Dr. Josip Stjepandić: Bosna i Hercegovina na putu u sljedeću  krizu: pogled iz hrvatske perspektive 

Dana 16. rujna 2022. u Klagenfurtu je održan simpozij u organizaciji Koruške domovinske službe (Kärntner Heimatdienst, KHD) pod naslovom „Alpe-Jadran: od bojišnice do regije mira“, na kojem su sudjelovali referenti iz Austrije, Italije, Slovenije i Hrvatske.

S austrijske strane nazočili su bivši zemaljski poglavar Gerhard Dörfler, gradonačelnik Klagenfurta Christian Scheider, bivši visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini Valentin Inzko te drugi predstavnici političkog i kulturnog života Koruške.

S hrvatske strane izlaganje je držao dr. Josip Stjepandić, predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u dijaspori i domovini, koji se osvrnuo na napetu situaciju u Bosni i Hercegovini te razložio neizdrživ položaj Hrvata.

Izlaganje na podlazi mnogih činjenica, koje su vrlo neugodne za dvojicu Austrijanaca, bivših visokih predstavnika u Bosni i Hercegovini (Wolfgang Petritsch i Valentin Inzko), naišlo je na veliko zanimanje sudionika, tako da je referent bio zamoljen da priloži pisanu verziju za zbornik skupa.

Budući da su u međuvremenu održani izbori, dr. Stjepandić se u svome članku osvrnuo i na tijek izbora.

Bosna i Hercegovina na putu u sljedeću  krizu: pogled iz hrvatske perspektive 

Josip STJEPANDIĆ 

Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti u dijaspori i domovini, St. Gallen, Švicarska 

Abstract. I dok se trenutno izvještava o velikim uspjesima Koruške konzesne  skupine na putu od bojišnice do mirovne regije Alpe-Jadran, koja bi mogla poslužiti  kao nacrt za druge postkonfliktne zemlje i regije, doživljavamo politički i društveni  razvoj u neposrednoj blizini Koruške, koji jasno upućuje u drugom smjeru. Nakon  ratova tijekom raspada bivše Jugoslavije teritorij je podijeljen na 7 država. Riječ je  o 6 nacionalnih država kao i većina drugih u Europi i s Bosnom i Hercegovinom  multietnička država koja proizlazi iz povijesne administrativne jedinice. Ovaj  članak bavi se izrazito nestabilnom političkom situacijom u Bosni i Hercegovini  uoči parlamentarnih i predsjedničkih izbora 2. listopada 2022. godine, koja bi  zahtijevala velike napore u pronalaženju dugoročnog rješenja. 

Keywords. Bosna i Hercegovina, mirovni sporazum, parlamentarni izbori,  predsjednički izbori, ulazak u EU, ravnopravnost, korupcija 

1. Povijesni uvod 

Za razumijevanje vrlo konfuzne situacije u današnjoj Bosni i Hercegovini (BiH)  potreban je kratak povijesni pregled [1-5]. Današnje područje Bosne i Hercegovine u  sadašnjim granicama je prvotno predano Austro-Ugarskoj na upravu kao rezultat turskih  ratova kao administrativna jedinica Turskog Carstva nakon Berlinskog kongresa 1878.  godine. Godine 1908. izvršena je aneksija. Sudbina Bosne i Hercegovine isprva je bila  zapečaćena raspadom Austro-Ugarske 1918. godine, kada je na njenim ruševinama  nastala nova država Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, od 1929. Jugoslavija. Teritorij  Bosne i Hercegovine bio je podijeljena na nekoliko administrativnih jedinica koje nisu  pratile dotadašnje granice. Nestalo je i ime. 

Tijekom Drugog svjetskog rata ideja o BiH ponovno je oživljena u okviru  partizanskog pokreta pod Titovim vodstvom. Nakon rata osnovana je druga Jugoslavija  podijeljena na 6 republika: 5 po nacionalnom ključu i šesta (Bosna i Hercegovina) kao  povijesni prostor, koja je kao “Jugoslavija u malom” utjelovljivala ideju višenacionalne  države. etničke države koju čine Hrvati, Srbi i Muslimani, koji će se kasnije prozvati  Bošnjacima. 

Nakon raspada Jugoslavije 1991. godine, kada su Slovenija i Hrvatska proglasile  neovisnost i od tada kao takve bile priznate, doveden je u pitanje smisao postojanja BiH,  tim više što su Srbi uvelike koristili teritorij BiH kao polazište agresije na Hrvatsku. Iako  se kao početak rata u BiH spominje početak svibnja 1992. godine, rat u BiH počeo je već  18. rujna 1991. godine, kada je Jugoslavenska narodna armija napala mjesto Ravno u  Hercegovini [6]. Dok su Muslimani, kao najveća nacionalna skupina, inzistirali na  neovisnosti, Srbi su to glatko odbili. Hrvati, najmalobrojniji od tri konstitutivna naroda 

u BiH, u početku su bili neodlučni, ali su pristali nakon što im je osigurana nacionalna  ravnopravnost.  

Na zahtjev tzv. međunarodne zajednice, koja predstavlja EU i NATO, 29.2. i  01.03.1992. održan je referendum o neovisnosti BiH s pitanjem:  

“Jeste li za suverenu, samostalnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih  građana, naroda Bosne i Hercegovine – Muslimana, Srba i Hrvata kao i pripadnika drugih  naroda koji u njoj žive?” 

Dvotrećinska većina postignuta je glasovima Muslimana i Hrvata, dok su Srbi ostali  po strani od referenduma. Potom je BiH bila priznata kao neovisna država prema  međunarodnom pravu te primljena u UN.  

Usporedno s međunarodnim priznanjem BiH u svibnju 1992. godine, srpske  postrojbe, sastavljene od JNA, postrojbi iz Srbije i lokalnih srpskih postrojbi, započele  su brutalnu agresiju na BiH, koja se u svojim zločinima uspoređuje s najtežim zločinima  Drugog svjetskog rata. Masovna ubojstva, granatiranje civilnih objekata, masovna  silovanja i drugi oblici tjelesnog i psihičkog zlostavljanja Muslimana i Hrvata bila su  sredstva ratnog uspjeha. Tako su srpske postrojbe do kraja 1992. okupirale oko 70%  teritorija BiH i nazvale je Republika Srpska (RS), iz koje su protjerale oko 290.000  Muslimana i 210.000 Hrvata.  

U početku je postojao samo odlučan otpor Hrvata, koji su se organizirali u Hrvatsko  vijeće obrane (HVO) i Hrvatsku zajednicu Herceg-Bosnu, koja će se od 1993. nazvati  republikom. Time je s juga ostao kopneni koridor širok oko 100 km koji je služio za  opskrbu preostalog slobodnog teritorija BiH.  

Čekajući ishod rata u Hrvatskoj, muslimanska središnja vlast oklijevala je s  pripremama za rat i našla se okružena srpskim trupama, a posebno teško je bilo  okruženom glavnom gradu Sarajevu te enklavama Bihać, Srebrenica i Žepa. 

Priljev velikog broja izbjeglica doveo je do napetosti između Muslimana i Hrvata,  koje su se prelile u nekoliko regionalnih sukoba početkom 1993. godine. Osobito su  žestoke bile borbe na području Travnik-Vitez i Jablanica-Mostar [7][8]. U međuvremenu,  u drugim regijama poput Brčkog, Gradačca i Usore, hrvatsko-muslimanski savez  nastavio je neometano funkcionirati.  

