Rudi Tomić/Ima li europska Hrvatska egzistencijalnog smisla izvan Jugoslavije?
Vrijeme:13 min, 39 sec
”Učinili smo pogrešku kad smo se uživljavali u činjenicu da nemamo egzistencijalnog smisla izvan Austro-Ugarske, pa smo se prestali smatrati međunarodnim subjektom s odgovarajućim pogledima i inicijativama i učinili se unutrašnjim objektom austrijsko-mađarskih shvaćanja i kombinacija. S tom istom pogreškom kretali smo se u punom jedinstvu i odgovornosti Hrvatske Seljačke Stranke u Jugoslaviji, kao unutrašnji objekt srpskih potreba i bez inicijative međunarodnog značenja. Opet s argumentom, da nam nema egzistencijalnog smisla izvan Jugoslavije.” (Ivan Oršanić, ”Nacionalna odgovornost”, Hrvatski put br. 111., Toronto)
Republika Hrvatska se de facto “otkačila” od Balkana (01.01.2023.) i ušla u klub kao 27 članica bezgranične Europske zajednice – Schengen. Istog dana uvedena je euro valutu, koja je zamijenila hrvatsku kunu – najprepoznatiji simbol hrvatskog suvereniteta.
Dakle, ne samo što je Hrvatska konačno učvrstila (”betonirala”) granice sa Zapadnim Balkanom, nego je istodobno postala i istočnom granicom Europske zajednice na dužini oko 1300 km. kopnenog razgraničenja – od Jadrana do Dunava. Šengensko europska oduševljenje u Hrvatskoj trajala je samo šest (6) dana – do domjenka za Badnjak Srpske pravoslavne crkve (SPC) u Zagrebu!
Uz ministra vanjskih poslova Srbije Ivicu Dačića (poznatog kao ”Malog Slobu”) u Zagreb je stigla i ministrica za eurointegracije Tanja Miščević, ministar za manjinska i ljudska prava Tomislava Žigmanov, prvi ministar iz redova Hrvata u Srbiji, kojeg je predsjednik Aleksandar Vučić ustoličio nekoliko tjedana prije ugovorenog odlaska delegacije – srpske političke i vjerske svite u Hrvatsku. Došao je također i patrijarh Porfirije, čelnik Srpske pravoslavne crkve (SPC) u Srbiji i Hrvatskoj da ”ohlade” odnose Beograda sa Zagrebom.
Prije svečanog domjenka Milorad Pupovac i Tomislav Žigmanov potpisali su Deklaraciju o suradnji Srba i Hrvata, odnosno Srbije i Hrvatske.
Glavnu riječ na ”velebnom” susretu imao je predsjednik SNV-a Milorad Pupovac, zahvalio se nazočnim gostima na dolasku i na činjenici ”da smo, nakon 30 godina od ovakvog okupljanja u posebnoj prilici zahvaljujući i na činjenici da predstavnici vlade RH i Srbije u ovako značajnom sastavu prisustvuju našem božićnom prijemu.
– Treba prevladati stare i izbjeći nove podjele. U takvom kontekstu je važno da se utiša govor mržnje i svako ‘Za dom spremni’ i svako vrijeđanje stradanja jednih i drugih, svako slavljenje ratnih zločinaca kao heroja i svako skandiranje ubij Srbina i Hrvata”, naglasio je Pupovac.
Milorad Pupovac je govorio i o važnosti otvorenosti granica, posebice onih između Srbije i Hrvatske. Drugim riječima, Pupovac želi vratiti europsku Hrvatsku u Jugoslaviju – odnosno ”veliku” Srbiju! Ne zaboravio: Zao je savjet najgori za onog koji ga daje. Rimljani su skidali glave onima koji su davali loš savjet – doslovno!
Na domjenku Dačić se prisjetio ”da je 2014. bio u Zagrebu na ustoličenju Porfirija za metropolita SPC u Hrvatskoj. Prisjetio se također kad je Milanović bio u posjetu kao premijer u Srbiji da ih je tada netko gledao, tko ih ne zna, Ivicu Dačića i Zorana Milanovića zar bi mogao tako lako reći tko je Hrvat tko je Srbin.” Naime, nije vanjština jedino mjerilo ljudi i narodnosti. Nije pitanje u izgledu nego u nacionalnoj i vjerskoj pripadnosti – posebnosti. Teško je naći prikladnu riječ za Dačića koji poriče očitu istinu: srpski šovinizam, fašizam i antikroatizam SPC u Hrvatskoj.
