Pred izbore 2024.: Opet moramo ispočetka!
Vrijeme:3 min, 37 sec
Ako ne bude iznenađenja, godine 2024. održat će se izbori za Europski parlament (u svibnju), saborski izbori (u srpnju) i predsjednički izbori (u prosincu). Mučno nam je razmišljati o tim izborima. U čemu je problem?
Problem je u tomu što moramo odnosno možemo birati „između onih koji Hrvatsku dekroatiziraju i vode ju u propast i onih koji bi činili to isto… uz dodatni ideološki žar… Ukoliko se situacija ne promijeni, a tomu se baš nije nadati, idući izbori mogli bi se svoditi na pitanje hoćemo li se brodom zabiti u Scilu ili Haribdu“.
Nemamo političku opciju s kojom se posvema identificiramo, koja određeno i nedvojbeno predstavlja izvorne ideale za koje smo se borili od sloma NDH do sloma SFRJ i u Domovinskom ratu. Tzv. „duboka država” i dalje vedri i oblači, koncentrira apsolutnu vlast u nekoj osobi, organizaciji ili strukturi koja otvoreno ili prikriveno krši temeljne slobode, nameće svoju volju i manipulira izborima na kojima glasujemo, ali na kojima ne biramo. Tzv. „duboka država“ provodi odnosno nameće politike, odluke, poteze i mjere koje proizvodi samo krize, siromaštvo mnogih, nesigurnost i korupciju, i strah koji održava „demokratsku“ diktaturu na vlasti – iako on nema potporu većine naroda.
Ključni element za izbore jest sloboda. Politička i društvena sloboda izražava se poštivanjem temeljnih sloboda koje nam omogućuju djelovati u skladu s vlastitim nazorima i interesima, donositi odluke i odgovarati za njih. Sloboda je naša sposobnost i pravo da odgovorno odaberemo vlastiti način djelovanja u društvu i državi. Birati znači izabrati koga ili dati mu prednost pred drugima ili odlučiti se za nešto u čemu vidimo sredstvo za ostvarenje određenog cilja.
Za izbore mora postojati više legitimnih opcija. Izbori u pluralnom društvu institucionalni su proces u kojemu mi odlučujemo svojim glasom. Nema izbora kad postoje samo kandidati tzv. “duboke države”. Niti ih ima kad opoziciju predstavljaju kandidati u funkciji te „duboke države“, koji prihvaćaju izbore bez slobode, s manipuliranim popisom birača i dužnosnicima koji odgovaraju “dubokoj državi”. Događaji koji nadomještaju našu volju ili onemogućuju da se ona slobodno izvrši, nisu izbori. Diktatura i izbori međusobno se isključuju. Diktatura je zločin, a izbori su sloboda.
Vidljivo nam je da je Hrvatska ponovo okupirana. Oni isti koji su bili povlašteni u (komunističkoj i velikosrpskoj) SFRJ zadržali su ili čak povećali svoje povlastice, toliko da su za malo „Judinih škuda“ kupili mnoge beskarakterne ljude koji im po naravi stvari ne pripadaju. A oni koji su trpjeli trostruku diktaturu (jugoslavensku, komunističku i velikosrpsku), trpe ju i danas (ako nisu pobjegli u inozemstvo – kao u doba SFRJ), i preživljavaju na margini. Tzv. „međunarodna zajednica“ na strani je „duboke države“, koja joj osigurava njezine interese, a koji ne samo da se ne podudaraju s hrvatskima, nego su im protivni.
Okupacija se zorno vidi po kadrovskoj politici, po medijima i udžbenicima, po izrugivanju hrvatskih svetinja, po financiranju protuhrvatskih inicijativa, u demografskom krvarenju, u klanjanju stranim središtima moći, u rasprodaji ili ignoriranju nacionalnog bogatstva, u brisanju hrvatske povijesti, itd., itd. Nova okupacija zahtijeva borbu za novo oslobođenje, u kojemu „nema preskakivanja etapa“. Opet moramo početi ispočetka. Put će biti mukotrpan i dug. Trebat će nam mnogo vjere da bismo sijali i stvarali programe i kandidate koji će nam vratiti nadu. Kandidate koji nisu svrstani ni uz nijednu opciju koju kontrolira „duboka država“ niti njima putem „duboke države“ manipulira tzv. „međunarodna zajednica“. Kandidate koji nisu u agendama domaćih i međunarodnih glavnostrujnih medija.
„Ako vam je težak stijeg čestitosti, utaknite ga u zemlju gdje počivaju naše kosti – mi ćemo ga držati“ (poruka poginulih hrvatskih branitelja).
„Ja, skoro prosjak, duh slobode širim, / Pa ma i nemô na svom grobu svijeću, / Ja neću, neću, neću da se smirim. / Ko svježi vjetar u sparinu pirim, / A kada umor svlada duše lijene, /
Na otpor trubim ja trubač sa Seine! / Što mi je plaća? Mržnja gmizavaca, / Što svoje blato lijepe o moj glas. / Al ja pred licem roda stojim vedar. Za hljeb slobode prilažem svoj klas: /
Zar nije zlatan, i bogat, i jedar?“ (Dobriša Cesarić, „Trubač sa Seine (Matoš u Parizu)“ – posvećenu A. G. Matošu).
Ušli smo u Veliki tjedan, u temeljni događaj povijesti spasenja, Isusovu muku, smrt i uskrsnuće. To je i naša povijest. Budimo je svjesni i neka nam ona bude nadahnuće za ono što moramo učiniti. (M. O.)
Povezano:
Nenad Piskač: Tko na idućim državnim izborima treba pobijediti?
M. O., Hrvatsko nebo