Dok je EU bespomoćno pratila eskalaciju sukoba, SAD su preuzele inicijativu i  izvršile pritisak na Bošnjake i Hrvate da riješe svoj kratki, ali žestoki sukob.  Washingtonskim sporazumom (18. ožujka 1994.) dogovoreno je osnivanje Federacije  Bosne i Hercegovine (FBiH), koja je uključivala područja pod kontrolom Bošnjaka  (Muslimana) i Hrvata, kao i vojnog saveza Bošnjaka i Hrvata u BiH kao i sve jače  Hrvatske vojske u cilju potiskivanja do tada nadmoćnih srpskih trupa.  

Od jeseni 1994. Hrvatska vojska izvela je nekoliko uspješnih operacija na  jugozapadu BiH i do ljeta 1995. zauzela strateški važne položaje. No, položaj bošnjačkih  postrojbi na istoku zemlje, gdje nije bilo Hrvata, bio je izrazito slab, što je dovelo do toga  da su Srbi u srpnju 1995. zauzeli enklave Srebrenicu i Žepu te počinili genocid. Ista  sudbina prijetila je neprestano i Bihaću na zapadu zemlje. 

NATO je u ovom trenutku odlučio bombardirati srpske položaje i nametnuti zonu  zabrane leta iznad BiH. Dana 4. kolovoza 1995. Hrvatska je pokrenula veliku vojnu  operaciju koja je dovela do oslobađanja velikog područja okupiranog od 1991. i proboja  okruženja Bihaćke enklave u BiH. Hrvatska vojska nastavila je napredovanje – praćena  uz bokove HVO-om i Armijom BiH – prema Banja Luki.  

To je bila točka u listopadu 1995. kada je bila postignuta vojna ravnoteža s jedne  strane te politička volja među zapadnim silama s druge strane da se nametne mirovni  sporazum (slika 1).

Sl. 1. Bosna I Hercegovina nakon prestanka borbenih djelovanja u listopadu 1995. 

To se dogodilo u američkoj vojnoj bazi Dayton (“Daytonski sporazum”), gdje je  izvršena podjela države na entitete Republiku Srpsku (srpski dio, 49% teritorija) i  Federaciju BiH Bošnjaka i Hrvata (51%). Aneksom 7 bio je propisan slobodan povratak  izbjeglica, ali to je samo djelomično provedeno na područjima pod kontrolom Hrvata.  Godine 1998. riješeno je posljednje teritorijalno pitanje – Distrikt Brčko – na način da je  stvorena samostalna administrativna jedinica Distrikt Brčko, u kojoj vlast ravnopravno  vrše sva 3 naroda (slika 2).

Sl. 2. Bosna i Hecegovina nakon sporazuma u Dayton-u. 

Suština je da je srpski agresor nagrađen s nešto manje od polovice teritorija BiH, na  kojoj živi oko trećina ukupnog stanovništva. Druga polovica teritorija je bila predviđena  za druge dvije trećine populacije (Bošnjaci i Hrvati). To je srž svih kasnijih problema. U  ratu je poginulo više od 100 000 ljudi, a više od 2 milijuna napustilo je svoje domove u  različitim stupnjevima nasilja. Ipak, BiH je ostala etnički mješovito područje, gdje je  razdvajanje ili podjela teritorija sukladno prirodnim granicama (riječni sliv, planinski  lanac) teško moguća, jer se pojedini narodi sigurno neće složiti oko toka granice (slika 3).  

Osim toga, tu je i fenomrn da su velika ruralna područja na zapadu, sjeveru i istoku  zemlje, koja su pripojena Republici Srpskoj, potpuno ispražnjena, što znači da su mnoge  poljoprivredne površine neiskorištene, a sustavi socijalne skrbi mogu se teško održavati.

Sl. 3. Nacionalna podjela u Bosni i Hercegovini po popisu stanovništva 2013. 

Konačno je formirana država s dva entiteta i tri konstitutivna naroda (pravilo 1-2-3).  

2. Politički sustav u Bosni i Hercegovini 

Iako je Daytonskim sporazumom državi BiH bio nametnut kompliciran politički sustav  s demokratski izabranim predstavnicima na 4 razine (država, entiteti, županije/distrikti,  općine) [9], BiH je od tada ostala u statusu politički nestabilnog protektorata. Svake 4  godine održavaju se izbori na različitim razinama, pri čemu su političke stranke 

zastupljene u parlamentima također nacionalno orijentirane. Velik i skup državni aparat  koji se sastoji od 9 predsjednika, 13 premijera, 13 vlada, 149 ministara i 613 narodnih  zastupnika upravlja zemljom s nominalno (prema popisu iz 2013.) 3,5, a u stvarnosti ne  više od 2,06 milijuna stanovnika na dvije trećine površine Austrije.  

Administrativni aparat je prevelik za siromašnu zemlju i uzima više od 80%  državnog proračuna. Time se potiče korupcija, što je naravno zahvatilo i krugove vlasti.  Fadil Novalić, aktualni bošnjački premijer Federacije BiH, mora odgovarati pred sudom  za korupciju, a da nije podnio ostavku na tu funkciju.

Kao što je predviđeno Daytonskim sporazumom, mirovne snage stacionirane su u  zemlji u ime NATO-a. Vijeće za provedbu mira (PIC), koje je uspostavilo Vijeće  sigurnosti UN-a, prati poštivanje Daytonskog sporazuma s visokim predstavnikom kao  izvršnim tijelom. Tu de facto posljednju riječ imaju Sjedinjene Države. Od 2021. Rusija  se povukla iz ovog procesa.  

Visoki predstavnik (OHR) je “čuvar Daytonskog mirovnog sporazuma” [10]. U ovoj  ulozi, on može koristiti svoje gotovo diktatorske ovlasti da promijeni ustave entiteta i  zakone, donese nove zakone i smijeni dužnosnike s dužnosti. Od dosadašnjih 9 visokih  predstavnika, 2 su bili Austrijanci: Wolfgang Petritsch i Valentin Inzko. Ured visokog  predstavnika nalazi se u glavnom gradu Sarajevu, u kojem većinski žive Bošnjaci, a  među domaćim osobljem zapošljava samo Bošnjake, što opetovano dovodi do  nesporazuma i optužbi da je visoki predstavnik uvijek probošnjački orijentiran. 

Za izgradnju prijeko potrebnog međusobnog povjerenja svih građana u zemlji  neophodan je dvostruki politički konsenzus: između tri konstitutivna naroda te između  svih građana. I dok se drugi konsenzus oko najvažnijih pitanja poput gospodarstva, borbe  protiv korupcije ili javne uprave čini nadohvat ruke, primarni konsenzus među narodima  još je daleko. Nema vidljive vodeće političke snage koja bi na tome ozbiljno radila. 

3. Urođene mane Bosne i Hercegovine 

Asimetrija i neuravnoteženost ostali su glavni problemi Bosne i Hercegovine od njenog  proglašenja. Dok je srpski entitet doživio mnogo manje ratne štete i veliki gubitak  stanovništva zbog protjerivanja, Bošnjačko-hrvatska Federacija pretrpjela je razaranja  velikih razmjera u mnogim mjestima (Sarajevo, Mostar, Bihać, Goražde) koja do danas  nisu u potpunosti sanirana. Osim toga, trebalo je smjestiti stotine tisuća Bošnjaka i Hrvata  izbjeglih iz srpskog entiteta.  

