Vladimir Trkmić: Životna korizma padovanskih svetaca

Sv. Leopold B. Mandić i sv. Ante

Božja Providnost je htjela da Padova ima dva znamenita sveca. Njihove grobove posjećujemo uvijek sa puno pieteta i vjerničkog poštovanja. Jedan i drugi svetac nisu talijanskog podrijetla. Ne vuku obiteljske korijene iz neke talijanske bogate ili siromašne obitelji. Sveti Leopold Bogdan Mandić potječe iz Herceg Novog, a sveti Ante iz Lisabona. Hrvat i Portugalac cijeli život na talijanskom tlu. Obojica velikani Duha Božjega. Ostavili su duboki duhovni trag među talijanskim vjerničkim pučanstvom. I ne samo tu, nakon smrti su postali poznati po cijelom svijetu. Obojica redovnici, svećenici. Jedan kapucin, a drugi franjevac.

Što im je zajedničko, a po čemu su različiti

Zajedničko im je da su već u svojoj najranijoj mladosti osjetili Božji poziv da nasljeduju Isusa.  I to svaki na svoj originalni način. Svaki od njih dvojice imali su dječačke, a kasnije redovničke snove i želje. Sv. Leopold koji potječe iz krajeva gdje su jedni kraj drugih, i jedni s drugima živjeli katolici i pravoslavni. Želio se nakon svećeničkog ređenja vratiti u hrvatske krajeve, da tamo djeluje na zbližavanju katoličanstva i pravoslavlja. Sveti Ante kao mladi svećenik mašta, sanja i želi otići u Maroko i sjevernu Afriku i da tamo propovijeda muslimanima – Saracenima. Prvotni san, najsnažnije želje ovih dvaju mladih redovnika i svetaca nisu se ostvarile. Sveti Leopold Bogdan Mandić od svojih redovnika, poglavara, dobiva službu ispovjednika, koju savjesno obavlja svakim danom. Činjenica da nije ostvario svoj plan nije ga učinila nezadovoljnikom u samostanu. Službu ispovjednika prihvaća kao žrtvu koju će namijeniti za zbližavanje katolika i pravoslavnih. I to bez nezadovoljstva i mrmljanja protiv volje redovničkih poglavara. Sveti Ante zbog brodoloma i osobne bolesti nije stigao u Maroko, niti među muslimane da im naviješta Božju riječ. Božja providnost je htjela da jedan i drugi čine ono o čemu nisu sanjali, niti ikad planirali. Sveti Ante biva poslan među patarene, krivovjerce, dualiste, koji su se udaljili od katoličanstva vjerujući i propovijedajući da postoje dva počela, dva Boga, dobar i zao bog. Sveti Leopold Bogdan Mandić danomice neumorno sjedi u ispovjedaonici i sluša ispovijedi grešnika. A sveti Ante neumorno putuje sjevernom Italijom i južnom Francuskom da bi obratio mnoge krivovjerce na pravi put katoličanstva. Obojica su ponizno prihvatili Božju volju, Božji plan, koji nije bio njihovih životnih preokupacija. Možemo si zamisliti, kako su se duhovno i intelektualno osjećali kada su spoznali da nema ništa od njihovih osobnih planova? Što im je tada preostalo? Ništa drugo do li prihvatiti ono što je Bog s njima planirao. Dakako uz veliku osobnu žrtvu i odricanje.

Vjera u Božju providnost – trenuci kada nam se ne ostvaruje ono što želimo

Ponekad nam Bog ne daje ono što želimo, jer zaslužujemo bolje od toga. Jeste li ikada pomislili da su možda svi vaši neuspjesi samo koraci ka nečem većem, boljem? Preživite neuspjehe, bez obzira koliko vam se teško činilo i nastavite dalje. Najvažnije je imati vjeru da će se sve odvijati u najboljem redu. Sve što vam se dogodi, sve što jeste i osjećate, je s nekim razlogom. Sve sa čime vas Bog suočava je zato što zna da ste dovoljno snažni da se sa time nosite. Kaže se da Bog čovjeku ne daje težeg tereta, križa, nego li što ga može nositi. Ponekad nas Bog nas uči i vježba da za dobre stvari treba vremena i što je još važnije, strpljenja. Ali, znam da kada se to dogodi, kada nas Božja sila gurne malo daleko, to je zato što vjeruje da smo sposobni za mnogo više nego što smo svjesni… Nije li tako? Nismo li to već mnogo puta iskusili u životu. U našem strahu su bile velike oči. Mislili smo da će nas neki križ, neka muka slomiti, a nije se to dogodilo. Podmetnuli smo leđa, prihvatili križ, izdržali, i sada smo izuzetno ponosni.