”Nisam siguran bi li danas uopće postojao narod Srba da Sava nije osnovao Crkvu sa srpskim imenom”, zaključije crnogorski stručnjak za povijest srpskog i crnogorskog pravoslavlja, publicist Miroslav Ćosović. On je nedavno na portalu Analitika objavio članak ”Kako je kult svetog Save importiran u Crnu Goro godine 1856..” Donosimo početak i završetak tog zanimljiva teksta, u hrvatskoj jezičnoj redakciji, a čitatelje upućujemo da pročitaju izvorni tekst na na crnogorskom portalu”.
Kako je kult Svetog Save importovan u Crnu Goru 1856. godine
Pravoslavna crkva Svetog Nikole u Puli sagrađena je u drugoj polovici 6. vijeka, a posvećena je Velikoj Gospi. Nakon temeljne rekonstrukcije oko 1200. godine dodijeljena je Grčkoj pravoslavnoj vjerskoj zajednici u Puli 1.583. godine, koju su činili doseljenici s Cipra. Danas ona pripada SPC!
Po šovinističkoj teoriji vodstva SPC – svi pravoslavni vjernici u Hrvatskoj su Srbi? Vlada u RH, umjesto da zabrani ili bojkotira provokativni ovogodišnji domjenak SPC za Badnjak u Zagrebu, premijer Andrej Plenković doveo je dužnosnike hrvatsko-srpske vlade te zajedno sa delegacijom iz Srbije ”lomili pogaču”: Dačić, Porfirije, Pupovac i Plenković, što su prenosile državne i privatne televizije u Hrvatskoj i Srbiji.
”Onaj koji unatoč svoj toj neizmjernoj hipoteci Beograda i Srpstva kao cjeline daje prednost ‘dijalogu’ s bivšim i sadašnjim nositeljima takvih ‘recentnih’ politika, koji nikada nijedno zlo nisu priznali, nego se desetljećima rugaju Hrvatskoj, podmeću joj i dalje krivnju i za Domovinski rat i za Oluju i za sve ostalo, svu istinu izokreću naglavačke, onaj koji se samo reda radi i prigodice sjeti neriješenih problema ‘nestalih’ (nisu oni nestali, nego su nasilno odvedeni i mnogi nedvojbeno pogubljeni, zna se dobro od koga!), taj čovjek u istinu je ili neubrojiv ili neubrojivo opasan za hrvatsku državu. Nipošto ne samo on, no njegova se odgovornost najviše vidi i ima najveće posljedice.”
Milorad Pupovac je “incarnation” Svetozara Pribičevića – bezrezervno vjeruje u jedinstvo Srba i Hrvata!
Pupovac i Žigmanov potpisali su bezvrijednu (imaginarnu) Deklaraciju o suradnji Srba i Hrvata, Srbije i Hrvatske! Naime, ”Deklaracija o suradnji sadrži sve ključne, vitalne točke od interesa za Hrvate u Srbiji, kao i za Srbe u Hrvatskoj, a koje se tiču i svih prava i okolnosti u kojima se ta prava ostvaruju”, rekao je Pupovac. Ovo su otrcane fraze Pupovčeve i Plenkovićeve Vlade u RH.
Najime,”Proslavom pravoslavnog Božića u režiji SNV-a oduševljeni su svi Hrvati i svi Srbi u cijelom svijetu, ali posebice 57.000 Hrvata u Srbiji” (!?), pohvalio se Žigmanov. Sveti Augustin bi rekao: ”Vjerujem jer je protivno razumu.”
Dočim, nas 4 milijuna Hrvata u dijaspori (iseljeništvu) nikakva proslava srpskog Božića u režiji Pupovca i SPC nikog nije oduševila; dapače, sramimo se sramote hrvatskog puka, Vlade u RH i katoličke crkve u Hrvata.
U ovih 60 godina moje političke i publicističke djelatnosti često puta dobio sam prigovor iz Domovine, kako tobože ”nemam pravo kritizirati stanje u RH, jer ne plaćam porez”! Dakle, mnogima nije poznato da iseljeni građani (hrvatska dijaspora) pošalju svake godine oko 4.25 milijardi eura u Hrvatsku, što ustvari iznosi 7% BDP-a. Nijedna iseljenička skupina u svijetu, uporedno s brojnošću, ne šalje toliko novaca u domovinu koliko Hrvati šalju svojima u Hrvatsku i BiH.