Iako je obnova zemlje dobro napredovala neposredno nakon rata zahvaljujući  golemoj inozemnoj pomoći, ubrzo su postali očiti razni problemi koji su potkopavali  unutarnji poredak i koheziju. Većina problema proizlazi iz činjenice da 1995. godine nije  bilo pravednog mira: srpska je strana bila nagrađena za svoju agresiju jer je tada bila  vojno najjača strana. To potiče Bošnjake kao najbrojniji konstitutivni narod u BiH da  poduzmu slične korake. 

UN je osnovao ad hoc Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) za  procesuiranje ratnih zločina u bivšoj Jugoslaviji. U svjih preko 20 godina rada, ovaj sud  je osudio mnoge pojedince (uglavnom Srbe), većinu s pravom, ali nije mogao uvjeriti u  smislu jednakog postupanja [11]. Upada u oči da je prema Bošnjacima bio vrlo blag i  gotovo da nije primjenjivala kazneno djelo zapovjedne odgovornosti za zapovjednike  bošnjačke Armije BiH, koje se inače često koristilo za Srbe i Hrvate. U slučaju Ahmići  (masakr Hrvata nad Bošnjacima) ICTY je izrekao zatvorske kazne u ukupnom iznosu od  107 godina za 9 optuženih [12]. Slični slučajevi pokolja Hrvata od strane Bošnjaka (npr.  Vitez, Grabovica) prošli su nekažnjeno i od strane ICTY-a i od domaćeg pravosuđa.1 S  područja pod kontrolom Armije BiH izbjeglo je i protjerano ukupno 152.950 Hrvata,  

——————

 1. Na igralištu u Vitezu 10. lipnja 1993. od minobacačke granate ubijeno je 8, a teško ranjeno 6 hrvatske djece.  Posebne okolnosti tragedije (npr. sva bošnjačka djeca u etnički mješovitom naselju pod kontrolom Hrvata su  toga dana ostala kod kuće) govore da je ovaj napad bio unaprijed pomno pripremljen. Iako je slučaj  rekonstruiran i poznat lanac zapovijedanja u bošnjačkoj vojsci, nije provedena istraga o počiniteljima.

ubijen je 1.051 civil od čega 121 dijete i ubijena su 644 hrvatska zarobljenika, što nas  dovodi do 1.695 ubijenih hrvatskih civila i zarobljenika prema dostupnoj historiografskoj  dokumentaciji [13]. Uz nekoliko iznimaka, te su zločine ignorirali nacionalni i  međunarodni kriminalistički istražitelji. To je omogućilo da Bošnjak Selmo Cikotić  potpuno nesmetano obnaša dužnost ministra državne sigurnosti, iako je od strane  protjeranih bugojanskih Hrvata bio optužen za najteže zločine protiv čovječnosti. 

Iako srpski entitet nema niti teritorijalni kontinuitet i nije ni izdaleka kompaktan  (slika 2), što ga kao samostalnu državu čini neodrživim, srpska strana inzistira na  državnom suverenitetu i pripajanju Srbiji. To je konstanta srpske politike koju  podržavaju sve relevantne srpske političke snage. Pokušaji visokih dužnosnika da srpske  dužnosnike zamijene onima koji su navodno bili spremniji na kompromis neslavno su  propali. Milorad Dodik, koji je početkom 2000-ih bio navodno umjeren, pokazao se još  jednim zagovornikom srpske hegemonije, koji je svoj entitet u potpunosti otvorio ruskom  utjecaju. 

Institucije Republike Srpske često se nalaze u sukobu s institucijama središnje  države u cjelini i kontinuirano pokušavaju oslabiti državu kao cjelinu. Ovakva  opstruktivna politika dovela je, primjerice, do toga da su plaće državnih službenika u  središnjoj državi niže za 20 posto nego na usporedivim radnim mjestima u entitetima.  

U Bošnjačko-hrvatskoj Federaciji BiH Bošnjaci od 2000. godine konstantno  pokušavaju uskratiti prava Hrvatima, koji su brojčano slabiji u omjeru 1:3,25, i  preustrojiti ovaj entitet sukladno svojim zamislima. Budući da Bošnjaci i Hrvati žive i  glasuju u zajedničkim izbornim jedinicama, očito je da Bošnjaci, zbog svoje velike  brojčane nadmoći, mogu birati sve predstavnike Hrvata. 

Pravnu osnovu za to dali su dopune (amandmani) na ustav i zakone koje su  početkom 2000-ih donijeli šef misije OESS-a Berry i visoki predstavnik Petritsch. Oni  omogućuju svakom kandidatu da slobodno izabere svoju etničku pripadnost. To je  dovelo do zlouporaba od strane Bošnjaka, koji se izjašnjavaju kao Hrvati i koje su  Bošnjaci u kontinuitetu birali kao takve od 2002. godine. Najbolji primjer za to je Željko  Komšić koji je kao hrvatski član državnog Predsjedništva četiri puta biran glasovima  Bošnjaka, s vrlo malom potporom Hrvata. 

4. Vanjski utjecaj 

Povijesno gledano, BiH je oduvijek bila mjesto sučeljavanja širokog spektra interesa, što  je pojačano ratovima tijekom raspada bivše Jugoslavije. Vodeći katolički biskupi u BiH  jednoglasno su izvijestili o tadašnjim razgovorima sa zapadnim diplomatima, prema  kojima Hrvati u BiH moraju biti kažnjeni kao uzročnici raspada Jugoslavije [14]. 

U BiH se sučeljavaju tri civilizacije: rusko-pravoslavna preko Srba i Srbije, islamska  preko Turske i Bošnjaka i katolička koja trenutno nema nikakvu vanjsku potporu osim  međunarodno jako slabe Hrvatske. Očigledna nezainteresiranost Svete Stolice za  neizvjesnu situaciju katolika u BiH također znači da dominiraju ruski pravoslavni i  islamski interesi.  

Dok srpska presizanja traju kroz stoljeća i ratove, utjecaj islamskog svijeta stalno  raste od rata 1992-95. Gledajući unatrag, čini se da je BiH bila jedno od žarišta Al-Qaide,  budući da je nekoliko američkih atentatora 2001. ratovalo u BiH i pritom steklo  državljanstvo BiH (slika 4). Turska, Iran i arapske zemlje su u javnom životu u dijelu  kojim dominiraju Bošnjaci prisutni kao da su susjedi. Popis veza sarajevske zračne luke pokazuje brojne izravne letove prema zračnim lukama u islamskim državama), iako nema značajnije poslovne aktivnosti s tim zemljama, ali niti jedan prema Bruxellesu ili  Berlinu (slika 5). 

Sl. 4. Državljanstvo BiH za članove Al-Quaeda. Sl. 5. Odredišne zračne luke Međunarodne zračne  luke Sarajevo. 

U Europi prije svega treba spomenuti SR Njemačku u kojoj se već nekoliko godina  razvija “probosanska” politika. Od saveznih izbora 2021. u njemačkom Bundestagu bilo  je nekoliko zastupnika koji dosljedno podržavaju unitarističku bošnjačku politiku kao da  su došli iz Turske ili Irana. U praksi to znači da se u posljednjoj rezoluciji njemačkog  Bundestaga srpski i hrvatski političari stavljaju u istu ravninu kao rušitelji BiH, a  nasuprot tome bošnjački političari se pozitivno ističu [15]. Zbog toga su dva njemačka  zastupnika u bošnjačkim medijima u Sarajevu prozvana “bosanskim zastupnicima u  Bundestagu” (slika 6). Pritom se brojne antihrvatske izjave BiH diplomata i građana u  Njemačkoj jednostavno ignoriraju2(slika 7).Ostaje tajna zašto se njemački političari tako  nekritično svrstavaju na stranu bošnjačkog (posredno i tursko/iranskog) hegemonizma.  No, primjetno je kako ona vrlo malo misli na pluralizam i ljudska prava koja se tako  često proklamiraju kada su u pitanju Hrvati u BiH. 

