Starčevićev program – okvir za pristup problemima današnjice
Vrijeme:6 min, 50 sec
Unatoč svim poteškoćama s kojima se danas suočavamo kao država i kao društvo, Starčevićeva HRVATSKA DRŽAVA ostvarena je. I nikakvi političari više ne mogu uništiti hrvatsku volju za slobodom niti mogu razdvojiti hrvatski narod od ideje državne nezavisnosti.
Povodom 127. obljetnice smrti Oca domovine Ante Starčevića (28. veljače 1896.) donosimo nekoliko njegovih misli/načela. Nije to program za političku djelatnost u današnjim prilikama, nego svojevrstan okvir za pristup problemima današnjice.
“Čemu se imaju od tih načela nadati narodi koje tuđinci još drže zasužnjene? Onome se imaju nadati što zasluže. Ako budu za se radili te dokazali da žele i vrijede svoji biti, oni će dobiti slobodu, ako li budu radili tomu protivno, oni će dokazati da nisu za drugo nego što jesu, pa će pravo biti da propadnu.”
”Narod bo je naš upućen da on samo kao međunarodna osoba može svu narodnu budućnost osigurati i upravo u vlasti da može svoje stanje i odnošaje prema sebi mijenjati stoji život naroda. I doista nebiješe i nije vrsna naroda, koji se tim prirodnim pravom ranije ili kasnije posluži, i osim nepravednima nitko se toj težnji ne protivi.”
“Najstrašnije su vam riječi, da će te mene slijediti. Ako trebate gončina tražite si ga drugdje: Ja nit koga vodim niti gonim. To je glavna nesreća Hrvata, da se drže ljudi, a ne načela, programa. Stoga je ovaj narod tako često izdan i prevaren, i vazda mu stvari drugačije ispadaju nego li je on očekivao. Gončin će vas tim više prezirati, čim mu se većma podate. Nas će jedan za drugim u zemlju, a program, kao i narod, ima živjeti. Ja ne držim ni izdaleka do mojih nazora koliko vi, nego ražmišljam kako mogu, pa kažem iskreno kako mogu. Tako treba da svi radimo. Kad se mnijenja pokrešu i izbistre: Držimo se onoga koje ih je najbolje i najpogodnije po sav narod. Tako ću biti ja s vama kao i vi sa manom. Svi ćemo biti jedinstveni za dobro domovine. Držimo se u tomu non quis sed quid.”
“Što je po naravi spojeno istim porijeklom, istim jezikom, istim običajima, mora da se sljubi u jednu državnu cjelinu, pa ako nije prošlost mora da im je budućnost zajednička.”
“Ne pojedina pučanstva ni imena, bilo kakova, ne pojedini kraj, makar koji, nego ukupni stanovnici kraljevine Hrvatske imaju i mogu steći državna prava.”
“Kada se govori o sjedinjenju pokrajina hrvatskih, ne govori se o podloženju njih koje pod drugu, nego o složeniju svih, kako su pod jednim vladarom tako pod jednom vladom i pod jednim ustavnim zakonodavstvom.”
“Izvan povjesnice, izvan života, ništa ne priznajem za siguran, za stalan temelj politike.”
“Nemoguće bo je, proti naravi, načiniti jedinstvo oblasti, zakona, uprave, uz slobodu ili uz samovolju, kod naroda različitih pasminom, poviješću, stupom prosvjetljenja, zemljišnim ležajem, društvenim odnošajima, gospodarstvenim probicima, zakonima vjere. Jer da bi društvo već kao takovo sreću davalo ili povećavalo, ovo dvanaest godina što smo združeni sa svim narodima Austrije morali bi najsretniji biti, pa i tako znamo da je upravo protivno. Zašto to? Zato, jer budući nas svaki po sebi nije ništa imao osim sužanjstva, ni svi skupa nemogosmo drugo imati nego samo sužanjstvo.”
“Zakon bo je izražena volja naroda, sabor je odbor naroda, vladar je prvi državljanin, koji i sam izvršava i pomoću vlade bdije da i svi ostali izvršavaju zakon.”
“Mi smatramo najsvetijom dužnošću općinstvo po mogućnosti obavješćivati vjerno o javnim stvarima bez obzira godi li nam ovo ili ono. Tko zna samo jednu stranu stvari i kod toga ostane nemareći za druge strane, taj je iznenađivan i varan; a tko nastoji poznati što je moguće više različitih, možda protivnih strana, taj gleda da se za svaki slučaj pripravi.”
“Ako u ovom narodu bude pedeset muževa osvjedočenih o svetosti slobode i zauzetih za svoj narod, nas tri i naši drugovi, učinismo više nego li su agitatori ikada učinili.”
“A svaki postojući sustav, bio kakav mu drago, i bio gdjegod, ja sudim po njegovu plodu, a taj se najjasnije pokazuje u moralu i blagostanju naroda. Nije li republika, kako i monarhija, samo forma vladanja, a nije li glavna stvar svake vladavine – sloboda i blagostanje naroda?”