Srbija je promijenila taktiku, ali ne i cilj, što nisu uspjeli s puškom pokušavaju s ”pesmom” – okupaciju Hrvatske pod svaku cijenu!
Srpski ”pevači” koji su nastupali, ili kane nastupiti u Hrvatskoj, od Momčila Bajagić Bajage do Miroslava Ilića, koji su pjevali četničke pjesme i veličali Dražu Mihailovića, nisu mogli nastupiti u Sarajevu, ali su poželjni na ”Rrujanfestu u Zagrebu”, kao i Bora Drljača, Momčilo Stanić Momo, Zdravko Čolić, Saša Matić, Željko Joksimović, čak je u Zagrebu popularna pjevačica Arkanova supruga!? Kad dođu u svoju drugu ”otažbinu” čeka ih cvijeće, novinari, fotoreporteri, političari, gradonačelnici i ostali opančari. Takvu halabuku nemaju doma, na povratku s – lovom do krova!
Navodno je jedan zagrebački potral proveo anketu, gdje je među ostalim bilo pitanje: ”Zbog čega toliko oduševljenje za srpske pjesme?” Odgovor je bio: ”Pjesme su zabavnije i veselije na srpskom jeziku, zato njihovi pjevači zaluđuju Zagrepčane i ”zapale” Arenu.” Ovakve obmane šire se u hrvatsko-srpskim medijima.
Mediji u Hrvatskoj, nisu u vlasništvu Hrvata, stoga puno toga nije poznato o velesrpskim djelatnostima. ”Nismo ni svjesni koliko Srba, miješanih brakova i stranaca (koji ne govore hrvatski, niti se trude da ga nauče) žive u Istri… Ili posjeduju nekretnine diljem Hrvatske… Zašto ne postoji Udruga koja bi pratila otuđivanja Istre? Ili pokrenula zahtjev za Zakon sličan onome u Quebecu (Kanada) – da stranci ne mogu posjedovati zemlju?”
Srbija je duboko uvjerene da nikad više neće i – ne smije poći u pohod s oružanim snagama na Hrvatsku, jer su bili poraženi u svim ratovima s Hrvatskom – u Hrvatskoj. Nakon obrambenog Domovinskog rata i Oluje nikad se više neće vratiti ni oni Srbi koji su otišli na traktorima u Srbiju, jer su bili Miloševićeviće sljedbenici, odnosno četnička horda u Hrvatskoj. Dočim, više od 10 tisuća pravoslavaca u RH bili su dragovoljci – hrvatski branitelji u Domovinskom ratu, koji su bili i ostali građani Hrvatske i žive slobodno, imaju ista prava i dužnosti kao što imaju svi građani Lijepe naše! P.S: Nemaju povlastice koje ima Pupovčeva Srpska nacionalna manjina u RH!?
Stara srpska frazeologija ponovo je aktualizirana -”da su Hrvati pokršteni Srbi”. Na održanoj akademiji u Banja Luci u povodu 9. siječnja koji u RS-u obilježavaju kao dan entiteta i – protivno odluke Ustavnog suda BiH koji je ocijenio kako je to neustavno jer podsjeća na taj datum iz 1992. godine kad su diskriminirani Hrvati i Bošnjaci jer je tada počeo njihov masovni progon s teritorija koje je Daytonskim sporazumom pripao RS u BiH. Ali, Srbima to nije dosta ni dovoljno!
”Ovo vrijeme moramo iskoristiti, mi koje je narod birao, da objedinimoo srpski narod”, kazao je Milorad Dodik na skupu u Banja Luci, dodajući kako je došlo vrijeme u kojem se može razmišljati o tome da svi Srbi žive u jednoj državi, jer su se odnosi snaga u svijetu promijenili pa više ne postoje ograničenja koja su to do sada priječila.”
Dodik: Okolnosti su se promijenile, vrijeme je da svi Srbi žive u jednoj državi
Sama akademija bila je ispunjena nacionalističkim porukama u kojima se isticalo kako su pravoslavni Srbi tijekom cijele povijesti bili izloženi napadima neprijateljskih vanjskih sila kojima su pomagali ”pokatoličeni” i ”islamizirani” Srbi.
Srpski mediji opet luduju: ”Hajduk su osnovali Srbi.”
”Ponos Splita osnovali su Srbi! Hrvati 112 godina kriju bolnu istinu, ‘Srpska zora” ih je financirala, a Torcida kliče ‘Srbe na vrbe’.