——————–

 2. Mladež stranke Zeleni ispričali su se autoru zbog širenja lažne objave iz bošnjačkih krugova da su i Hrvati  počinili genocid u Srebrenici.

Sl. 6. “Bosanski zastupnici u Bundestagu”. Sl. 7. Prijetnja ratom generalnog konzula BiH. 

5. Suprotstavljene nacionalne pozicije i pretenzija Bošnjaka na vodstvo 

Srbi u BiH dosljedno brane svoju isključivu nacionalističku poziciju i ne ostavljaju  nikakvu sumnju u svoja separatistička uvjerenja. Sve u svemu, treba se bojati da će Srbija  u prvom međunarodnom sukobu ponovno pokušati ostvariti svoje desetljeće duge  pretenzije na teritorij BiH. O tome sasvim otvoreno govore i vodeći predstavnici Srpske  pravoslavne crkve, poput patrijarha Porfirija3[16]. Politička bliskost s Rusijom je očita. 

Bošnjaci, potomci nekada islamiziranih Slavena (Hrvata, Srba, Crnogoraca), vide  Bosnu i Hercegovinu kao jedinu, a često i isključivu domovinu. Politički i vjerski  predstavnici Bošnjaka su se okrenuli Turskoj, kao da je BiH još uvijek zapadna pokrajina  Turskog Carstva [17]. Stalno se poziva na produbljivanje tih veza, kao da je BiH  isključivo vlasništvo Bošnjaka. I bošnjački političari se osjećaju povezanima s drugim  muslimanskim organizacijama. Bošnjaci u Sarajevu su 6. rujna 2022. frenetično dočekali  turskog predsjednika Erdogana. Dok su bošnjački vjerski prvaci bili oduševljeni njime  kao svojim sultanom (slika 8), Srbi i Hrvati su, naravno, ostali po strani. Erdogan je  Zapad nazvao neprijateljem muslimana4[18]. Na drugoj slici (slika 9) prikazan je Bakir  Izetbegović, predsjednik najjače bošnjačke stranke SDA, u društvu pristalica ISIL-a, koji  u kameru ponosno pokazuju podignuti kažiprst, simbol ISIL-a. 

———————-

 3. “Svi znamo da su se kroz istoriju granice država našeg naroda menjale, a nismo sigurni da se neće menjati  i ubuduće.”, 

 4. „Zapad postoji da bi podijelio i iscijepao muslimane.“

Sl. 8. Erdogan u Sarajevu, 6. rujna 2022. Sl. 9. B. Izetbegović sa simpatizerima ISIL-a. 

Pretenzija Bošnjaka na vodstvo povezana je s dvostrukim standardima. Tamo gdje  su Bošnjaci u manjini, kao u gradu Mostaru, postoji paritet u vlasti. U suprotnom slučaju,  koji je u 6 od 10 kantona u FBiH i ovome entitete u cjelini, pretenzija na vodstvo se  nemilosrdno promiče unitarizmom kao u bivšoj Jugoslaviji. Ipak, bošnjačka politička  elita, iako drži većinu poluga vlasti u svojim rukama, pokazuje svoju nesposobnost da  zemlju pokrene naprijed. 

6. Civilno društvo 

Upečatljiva karakteristika zaostalosti BiH je gotovo nepostojanje civilnog društva kao  komponente moderne države. Iako u mnogim dijelovima BiH, a posebno u Sarajevu,  postoje nevladine organizacije koje se inače ubrajaju u civilno društvo, one nemaju  nikakav značaj na cijeloj teritoriji BiH. Ne omalovažavajući plemenite namjere brojnih  aktivista za otklanjanjem posljedica rata, promicanjem pomirbe i izgradnjom  međusobnog povjerenja, njihov učinak ostaje vrlo ograničen zbog nedostatka podrške u  politici i stanovništvu. 

Neupućenim strancima se u glavnom gradu Sarajevu predstavlja slika moderne,  multietničke metropole, čiji prosperitetni razvoj sprječavaju neki nedefinirani  nacionalisti. No, podrobnom analizom otkriva se da se čelnici takvih organizacija  regrutiraju iz reda bošnjačkih aktivista koji su već bili u službi Turske i Irana. Spomen 

područje u Srebrenici, kojim se obilježava genocid srpskih trupa nad Bošnjacima i  Hrvatima u srpnju 1995. godine, vodi Emir Suljagić, bivši zaposlenik iranskog  veleposlanstva u Sarajevu. Suljagić je posljednjih mjeseci objavio mnogo stavova koji  se mogu protumačiti kao pozivi na nasilje i rat (slika 10). 

U regijama s bošnjačkom većinom bilježe se kontinuirani antihrvatski i antikatolički  izgredi, bez ikakvog prosvjeda od strane “civilnog društva”, što se mora shvatiti kao  njihova suglasnost. Za Božić 2021., primjerice, bilo je nekoliko poziva na jumbo  plakatima (slika 11) da se simboli božićnog doba uklone iz javnog života.

Sl. 10. Suljagić prijeti ratom. Sl. 11. Jumbo plakat u Zenicu pred Božić 2021. 

“Civilno društvo” se uvijek stavlja u prvi plan kada se radi o suženju prava  “etnonacionalističkim strankama”, što de facto znači hrvatskim strankama u FBiH.  Primjerice, ovi aktivisti oko Azre Zornić, bivše zaposlenice Ustavnog suda BiH,  podnijeli su nekoliko uspješnih tužbi Europskom sudu za ljudska prava. Zastupao ih je  Francisco Javier Leon Diaz, šef pravnog odjela OHR-a, koji u svemu tome nije vidio  sukob interesa.  

Ukidanje nacionalnih prava triju naroda (ali de facto prvo Hrvata, a zatim Srba) i  odustajanje od Daytonskog sporazuma predstavlja se kao rješenje duboke krize. Ovdje  se teren priprema za višenacionalne, “građansko-liberalne” stranke s relativno mladim  kadrovima koji nisu opterećeni prošlošću. Benjamina Karića, gradonačelnica glavnog  grada Sarajeva iz Socijaldemokratske partije, smatra se vodećom figurom. Karić javno  iskazuje svoje divljenje jugoslavenskom diktatoru i ubojici Titu [19] 5(slika 12). Za  Božić 2021. odbila je čestitati katolicima u svom navodno multietničkom gradu (slika 13). 

Sl. 12. Benjamina Karić, autoportret.Sl. 13. “Čestitka za kalendar”. 

 —————————-

 5.  Na str. 8 Tito se vodi na 9. mjestu najvećih svjetskih zločinaca 20. stoljeća.

Nacionalne razlike također se odražavaju u odnosu prema trećim zemljama. U  izraelsko-palestinskom sukobu Bošnjaci su na strani islamske braće, a Hrvati na strani  Izraela. Ni u jednoj drugoj europskoj zemlji antisemitizam nije toliko izražen kao među  Bošnjacima u BiH, gdje se izraelske zastave skrnave na javnim događajima (npr.  nogometne utakmice) (slika 14) bez ikakvog otpora. S druge strane, Hrvati otvoreno  izražavaju svoju solidarnost sa žrtvama palestinskih terorističkih napada (slika 15). 