“Na taj način u državi da tako rečemo zakonitoj ne stoji nauk koji hoće da svaki državljanin, za biti državljaninom, za državu, mora više manje od svojih osobnih prava otpustiti, te ta prava ustupiti najvišoj vlasti. Protivno, u pravoj državi, i samo u njoj, pojedinac dobiva mogućnost i sigurnost služiti se svojima pravima.”
“Mi smo bezuvjetno proti svjetovne vlasti pape i osvjedočeni smo, da je ona najviše škodila kršćanstvu i papama. Ali mnogi katolici, i među njima nada sve Talijani, misle da bez one vlasti papa ne može slobodno izvršiti svoju duhovnu vlast. Iz povijesti znamo da ta stvar upravo protivno stoji: dok papa nije imao svjetovnu vlast, on je slobodan bio, i nemalo svi pape, dok ne bijahu svjetska gospoda, uzvišeni među svece.”
“Mi razumijemo i priznajemo da državna vlast ima pravo na osobe i stvari crkve, ali mi ovo pravo na stvari vjere, tj. na uređenje i držanje odnošaja među dušom ne priznajemo nikome osim crkvenoj vlasti.”
“Zato je državniku dosta ne dirati i ne dati da itko dira čiju vjeru: ali on mora raditi, postavno raditi i uvesti i učvrstiti slobodu i blagostanje naroda.”
“… mi držimo narodnost za svetinju i plašimo se onoga koji ju manje ljubi nego mi, a to jer takova smatramo za utvora koji je lešina, poslije ćućenja čiste duševnosti i onoga slobode, najugodnijega i najveličanstvenijega čuvstva što ga narav čovječja može imati; nu mi vam iskreno ispovijedamo da se pod izlikom narodnosti radilo i da se radi o nesreći svih nas, i da nam se narodnost, ako se za sva vremena ne osvijestimo i ne stupimo na pravu stazu, svima može glave vrći.”
“Pisac pita, kakvo smo stajalište zauzeli prema pučanstvu, koje se u Hrvatskoj izda za srpsko. Mi smo naprama njemu zauzeli sasvim isto stajalište koje i naprama bilo kojemu drugom pučanstvu. U svakoj zemlji ima pučanstva različitih jezikom, vjerom, pasminom itd., pa se potom i različitim imenima zovu. I u Hrvatskoj ima pučanstva talijanskog, židovskog, ciganskog itd… Mi ne uviđamo da ti nazivi općenitosti stanovništva ili domovini škode. Dok je tako naše je načelo: te nazive ne otimati ni narivavati; neka ih svatko rabi i mijenja kako hoće. Ali ima stvari koje mogu i moraju koristiti ili škoditi ne samo pojedinim pučanstvima i imenima, nego i svim stanovnicima domovine zvali se oni kako im drago. Takove su stvari cjelokupna zakonotvorstva. Zli zakoni, težina nerazmjernih daća, osobe i imetka, itd., te i taktove stvari ne tište samo na primjer katolike nego i Srbe, i Luterovce, i Kalvinovce, i Židove; sve stanovnike Hrvatske, zvali se oni kako im drago. A da bi te stvari dobro uredili, njima bi se koristili svi stanovnici domovine, opet bez razlike na njihova imena. Dakle za dobro uređenje ovih odnošaja imaju biti složni svi stanovnici Hrvatske bez svakog obzira na ona pojedina imena. Držeći se toga načela mi iskreno ljubimo i za brata držimo i Srba, i Nijemca, i Talijana, i Cigana, i Luterovca itd., svakoga tko radi za općenito dobro svoga naroda i cijele domovine, a plašimo se jednako i Hrvata i Srba itd., svakoga tko je proti onim skupnim svetinjama.”
“Ako jedan narod izgubi povjerenje u se, ako prihvati misao da je preslab, te nije u stanju živjeti svojim samostalnim životom – onda je gotov, onda je propao. Narodi, kad jednom obole, iz te bolesti svoje nikada više se izliječiti ne mogu. Mi to vidimo iz povijesti, da je moći narode sagnuti, skučiti, uda im rezati, rastepsti ih mačem i ognjem, ali dok im srce i glavu skinuo nisi pridignu se, osove se, uda im prirastu… jer patiti još nije bolovati, patnje zadaju drugi, tuđinci, bolest si zadavaju sami narodi jer srce i glavu si vrijeđaju.”
Zaključak: Unatoč svim poteškoćama s kojima se danas suočavamo kao država i kao društvo, Starčevićeva HRVATSKA DRŽAVA ostvarena je. I nikakvi političari više ne mogu uništiti hrvatsku volju za slobodom niti mogu razdvojiti hrvatski narod od ideje državne nezavisnosti.
Povezano:
Starčević – nadahnuće malobrojnima koji još nisu bacili koplje u trnje
M. O., Hrvatsko nebo
