Bahmut: I više od simbola

„Lakše”, ali ne i „lagano”

Od početka ove bitke se uvijek iznova postavlja pitanje, je li Bahmut vrijedan tolikih žrtava? Civila u Bahmutu ima još možda tek nekoliko tisuća, čitavo mjesto je praktično ruševina. On doduše leži na prometnici E40 koja vodi od Harkiva sve do ruskog Rostova na Donu i kad bi on pao, ruske snage bi lakše mogle prodrijeti do zapadnijih ukrajinskih gradova kao što su Slovjansk ili Kramatorsk, važnom industrijskom i upravnom središtu područja Donjecka.

No tu treba staviti naglasak na „lakše“, a ne „lagano“ osvajanje ukrajinskih područja: u svim ovim mjesecima borbi su goleme ruske snage koje su poslane na to područje prodrle jedva dvadesetak kilometara uz, procjena je britanskog ministarstva obrane, preko 20 tisuća poginulih vojnika samo u borbi za Bahmut. Usporedbe radi, SAD su za vrijeme čitavog rata u Vijetnamu izgubile 58 tisuća vojnika, u devet godina rata SSSR-a u Afganistanu je tamo poginulo vjerojatno negdje oko 26 tisuća sovjetskih vojnika. Bivši ruski predsjednik Medvedev je nedavno izjavio kako će, „ako treba, ruski vojnici ići i do Kijeva ili čak Lavova“, ali to sasvim sigurno neće ići kako si možda zamišljaju u Kremlju.

Je li cijena za Bahmut previsoka?

S druge strane, ne samo tek „generali s kauča“ nego i neki vojni stručnjaci se pitaju, je li i Ukrajini mudro ustrajati u obrani Bahmuta i tamo gubiti vojnike koji će joj trebati za protunapad na drugim dijelovima bojišnice. Ona je, čak i kad se ne računa bojišnica preko goleme rijeke Dnjepar, duga preko 600 kilometara. Vojni povjesničar Roman Ponomarenko smatra: „Ako jednostavno predamo Bahmut i povučemo naše vojnike i opremu, ništa loše se neće dogoditi. Ali ako se zatvori obruč, izgubit ćemo i ljude i opremu.“

Ralph Thiele, bivši vojni stručnjak u NATO-u također procjenjuje kako su šanse Ukrajinaca da zadrže Bahmut „malene“. Tu se radi ipak i o broju vojnika i o logistici dostave streljiva jedne i druge strane, a tu stvari ne izgledaju dobro za ukrajinsku stranu.

Usprkos tome, ukrajinski predsjednik Zelenski je već više puta objavio kako će se „Bahmut držati“ i kako će se borbe nastaviti usprkos svim gubicima. Bahmut jest već postao simbol ukrajinske obrane od ruskog napada, makar on nije jedino bojište u ovom ratu: odnedavno ruske snage pokušavaju prodrijeti u Avdivku, mjestašce nekih četrdesetak kilometara južno od Bahmuta, ali i tamo ruske snage imaju velike gubitke. Opet zapadne službe javljaju kako je tamo ruska 10. oklopna brigada pretrpjela velike gubitke i u opremi i u ljudima, ali proboj nije uspio.

Rezultati se itekako vide

Bez obzira što mislili stratezi s prstom na karti, makar pod neprestanom paljbom naizgled nepresušne zalihe ruskog topništva, branitelji Bahmuta drže položaje i nanose goleme gubitke svakom pokušaju napada. Također po procjeni britanskog ministarstva obrane, bitka za Bahmut je zapravo dobivena već i činjenicom što je „zimska ofenziva“ ruske vojske praktično propala.

Od 11. siječnja je zapovijedanje ruskim jedinicama preuzeo osobno zapovjednik glavnog stožera ruske vojske, general Gerasimov i u ovih četiri mjeseci definitivno nije Kremlju bio u stanju pokazati neke rezultate kojima bi Putin mogao biti zadovoljan. Zapadne stručnjake ne bi začudila njegova skora smjena, ali još je veći problem što i od pričuvnih jedinica koji su pozvani u vojnu službu prošlog ljeta i jeseni, nije ostalo mnogo. I to ne samo od protivničke paljbe, nego nema malo žrtava alkohola, udesa, čak i smrzavanja.

Opet se u Moskvi čuje o pozivu 400.000 „dragovoljaca“ u ovoj borbi protiv Ukrajinaca, a čuje se čak i najave nekako naći nadomjestak plaćeničkoj skupini Wagner – makar u Rusiji nema neke organizacije niti približno njenoj veličini i borbenoj spremnosti. U Bahmutu niti ta skupina očito nije postigla mnogo, ali je podigla previše prašine kritikama vojnog zapovjedništva i strategiji Rusije u ovom ratnom sukobu.