Sl. 14. Protuizraelski neredi. Sl. 15. Izraz solidarnosti od strane Hrvata.

Brojne pojave ove vrste najbolji su dokaz da organizacije koje sebe nazivaju  “civilnim”, “liberalnim” ili “građanskim” imaju otprilike isto značenje kao i  “jugoslavenske” u bivšoj Jugoslaviji. Oni su drugi politički ešalon najbrojnijeg naroda u  multietničkoj državi – nekad srpskog, sada bošnjačkog – i nemaju mnogo veze s  ravnopravnošću i ljudskim pravima.. 

7. Međunarodni mediji i institucije 

Upada u oči da međunarodni mediji i međunarodne organizacije vrlo rijetko pišu o  pogrješnom postupanju bošnjačke politike, iako je u multietničkoj zajednici neminovno  da najveću odgovornost za ukupan rezultat snose najbrojnije zajednice.  

U pripremi za nedavne izbore u BiH pokrenuto je nekoliko skupova i publikacija  međunarodnih udruga i organizacija koje tvrde da pridonose miru i međunarodnom  razumijevanju, poput Međunarodnog instituta za mir (International Institut for Peace)6,  Društva jugoistočne Europe (Südosteuropagesellschaft)7, ESI8, bez prohrvatskog glasa  koji bi se čuo. 

Zajedničko svim ovim raspravama je ignoriranje hrvatskih predstavnika, kao da je  već odlučeno da Hrvati u BiH trebaju nestati kao politički faktor. Umjesto toga, uporno  se zanemaruje temeljno pitanje kako se može postići da Hrvati sami biraju svoje  legitimne predstavnike na slobodnim i poštenim izborima. 

————————–

 6. https://twitter.com/iipvienna/status/1575568797452279808 

 7. https://www.sogde.org/de/events/wahlen-in-bosnien/ 

 8.  https://twitter.com/rumeliobserver/status/1576931129982320645

Sl. 16. Sudac Europskog suda za ljudska prava Vehabović kao bošnjački odvjetnik.

BiH je članica raznih međunarodnih organizacija poput Vijeća Europe, kamo  odašilje svoje predstavnike. Većina tih zastupnika ovaj mandat shvaća kao osobni i tamo  predstavlja bošnjačku politiku. 

Primjer za to je Faris Vehabović, sudac Europskog suda za ljudska prava (ESLJP),  koji se ponaša kao zagovornik bošnjačkog vodstva protiv različitih mišljenja na  društvenim mrežama (slika 16). Pritom i sam kritizira presude Ustavnog suda BiH,  dovodeći u pitanje ne samo vlastitu nepristranost već i nepristranost ESLJP-a [20]. 

8. Korupcija 

Korupcija u svim segmentima javnog života neizbježna je posljedica nefunkcionalnog  državnog aparata. Dapače, ovo je jedno od područja, uz izborne krađe, gdje političari  svih naroda i stranaka u BiH jako dobro surađuju. Za razliku od domaćih investitora,  stranci (npr. kineske tvrtke) u tako kratkom roku dobivaju koncesije na državne resurse  (sunce, vjetar, rudna bogatstva) da se nameće samo jedan zaključak: korupcija. Poznati  su brojni slučajevi povlačenja investitora zbog traženja mita na raznim administrativnim  razinama. Progon i kažnjavanje korupcije također su rijetki. 

Značajno je da iz stručnih krugova nema kritika na račun takvog strančarenja, jer se  BiH nalazi na takozvanoj balkanskoj ruti migranata prema zapadnoj Europi. Posebno je  teško pogođen Unsko-sanski kanton (Bihać) u zapadnoj BiH, gdje je prema izvješćima  očevidaca već 40.000 stanovnika emigriralo pod pritiskom migranata, a drugi će to  sigurno slijediti. Budući da je BiH rijekom Drinom i planinskim terenom dobro zaštićena  od prodora s istoka, mora se pretpostaviti da migrante u zemlju dovode organizirani  trgovci ljudima uz potporu vladinih krugova. Godine 2018. dogodio se incident u  livanjskoj poslovnici austrijske banke, kada se tamošnji muslimanski klerik glasno bunio 

da nisu stigle novčane doznake za desetak migranata o kojima on skrbi. Klerik je optužen  za niz prekršaja javnog reda i mira, na što mjesna policija nije reagirala9. Još jedan primjer transnacionalne korupcije bila je nogometna utakmica Rusija – BiH zakazana za 19. studenoga 2022., koja bi zaobišla sankcije Rusiji. Predstavnici  Bošnjaka, Hrvata i Srba to su bez oklijevanja odlučili jednoglasno, što se lako može  objasniti korupcijom u nogometnom savezu.  

Uz jedan izuzetak (20. mjesto), na trenutnoj listi poreznih dužnika nalaze se samo  poduzeća u vlasništvu Bošnjaka i Srba. Visoko na popisu su brojne tvrtke iz Sarajeva i  Brčkog, sve u vlasništvu Bošnjaka (slika 17). To što milijunski porezni dugovi nastaju  bez intervencije financijske policije najprije se može opisati korupcijom do vrha vlasti. 

Sl. 17. Popis 25 najvećih poreskih dužnika. 

 ———————–

9. Prema izjavi svjedoka

9. Gospodarstvo 

Neposredno nakon rata, gospodarstvo u BiH se osjetno oporavilo, potaknuto  intenzivnom građevinskom aktivnošću, financiranom u velikoj mjeri inozemnom  pomoći za obnovu. Rast je bio usporen početkom novog tisućljeća i od tada je na niskoj  razini. BiH je trenutno četvrta najsiromašnija zemlja u Europi, odmah ispred Albanije,  Moldavije i Kosova. Visoki udio nezaposlenih smanjuje se iseljavanjem stotina tisuća  mladih ljudi, što pak stvara velike probleme u drugim područjima poput sustava socijalne  skrbi. 

BiH je naslijedila ekonomsku strukturu bivše Jugoslavije. Mnogi veliki državni  kombinati imali su svoja sjedišta u Sarajevu i okolici, pa su tijekom rata bili teško  oštećeni ili uništeni. Proizvođači oružja sa sjedištem u srednjoj Bosni između Zenice i  Bugojna lišeni su tržišta u demilitariziranoj zemlji. Slično je prošla i velika željezara u  Zenici. Značajnijih stranih ulaganja nema, iako je stopa poreza na dobit smanjena na  samo 10%. 

Raspodjela prihoda od PDV-a stalna je točka prijepora. U FBiH je ključ raspodjele  postavljen u korist regija s bošnjačkom većinom (Sarajevo, Goražde), jer su bile teže  pogođene ratom. Zbog toga ionako zapostavljene županije s hrvatskom većinom jedva  dobivaju sredstva za javna ulaganja. U Hercegbosanskoj županiji je, primjerice, u 27  godina od rata obnovljena samo jedna regionalna cesta. 

Nerazjašnjeno zemljišnoknjižno stanje kočnica je poljoprivredi. Veliki ruralni  prostori u Republici Srpskoj potpuno su ispražnjeni zbog protjerivanja Bošnjaka i  Hrvata, a poljoprivredne površine ostaju neobrađene. 

Situaciju u ruralnim područjima karakterizirali su šumski požari u livanjskoj regiji  u proljeće 2022. godine, kada se središnja vlast nije mogla dogovoriti ni oko proglašenja  izvanrednog stanja i slanja policijskih postrojbi kao potpore regionalnim vatrogasnim  jedinicama, iako je šumarstvo vodeći gospodarski sektor u ovome kraju.  