– Desetljećima traje sramotno ponašanje splitskog kluba koji vrijeđaju Srbe i tako brišu svoju povijest i korijenje. Samo ime kluba ‘Hajduk’ dosta govori o porijeklu. Naime, hajduci po Dalmaciji i Istri su bili poznati Srbi koji su se spominjali i u narodnim srpskim knjigama”, piše Kurir.
Susjedski mediji: ‘Hajduk je falsificirao povijest. Poznati Srbi osnovali su splitski klub’
Hrvati u Južnoj Hrvatskoj i Hercegovini slave 13. veljače 112. rođendan ponosa Splita i Dalmacije, Hajduk. ”Malo koji klub na svijetu toliko ponosno slavi svoj dan osnutka kao što to radi splitski klub Hajduk kojeg su u Pragu osnovasli hrvatski studenti, ali ako pitate naše istočne susjede klub su osnovali Srbi iz Dalmacije. Srpski mediju luduju i pišu o tome kako Hrvati skrivaju istinu o Hajduku.” (5)
Što će biti od naše Hrvatske?
Ovih dana primio sam e-mail/pismo od uglednije Hrvatice (H.K.) koja je s razlogom zabrinuta za našu Hrvatsku, u kojoj se ”Hrvatska povijest prešućuje ili lažira. Najgore od svega je što vlast financira ubojice Hrvata i odlazi na komemoracije. Primjer Srba, a ima puno sličnih mjesta.
Srbi su u svim važnim funkcijama, državne funkcije okupirane i država ne funkcionira, nestali se ne traže, ne traži se ni ratna ošteta koja je dosuđena u Hagu. I još gore, rade na izjednačavanju krivnje. Djeca u školi ne uče o Domovinskom ratu. Sve me to blokira u svim aktivnostima kojima sam nekada sa puno entuzijazma pristupala.”
Nisu za sve nedaće u Hrvatskoj krivi samo Srbi, jer Hrvatska je puna lopova, koji kradu sve do čega mogu doći. U mediima se piše o najnovijim aferama bivše ministrice za EU fondove, Gabrijele Žalac, kao i bivšoj ”kninskoj kraljici” Josipi Rimac, kojima je Ivo Sanader bio mentor.
Sanaderova obitelj imala je 78 računa, vilu u Zagrebu, zemljište na Braču, stanove u Splitu, voćnjake i umjetninu. Riječ je o kolekciji oko 450 umjetničkih slika i ostalih predmeta. Od cijele obitelji Sanader oduzeto je više od 15 milijuna i 873 tisuće kuna jer za taj iznos nije dokazano podrijetlo. Kada će doći red na Kutlu i druge kriminalce koji su kroz privatizaciju opljačkali Hrvatsku.
”Hrvatska je ubijena; ubili su je njezini ‘najbolji sinovi’, stvorivši od njezini ljudi robove koji ne mogu ni živjeti, ni umrijeti, već samo polako preživljavati, sanjajući o nekom sretnijem životu, a on neće doći. Hrvatsku nisu uspjeli ubiti ni srbijanski tenkovi, ni noževi, ni jezivi zločin. Ne. Hrvatsku su ubili oni koji su pobjegli iz nje kada je krvarila, a poslije se, shvativši da nije pala, kukavički vratili i preuzeli zasluge… Nitko nam ne može vratiti sve te izgubljene godine i nadu da smo konačno svoji na svome. Zaboravili smo na ‘naše’. One koji će svoju domovinu i ljude prodati u bescjenje. E, takvi su ubili Hrvatsku.”
Hrvatsku su opljačkale naše tzv. elite i izručile je stranom kapitalu
Negativna demografija je moderna tragedija. Hrvatska je od popisa 2011. do popisa 2021. godine izgubila 413.056 stanovnika s prosječnim gubitkom godišnje više od 41 tisuću stanovnika. Imamo li mi stvarno 3.871.833 stanovnika pitaju se demografi? To je druga bleiburška tragedija h
rvatskog naroda u jednom stoljeću. Kako bi se izumiranje hrvatskog naroda moglo zaustaviti ili ublažiti? Ako bi Vlada u RH htjela razrađen uvjerljiv plan za povratak iseljeništva, jer nas ima više u dijaspori nego stanovnika u Hrvatskoj, takva bi strategija brojčano umnožila stanovništvo i gospodarski obogatila Hrvatsku. Međutim, za ovih skoro 30 godina od osamostaljenja i uspostave slobodne demokratske države hrvatskog naroda, ništa se u biti nije promijenilo u pogledu povratka, o čemu sam napisao esej 1996. godine: ”Nema povratka u mirnu Hrvatsku”
Nije ni čudo što ‘Nema povratka u mirnu Hrvatsku’ , jer su u ovom skoro tridesetgodišnjem razdoblju razmišljanja o liku i djelima krvnika Josipa Broza Tita postala glasnija i štovanija u Hrvatskoj.
