ koji se u Hrvatskoj službeno smatra približno točnim iznosi 80-ak tisuća. Koliko je taj broj problematičan, koliko je puta preuveličan, koliko je najveći dio toga što se o Jasenovcu službeno tvrdilo u Jugoslaviji i onoga što se službeno opetuje u samostalnoj i navodno slobodnoj Hrvatskoj utemeljen, to je domaća tema o kojoj se već desetljećima lome koplja. Niz znanstvenih radova i istraživanja pokazali su da je i ta brojka od 80-ak tisuća uvelike proizvoljna, a isto tako da je proizvoljan i sam popis. No ako sada to zanemarimo i prepustimo domaćoj budućnosti te se okrenemo prema Banjoj Luci i Beogradu, vidjet ćemo da službene srpske vlasti i njihove ’istoriografije’ i dalje barataju brojkom od 700.000 „umorenih“.
Srbijanska “istina” – grozomorna laž i izmišljotina!
Ta brojka blizu devet puta veća je od službene brojke iza koje stoji Plenkovićeva vlada i čitav establišment. Pokojni povjesničar Tuđman smatrao je na temelju njemu dostupnih i prihvatljivih izvora i dokumenata, i s obzirom na političke potrebe, da je ta brojka iznosila 30 do 40 tisuća. Saborska komisija, koja je poslije ukinuta, utvrdila je iznimno mali broj žrtava. I niz istraživača objavio je mnoštvo dokumenata iz kojih se može s velikom vjerojatnošću zaključiti da u Jasenovcu uopće nisu činjeni masovni zločini, a i to da je na jasenovačkom području postojao, od 1945. do 1948. ili do 1952., i komunistički logor, koji je odnio neutvrđen broj žrtava. To Goldstein i kompanije uporno odbacuju, valjda zato što bi se time u jasenovački kompleks unijelo i zločine one druge, jugoslavensko-komunističke države.
Zlatko Pinter: Manipulacije žrtvama Drugog svjetskog rata i mit o Jasenovcu (18. Dio)
Bilo kako bilo, srbijanska „istina“ toliko je grozomorna laž i toliko se razlikuje od službene hrvatske istine da je to zapanjujuće. Srbijanska „istina“ nema nikakvo utemeljenje. Ona je posve proizvoljna. Ona je mostruozna laž, kojom se „naše narode i narodnosti“, a i druge narode svijeta, truje neometano već desetljećima. Unatoč svim kasnijim, razumnijim umanjivanjima stvarnih jasenovačkih brojki, u Beogradu i drugdje po „srpskom svijetu“ od njih i dalje ne odustaju. Svakomu tko išta zna o povijesti, o jugoslavenskim i drugim dokumentima ili o logici i statistici razvidno je da su takve brojke apsolutno nemoguće. I zato ih odbacuje kao izmišljotinu.
Budući da unatrag 70 godina nije postojala spremnost na istraživanja koja bi dovela do pouzdanijih brojki žrtava u Jasenovcu i drugim logorima te na mjestima masovnih zločina i oružanih sukoba, a i općenito, kao jedna od metoda procjenjivanja žrtava na temelju neizravnih pokazatelja mogla bi poslužiti i statistika.
Komparativni statistički podatci o broju Srba i Hrvata u godinama 1931. i 1948.
Iz popisa stanovništva provednoga u Kraljevini Jugoslaviji godine 1931. vidi se da su tada u njoj živjela 6.085.482 Hrvata i 6.785.499 Srba. Iz popisa stanovništva provedenoga u Titovoj Jugoslaviji godine 1948. vidi se pak da je tada, poslije rata, Hrvata bilo 5.199.770, a Srba 7.783.046. Broj Hrvata smanjio se je po popisima u apsolutnom iznosu za 884.712, dok se je broj Srba povećao za gotovo jedan milijun. Eto, takve su bile posljedice Drugoga svjetskog rata – iz kojih se vidi koji je narod ostvario velik demografski napredak, a koji pretprio drastično smanjenje broja pripadnika. Statistika tako potvrđuje kako su posve bez temelja svekolike laži o silno velikom stradanju Srba. Da ih je toliko stradalo, ne bi njihov broj mogao biti za milijun veći nego što je bio 17 godina prije toga! I da nije učinjen genocid nad Hrvatima, ne bi Hrvata nikako moglo biti za 885 tisuća manje nego što ih je bilo 1931. Ako laže koza, ne laže rog, reklo bi se.
Jednako strašno kao i te srpske laži jest činjenica da nijedan povjesničar, historičar ni istoričar, nijedan političar i javni radnik, nijedan leksikograf i enciklopedist, nijedan statističar i demograf, nijedan Srbin ni Židov, nitko iz svih naših „bratskih naroda i narodnosti“, nije poslije 1990. izašao pred domaću, a još manje pred stranu javnost i posuo se pepelom za službene i neslužbene monstruozne laži i pretjerivanja o Jasenovcu te javno priznao: Lagali smo ljudima kada smo odredili ili dopustili, opravdavali ili šutke podnosili da se u Jasenovcu odrasle i djecu uči kako je u njemu pobijeno 760.000 ljudi, što je tamo negdje oko 1970. bila službena brojka koja je dočekivala nebrojene legije đaka koje su u okviru propisanih školskih ekskurzija „hodočastile“ u Jasenovac.
Zašto im jedno smeta, a drugo ne smeta?
Vjerovali ili ne, ni danas nijedan od onih koji su se u nedjelju okupili u Jasenovcu, a vjerojatno i nijedan od svekolikih povjesničara koji ispovijedaju vjeru u 83.000 pobijenih ili umrlih u Jasenovcu, nije dosad istupio pred domaću ili stranu javnost i rekao svima u lice: To što tvrde u Beogradu, to o čemu telale SANU, SPC, Vučić, Dačić i Dodik, to o 700.000 ili „milion“ pobijenih „samo Srba“, to je notorna i monstruozna laž. Onima koji tu laž iznose, pronose i propagiraju mora se zabraniti ulazak na teritorij Republike Hrvatske i mora ih se izopćiti iz međunarodne zajednice. I mora ih se kažnjavati zatvorom – ako ne drugdje, ako ne ni u samoj Hrvatskoj ili Bosni i Hercegovini, a ono svakako u „antifašističkoj“ Austriji. Kakvi su to ljudi kojima može smetati domoljuban poklič ZDS, u razdoblju Domovinskog rata spontano prihvaćen u svrhe obrane od podivljalog i osvajačkog srpskog fašizma, a ne smetati im geobbelsovska laž o 700.000 pobijenih u Jasenovcu niti im padati napamet da bi se one koji ju iznesu moralo prekršajno i kazneno goniti?
Povezano:
Strankama hrvatske ljevice ne smeta „crna legenda“ o Jasenovcu
Šiljo, Hrvatsko nebo