Što je to žrtva, odricanje – što znači žrtvovati se

Hrvatski jezik je vrlo bogat značajem pojma žrtvovati, pa tako postoje različiti sinonimi vezani uz taj pojam. Žrtvovati se znači preuzeti odgovornost, riskirati, založiti se, spašavati, podmetnuti leđa, odricati, prihvatiti, odreći se, trpjeti, opredijeliti se, odbaciti, boriti se, čuvati, braniti,  podrediti, sačuvati, pokoriti se, opredijeliti se, voljeti, poštovati, proživjeti, poginuti. Obujam tog pojmovlja je zaista bogat i raznolik. Pravo duhovno bogatstvo. Pogledajmo obojicu padovanskih svetaca! Svetog Leopolda Bogdana Mandića, naše gore lista, i Portugalca Svetog Antu. Obojica Bogu odani, pokorili su se Božjoj volji, Božjoj providnosti. Prihvatili su Božji plan s njima. I to ne olako, ali bez osobnog mrmljanja i protivljenja Bogu i ljudima. Odbacili su svoje snove i želje. Podmetnuli su svoja leđa za plan koji je Isus imao s njima. Opredijelili su se za trpljenja koja su jedna za drugim stizala tijekom njihovog života. Borili su se sa sobom, sa svojim manama, slabostima, bolešću, borili se da bi sačuvali svoju osobnu vjeru i vjeru drugih koje im je Bog povjerio. Sveti Leopod Bogdan Mandić u ispovjedaonici, a sveti Ante na propovjedaonici, i čineći mnoga čuda. Polje njihovog rada bila je dobrobit mnogih grešnika, mnogih moralno zalutalih, ili zalutalih u krivovjerje. Voljeli su i zavoljeli Božji plan koji je Bog imao s njima. I tako su založivši se za svakog čovjeka živjeli svoje zemaljske dane, sa velikim i radosnim poštovanjem prema Bogu i ljudima svoga vremena. Živjeli su na svojevrstan način cijeli život korizmu: odricanje, žrtvovanje, nepokolebljivost, unatoč svim životnim nedaćama i protivštinama. Sveti Leopold Bogdan Mandić nije se žalio na hladnoću u ispovjedaonici i bolesti koje su ga pogodile. Sveti Ante  nije se žalio na mnoga intenzivna „apostolsko“ propovjednička putovanja diljem sjeverne Italije i južne Francuske. Niti se žalio subraći kada je u Riminiju shvatio da ga nitko nije od ljudi došao slušati. Da su ga u startu odbacili kao propovjednika. Da ga krivovjerci patareni ne žele vidjeti, a kamo li slušati. U snazi  i čvrstoći vjere odlučio je propovijedi ribama.

Korizma i mi 

Duboko smo već ušli u korizmu. Posvećeno vrijeme, vrijeme duhovnog rasta, preispitivanja samog sebe, traženja naše originalne duhovnosti, čitanja volje Božje i Njegove providnosti s nama. Možda pokraj nas prolazi pravi smisao korizme, pravi duh korizme, pravo obraćenje, istinska molitva, post i pokora? A možda smo ipak na pravom putu? Kako to izmjeriti, kako odvagnuti, kako spoznati duhovnu dubinu i širinu naših korizmenih želja, molitve, posta, karitativnog djelovanja, jačanja osobne vjere i katoličke duhovnosti? Sve to, a pogotovo pitanje našeg posta možemo procijediti kroz cijedilo misli svetog Ivana Zlatoustog. On je zapisao: „Ne govori mi: toliko dana sam postio, nisam jeo ovo ili ono, nisam pio vina, išao sam u gruboj haljini; nego kaži nam da li si od gnjevnog čovjeka postao tih, od žestokog – blag. Ako si iznutra pun zlobe, zašto si tijelo mučio?“ Što znače meni te riječi sv. Ivana Zlatoustog? Moguće je da postim, da se žrtvujem, a ostajem onaj isti čovjek. Gnjevan, srdit, nestrpljiv, prgav, psovač, frustrirana osoba, osoba kojemu smeta sve i svašta. Osoba koja teško izlazi na kraj sa svojim ukućanima, sa onima s kojim sam na poslu. Ima li smisla korizma bez osobne promjene moje ljudskosti na bolje? Ima li smisla Uskrs bez žrtve, odricanja? Ima li smisla hvaliti se da postim, a isti sam, ne uspijevam se mijenjati? Na prvom mjestu sam ja, pa opet ja… preponosan, bahat, ohol. Sklon stjecanju materijalnih dobara, ili frustriran jer sve nije po mome….Jesam li otkrio i shvatio što je Božja providnost, i kamo me ona vodi? Jesam li frustriran zato što nisam ostvario zamišljene planove i moje osobne ciljeve? Ako jesi, možda bi mogao tijekom korizme moliti psalam:

Gospodin je pastir moj

Gospodin je pastir moj:
ni u čem ja ne oskudijevam;
na poljanama zelenim
on mi daje odmora.

Na vrutke me tihane vodi
i krijepi dušu moju.
Stazama pravim on me upravlja
radi imena svojega.

Pa da mi je i dolinom smrti proći,
zla se ne bojim, jer si ti sa mnom.
Tvoj štap i palica tvoja
utjeha su meni.

Trpezu preda mnom prostireš
na oči dušmanima mojim.
Uljem mi glavu mažeš,
čaša se moja prelijeva.

Dobrota i milost pratit će mene
sve dane života moga.
U Gospodnjem ću domu prebivati
kroz dane mnoge.

Hrvatsko nebo