Političke razmirice između predstavnika naroda opetovano dovode do odgađanja  javnih investicija (npr. većih građevinskih projekata), što ima vrlo negativan učinak na građevinsku industriju. Primjerice, projekte izgradnje u Mostaru (npr. HNK) koje  financira Republika Hrvatska uvijek sprječava bošnjačka strana. 

Iako postoji nekoliko tvrtki od međunarodnog značaja (npr. dobavljač automobilske  industrije Prevent iz Sarajeva, građevinski dobavljač FEAL iz Širokog Brijega),  sveukupno je proizvodni sektor preslab da bi pomogao gospodarstvu da se podigne. Za  razliku od glavnog grada Sarajeva i glavnog grada Republike Srpske Banja Luke, gdje  je kupovna moć zahvaljujući središnjim institucijama natprosječna,  Zapadnohercegovačka županija, naseljena pretežno Hrvatima, izdvaja se od ostalih  regija dobrom gospodarskom dinamikom. No, to je rezultat privatne inicijative bez  ikakve potpore iz javnih izvora. Koliko se ova županija razlikuje od krajeva u kojima  dominiraju Bošnjaci govori činjenica da čitave kolone bošnjačkih radnika svakodnevno  putuju autobusima izdaleka kako bi zaradili dnevnicu od oko 40 eura. 

10. Reforma izbornog prava 

Izborna pravila predmet su žestokih sporova i intervencija visokih predstavnika od 2000.  godine, svaki put nakon pritiska bošnjačkih političkih stranaka. Izbrojano je ukupno 89  promjena pravila u korist Bošnjaka, koje su dovele do postupnog istiskivanja legitimnih  hrvatskih predstavnika (tj. kandidata koji su dobili glasove Hrvata) iz vlasti.

Posebno dalekosežnu promjenu nametnuo je Austrijanac Wolfgang Petritsch  neposredno prije kraja svog mandata visokog predstavnika 2002. godine, kada je smanjio  i broj zastupnika u Hrvatskom klubu u Domu naroda FBiH s 30 na 17 te pravo veta od  obične većine smanjio na samo trećinu glasova i ujedno promijenio pravilo kako se ti  zastupnici popunjavaju neizravno iz županija. Dom naroda je već Washingtonskim  sporazumom predviđen kao posljednja instanca na kojoj se Hrvati mogu vetom obraniti  od preglasavanja brojčano nadmoćnnih Bošnjaka.  

Petritschevi amandmani omogućili su Bošnjacima da izaberu 5 do 6 hrvatskih  zastupnika u Domu naroda, čime su dobili punu vlast u FBiH i dvije trećine vlasti u  cijeloj državi. Bizarna situacija dogodila se 2010. godine kada je šesta hrvatska zastupnica u Domu naroda FBiH, izabrana glasovima Bošnjaka, odbila glasovati mimo  volje hrvatskih birača. Visoki predstavnik Valentin Inzko odlučio je da 5 (pet) zastupnika  predstavlja trećinu od 17 i tako je formirana Vlada FBiH bez legitimnih hrvatskih  predstavnika. 

Sastav Doma naroda u izbornom razdoblju 2018.-2022. pokazuje dokle seže  zloporaba Petritschevih amandmana na izborna pravila. Unutra su bila dvojica Bošnjaka  koje su županije s većinskim bošnjačkim stanovništvom izabrale za hrvatske  predstavnike, iako su bili osuđeni za nanošenje teških tjelesnih ozljeda odnosno  kupovinu glasova. U novom izbornom razdoblju, međutim, jednog od nelegitimnih  hrvatskih zastupnika u Domu naroda FBiH trebala bi zamijeniti njegova kćerka koju su  Bošnjaci izabrali na isti nelegitimni način.  

Budući da je Ustavni sud BiH, u kojem sudi 6 domaćih i troje stranih sudaca, već  2017. godine proglasio nevažećim kontroverzno Petritschevo pravilo i od tada bošnjački  političari ne žele pristati na promjenu izbornih pravila u korist legitimnog predstavljanja,  u FBiH je uslijedila blokada od izbora 2018., koja traje do danas. Prethodna vlada je još  uvijek na funkciji, ali parlamentarna tijela u biti nisu formirana. 

Nakon što su 2. listopada zatvorena biračka mjesta, visoki predstavnik Christian  Schmidt, koji je na dužnosti od 2021. godine kao Inzkov nasljednik, donio je pravilo  kako će se ubuduće popunjavati Dom naroda FBiH i kako će se spriječiti situacija  blokade. Suština je da će klubovi Bošnjaka, Hrvata i Srba biti prošireni sa po 17 na 23  zastupnika, a “Ostali (nacionalne manjine)” sa 7 na 11. Iako Bošnjaci zapravo dobivaju  dodatnih 16 zastupnika, jer uz svoje imenuju i sve predstavnike Srba, “Ostale” i 4 do 5  zastupnika Hrvata u FBiH, uslijedila je bura negodovanja Bošnjaka, “civilnog društva”  te njihovih pristaša iz inozemstva protiv visokog predstavnika Schmidta.  

Ova minimalna promjena sprječava da Bošnjaci preglasaju Hrvate u Domu naroda  FBiH tijekom sadašnjeg izbornog mandata, ali generalno ne otklanja problem. No, visoki  predstavnik Schmidt nije se usudio riješiti problem legitimne zastupljenosti u tročlanom  državnom Predsjedništvu, gdje Bošnjaci i dalje mogu imenovati hrvatskog predstavnika  u ovom tijelu i to čine bez ikakvog obzira. 

11. Izborna prijevara 

Osim kompliciranog političkog sustava, nefunkcionala izborna infrastruktura još je jedan  čimbenik koji pogoduje izbornom namještanju i prijevarama na svim razinama. Bitni  organizacijski preduvjeti za poštene izbore su kvalificirani birački odbori na svim  razinama i ažurirani birački popis. U BiH to nije slučaj i zato se svaki izborni rezultat  mora dovesti u pitanje od samog početka.

Zakon predviđa da se članovi (državnog) Središnjeg izbornog povjerenstva biraju u  Zastupničkom domu BiH nakon natječaju među kvalificiranim kandidatima. Natječaj je  održan, ali u roku od 30 dana nisu bili izabrani novi članovi povjerenstva. Bošnjačke  stranke iskoristile su rupu u zakonu i birale svoje kandidate izravno u Parlamentu bez  novog natječaja. Problem je što nitko od odabranih kandidata nije dokazao da ispunjava  stroge uvjete za članstvo u Središnjem izbornom povjerenstvu. Mnogo je uvjeta, kao što  je 5 godina iskustva u izbornim tijelima, rad u odvjetništvu, nacionalna proporcionalna  zastupljenost. Jasno je da će sadašnji birački odbor biti probošnjački. 

Prema popisu stanovništva iz 2013. godine, čiji su rezultati objavljeni tek 2017. godine i u koje sumnja srpska strana, u BiH  živi točno 3.531.159 stanovnika. Prema različitim procjenama, stanovnika zapravo nije više od 2,06 milijuna. U biračkom popisu nalazi se 3.368.666 imena, što je daleko iznad svake realnosti. Na izborima 2. listopada predano je više od 1,7 milijuna   glasačkih listića. Pretpostavljajući životni vijek od 72 godine te linearnu raspodjelu dobnih skupina, maloljetnici čine četvrtinu stanovništva. Prema navedenoj procjeni, u BiH živi oko 1,545 milijuna birača s pravom glasa. Zajedno s oko 90.000 dopisnih glasača iz inozemstva, broj potencijalnih birača manji  je od 1,7 milijuna predanih glasačkih listića.