Mnogi Hrvati ne znaju da u Hrvatskoj još ima 28 mjesta s trgovima i ulicama koji ponosno nose ime maršala Tita. Evo cijelog popisa:
Banovci: Ulica maršala Tita, Buzet: Titov trg, Celine Goričke (Marija Gorica): Ulica maršala Tita, Fazana: Titova riva, Kumrovec: Ulica Josipa Broza, Labin: Titov trg (glavni trg), Lovran: Šetalište maršala Tita, Matulji: Trg maršala Tita, Nedelišće: Ulica maršala Tita, Novigrad: Ulica Josipa Broza Tita, Novo Selo Rok (Čakovec): Ulica maršala Tita, Opatija: Ulica maršala Tita, Poreč: Obala maršala Tita, Pula: Titov park, Rabac: Obala maršala Tita, Rijeka: Titov trg, Selce (Crikvenica): Ulica maršala Tita, Šenkovec: Ulica maršala Tita, Starogradački Marof (Stari Gradac): Ulica maršala Tita, Turopolje: Ulica maršala Tita, Umag: Obala maršala Tita, Veli Lošinj: Obala maršala Tita, Vinkovački Banovci: Ulica maršala Tita. (8)
Zaključna misao
Mi koji živimo u dijaspori (iseljeništvu) nama je domovina ljepša i draža nego stanovništvu u Hrvatskoj, jer oni imaju sve ono što mi želimo i o čemu sanjamo. Stoga, nije lako pisati kritičke osvrte o negativnim pojavama u domovini, ako nije u pitanju opstojnost hrvatskog naroda i – države.
U iznesenim činjenicama, u ovom osvrtu, je očevidno da je hrvatski narod ugrožen, mada o mnogim pojavama nije informiran, jer to nije u interesu vladajuće klike na Pantovčaku i Banskim Dvorima.
Uz vanjske neprijatelje s kojima se borimo stoljećima, u Hrvatskoj je jaka Peta kolona, domaći izdajnici, lopovluk i profiteri. U oslobođenoj Hrvatskoj Hrvati se nisu oslobodili komunizma ni nakon 30 godina od poraza kod nas i u svijetu; nismo se oslobodili jugoslavenštine, mada Jugoslavija ne postoji kao država niti kao pojam; mrtvi krvnik Tito popularniji je sada nego dok je živio.
Ulaskom u bezgraničnu Europsku zajednicu i uvođenjem euro valute, mnogi su mislili da će se poboljšati gospodarstvo i da će ljudi imati bolje poslove u domovini i neće imati potrebu selit se u druge europske države s boljim životnim standardom. Naprotiv, u Hrvatskoj život je težak zbog skupoće, korupcije i kriminala, što bitno utječe na sklapanje brakova i rađanje djece, dakle – izumiranje.
Ključni problemi su loši predstavnici vlasti na svim razinama, od seoskog poljara do državnog glavara. Hrvatski narod ima jednu karakterističnu slabost – ne zna izabrati prave zastupnike. Ako bi nam netko za to ”znanost” davao ocjenu morao bi izmisliti novi broj, jer po školskom standardu i najnegativnija ocjena ne bi bila adekvatna za izbore: Račana, Sanadera, Mesića (2X), Josipovića, Milanovića (2X), Kosor, Kitarović, Plenković, te Pupovac na svim izborima od Sanadera do Plenkovića.
Jedina mogućnost za bolji i sretniji život u Hrvatskoj su novi izbori – novi državni predstavnici i saborski zastupnici domoljubnog karaktera i stručne sposobnosti, a takvih ljudi i žena ima u velikom broju u Hrvatskoj i iseljeništvu. Ne smijemo se bojati budućnosti, jer ”Strah je tako moćna emocija za ljude da kada mu dopustimo da nas preuzme, izbacuje suosjećanje iz naših srca.”-
St. Thomas Aquinas
Hrvatsko nebo