Uz (vrlo optimističnu) pretpostavku odaziva birača od 75%, potencijal za prijevaru iznosi više od četvrtine (450.000) predanih glasova. Izbornu prijevaru ovih razmjera nisu bili u stanju prepoznati niti OHR, ni promatrači  OESS-a, ni gore navedene međunarodne  organizacije.

Fotografija s biračkog mjesta u veleposlanstvu BiH u Pragu (slika 18) pokazuje  koliko su izbori ozbiljno shvaćeni od strane visokih dužnosnika BiH. Martina Mlinarević,  koja je za veleposlanicu došla kao zubotehničarka usprkos zakonu koji zahtijeva  akademsku naobrazbu, svoj je listić ubacila u glasačku kutiju improviziranu od kutije za  cipele, unatoč tome što izborni zakon za tu svrhu zahtijeva prozirnu kutiju.  

Kod izbora hrvatskog člana državnog predsjedništva uočeno je da su Bošnjaci  glasovali za Željka Komšića, koji uvijek nastupa dosljedno antihrvatski i samim time  nema nikakvu podršku među Hrvatima. Komšić je, među ostalim, poznat i po tome što  je tužbom pred Međunarodnim sudom želio spriječiti izgradnju Pelješkog mosta,  kapitalnog projekta Hrvatske. U tablici 1 prikazani su dijelovi razmjera ove izborne  manipulacije. Navedeno je onih 13 od ukupno 79 izbornih jedinica u FBiH u kojima je  broj birača u biračkom popisu veći ili skoro jednak broju stanovnika (iako je to pravilo  u Republici Srpskoj). To su također mjesta s niskim udjelom Hrvata. Ipak, Komšić je 

ovdje dobio oko trećinu glasova, što odgovara njegovoj prednosti pred hrvatskom  protukandidatkinjom Krišto od gotovo 43.000 glasova (Tablica 1). 

Tabelle 1. Rezultati izbora za hrvatskog člana državnog Predsjedništva 2. listopada 2022. [21]. 

Gotovo tri tjedna nakon izbora još uvijek se broje glasovi. U Središnje izborno  povjerenstvo stigle su brojne pritužbe. Čak ni preliminarni rezultati nisu dostupni. Sve u  svemu, organizacija izbora ne ostavlja dobar dojam, iako su promatrači OESS-a bili  raspoređeni na različitim mjestima. Ne može biti govora o poštenim izborima. 

12. Distrikt Brčko 

Posebna upravna jedinica Brčko Distrikta jedna je od rijetkih pozitivnih sastavnica u  kompliciranom političkom sustavu BiH. Izgrađena na nekadašnjem ozloglašenom ratištu,  najužoj točki srpskog koridora istok-zapad, ova mala regija na oko 1 posto teritorija BiH  predstavlja pozitivan primjer ponovne izgradnje povjerenja između nekadašnjih  zaraćenih strana Srba, kao i Bošnjaka i Hrvati s druge strane, koja prati obnovu kraja i  javne infrastrukture. Stopa povratka među bivšim izbjeglicama je visoka, iako su mnogi  Srbi bili ciljano naseljavani u Brčkom tijekom okupacije 1992.-95.  

Distriktom upravlja u odnosu na dva entiteta autonomna vlastita svestranačka vlada,  koja se formira prema strogom paritetnom principu među sva tri naroda. I ovdje visoki  predstavnik suodlučuje u osobi svog zamjenika, koji je uvijek bio Amerikanac. U  parlamentu Distrikta zastupljeno je ukupno 12 stranaka, jer se ovdje nije ostvario učinak  etničke homogenizacije oko vodeće nacionalne stranke. Zahvaljujući većim vanjskim  ulaganjima, razine plaća u Distriktu više su nego u ostatku zemlje. Među pripadnicima  različitih naroda posljednjih godina nije bilo značajnijih napetosti, pa niti ni sukoba. 

Unatoč teškim zločinima koje su srpske trupe počinile 1992. godine, ovo je pozitivan  primjer uspješne suradnje bivših ratnih neprijateljaa uz očuvanje ravnopravnosti, što se 

priželjkuje i ostatku BiH. Ipak, Brčko distrikt se ne spominje kao opcija u aktualnim  političkim raspravama, niti se o njemu razmišlja u međunarodnim izvješćima. 

13. EU perspektiva 

Vijeće Europe je 2003. BiH identificiralo kao potencijalnog kandidata za pristupanje.  Nakon što je 2015. godine na snagu stupio Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju s EU,  BiH je 2016. službeno podnijela zahtjev za članstvo. Budući da BiH nije bila u stanju  adekvatno odgovoriti na popis kriterija EU za kandidatski status, EU od tada nije  poduzela nikakve konkretne korake. U jeku ukrajinske krize, Europska komisija je 12.  listopada 2022. Vijeću Europe preporučila da se BiH dodijeli status kandidata i to  povezala s ispunjavanjem raznih uvjeta.  

Iz naprijed izloženog lako je vidjeti da sadašnja vlast u BH nije sposobna ni za  najnužnije administrativne reforme (npr. reforma pravosuđa, javne nabave, izbjegavanje  sukoba interesa). Čak i kad bi za to bila sposobna, trebale bi godine da se relevantni  zakoni donesu i provedu. Preporuku Europske komisije stoga treba tumačiti samo kao  motivacijsku poruku bez ikakve činjenične osnove. 

No, puno je ozbiljnije to što je američki State Department izdao upozorenje na  terorizam 4. listopada 2022., dva dana nakon izbora i odluke visokog predstavnika [22].  Iako nacionalnost potencijalnih terorista nije bila navedena, iz ranijih priopćenja  američkog veleposlanstva u Sarajevu razvidno je da se radi o Bošnjacima. 10 Godinama  se zna da u Bosanskoj Bojni (na granici s EU kod Bihaća) i u Maoči postoje naoružane  islamističke skupine [23]. Iz tog kruga regrutiran je i napadač na američku ambasadu u  Sarajevu 2012. godine. 

14. Sažetak i pogled unaprijed  

Stranci često zanemaruju činjenicu da su državu Bosnu i Hercegovinu – ovakvu kakva  sada postoji – stvorile tri etničke zaraćene strane koje su u to vrijeme ratovale, a ne  anonimni građani na ruševinama bivše jugoslavenske republike BiH. Stoga bi svaki  reformski plan trebao to uzeti u obzir, odbaciti unitarni građanski model i načelo podjele  vlasti učiniti trajnom osnovom, kako su više puta naglasili Vrbetić i de Bruijn [24][25].  To je osnovno načelo Washingtonskog i Daytonskog sporazuma. 

Što se tiče građanskih prava, načelo ravnopravnosti naroda i građana, koje se  provodi u Brčko distriktu, odnosno u znatnoj mjeri u gradu Mostaru, treba proširiti na  cijeli teritorij BiH uz ravnopravno sudjelovanje konstitutivnih naroda u ostvarivanju  prava građana i upravljanju državom. Iako je ovo zahtjevan pristup koji mora biti  potkrijepljen legitimnim zastupanjem, koje se ne bi moglo izigrati, to je jedini način da  svaki građanin BiH stekne povjerenje u institucije države, ali i sugrađane drugih  nacionalnosti. Tada bi unutarnji teritorijalni ustroj i ustroj administrativnih jedinica  postali manje važni. 

———————–

 10. “Terorističke skupine nastavljaju planirati moguće napade u Bosni i Hercegovini. Teroristi mogu napasti  s malim ili nikakvim upozorenjem, ciljajući turističke lokacije, prometna čvorišta, tržnice/trgovačke centre,  objekte lokalne samouprave, hotele, klubove, restorane, mjesta bogoslužja, parkove, glavne sportske i kulturne  događaje, obrazovne ustanove, zračne luke i drugo javne površine.”

BiH treba biti trajno opredijeljena za demilitarizaciju. Njezine granice treba jamčiti  NATO. Utjecaj Rusije, Turske i Irana mora se suzbiti. Priljev migranata također se mora  trajno spriječiti nadzorom istočne granice. 

Zbog svoje malobrojnosti i rasprostranjenosti na velikom teritoriju, između tri  konstitutivna naroda Hrvati imaju najveći interes za opstanak države. Budući da većina  njih ima i državljanstvo Republike Hrvatske, oni kao zajednica predstavljaju vjesnika  Europske unije u BiH, što bi trebalo više nego do sada voditi računa o politici EU u  njenoj orijentaciji prema BiH. To uključuje poticanje prekogranične suradnje između  BiH i Hrvatske, koje dijele oko dvije trećine granice s BiH. 

Dosad je svaki bio usporen je zaostatkom u reformama i nesposobnošću BiH  političara da postignu minimalni konsenzus. Stoga su snažna vanjska potpora i praćenje  razvoja i dalje bitni. Status protektorata treba zadržati za dogledno vrijeme, a ulogu  visokog predstavnika ojačati dodatnim ovlastima i timom iskusnih stručnjaka za javnu  upravu kao svojevrsnim kabinetom u sjeni ili nadzornim odborom. Ovaj model trebao bi  se primjenjivati za najmanje dva izborna razdoblja i po potrebi produljiti. 

Na kraju takvog procesa, koji bi vjerojatno potrajao još najmanje 25 godina, BiH bi  trebala biti dovoljno zrela za ulazak u EU. 

Reference 

[1] H. Matković, Povijest Jugoslavije, Naklada Pavičić, Zagreb, 1998. 

[2] D. Pavličević, Kratka kulturna i politička povijest Bosne i Hercegovine, Hrvatski informativni centar,  Zagreb, 2000. 

[3] A. Nikić, Kratka povijest Bosne i Hercegovine do 1918, Franjevačka knjižnica i arhiv, Mostar, 2002. [4] M. Prelog, Povijest Bosne u doba osmanlijske vlade, II dio, 1739 – 1878,. Naklada J. Studničke i druga,  Sarajevo, 1910. 

[5] J. Šidak, M. Gross, I. Karaman, D. Šepić, Povijest hrvatskog naroda, Školska knjiga, 1968. [6] Davor Domazet Lošo, Hrvatska i veliko ratište, Udruga sv. Jurja, Zagreb, 2002. [7] D. Marijan, A. Nazor, Z.M. Jelić, P. Kolakušić, Domovinski rat i zločini nad Hrvatima u Bosni i  Hercegovini, 1991. – 1995., Udruga Hrvatska Zvona, 2020. 

[8] C.R. Shrader, The Muslim-Croat Civil War in Central Bosnia: A Military History, 1992-1994, Texas A&M  University Press, 2003. 

[9] T. Flessenkemper, N. Moll, Das politische System Bosnien und Herzegowinas: Herausforderungen  zwischen Dayton-Friedensabkommen und EU-Annäherung, Springer VS Wiesbaden, 2018. [10] Office of the High Representative (OHR), http://www.ohr.int/about-ohr/general-information/, abgerufen  am 10.10.22. 

[11] ICTY, https://www.icty.org/en/cases, abgerufen am 10.10.22. 

[12] z.B. ICTY Tihomir Blaškić, https://www.icty.org/x/cases/blaskic/cis/en/cis_blaskic.pdf, abgerufen am  10.10.22. 

[13] H. Mandić, Evo što je uzrok Muslimansko-hrvatskog rata, https://hms.ba/evo-sto-je-uzrok-muslimansko hrvatskog-rata/, abgerufen am 4.10.22. 

[14] Biskup Komarica o knjizi koja razotkriva igre oko Balkana: Gospodine biskupe, zapamtite, ja sam vaš  bog, https://slobodnadalmacija.hr/vijesti/regija/biskup-komarica-o-knjizi-koja-razotkriva-igre-oko balkana-gospodine-biskupe-zapamtite-ja-sam-vas-bog-285370, abgerufen am 4.10.22. 

[15] Entschluss des Deutschen Bundestages “Bosnien und Herzegowina beim Aufbruch in eine bessere  Zukunft unterstützen”, Drucksache 20/2035, 20. Wahlperiode 30.05.2022. 

[16] Patrijarh Porfirije skandalozno: https://narod.hr/svijet/patrijarh-porfirije-skandalozno-svi-znamo-da-su se-kroz-povijest-granice-drzava-naseg-naroda-mijenjale-a-nismo-sigurni-da-se-nece-mijenjati-i ubuduce, abgerufen am 4.10.22. 

[17] Svečano otvorena zgrada Karađozbegove medrese, https://vijesti.ba/clanak/191429/svecano-otvorena zgrada-karadozbegove-medrese, abgerufen am 4.10.22. 

[18] Dnevni avaz, https://avaz.ba/vijesti/bih/771296/zasto-suti-opozicija-na-erdoanove-izjave, abgerufen am  4.10.22. 

[19] R. Rummel, Death by Government, Transaction Publishers, New Brunswick, 2011,

[20] Sudija Evropskog suda za ljudska prava piše za Istragu o reformi izbornog sistema: https://istraga.ba/sudija-evropskog-suda-za-ljudska-prava-pise-za-istragu-o-reformi-izbornog-sistema presude-iz-strazbura-su-prioritet-ustavni-sud-bih-je-donosio-diskriminatorske-odluke/ 

[21] Opći izbori 2022. godine – Preliminarni rezultati,  https://www.izbori.ba/Rezultati_izbora/?resId=32&langId=3#/1/1/1/0/0. 

[22] Bosnia and Herzegovina Travel Advisory,  https://travel.state.gov/content/travel/en/traveladvisories/traveladvisories/bosinia-and-herzegovina travel-advisory.html, abgerufen am 12.10.22. 

[23] IS-Flagge zur Begrüßung: https://www.deutschlandfunk.de/salafistendorf-gornja-maoca-in-bosnien-is flagge-zur-100.html, abgerufen am 12.10.22. 

[24] D. de Bruijn, M. Vrbetić, Losing Balance on Bosnia and Herzegovina,  https://brusselsmorning.com/losing-balance-on-bosnia-and-herzegovina/25528/, abgerufen am 12.10.22. [25] Vrbetić, Electoral Reform Disarray Foreshadows Uncertain Future for Dayton Peace in Bosnia and  Herzegovina, https://brusselsmorning.com/electoral-reform-disarray-foreshadows-uncertain-future-for dayton-peacein-bosnia-and-herzegovina/26244/, abgerufen am 12.10.22.

Hrvatsko nebo

 POVEZANO

Dr. Josip Stjepandić: Bosnia-Herzegovina on the Way to the Next Crisis: Observations from the Croatian Perspective