SJEĆAMO IH SE U VELJAČI: Kroz ratne i poratne progone komunističkih vlasti smrtno je stradalo 160 katoličkih svećenika

Vrijeme:3 min, 11 sec

 

Veljača je mjesec kada se u Hercegovini prisjećaju partizanskih zločina, a posebice ubijenih svećenika u Mostaru i Širokom Brijegu. 14. veljače 1945. godine partizanska vojska ušla je u mostarski franjevački samostan sv. Petra i Pavla iz kojeg su odveli sedmoricu fratara te ih ubili i ubacili u Neretvu. U blizini Čekrka, mjesta njihovog stradanja, franjevci se svake godine na ovaj dan pomole te upale svijeće u njihov spomen.

Na ovaj dan mi smo se željeli sjetiti naše sedmorice fratara koji su ubijeni i bačeni u rijeku. To je zločin za koji nitko nije odgovarao i želim ovom prilikom osvijestiti ljudima da jugokomunisti i partizani nisu bili takvi sveci kakvim se predstavljaju, a to najbolje pokazuju njihove brojne žrtve, kazalo je tom prilikom gvardijan franjevačkog samostana u Mostaru fra Danko Perutina. U Crkvi sv. Petra i Pavla u Mostaru služena je i sveta misa u spomen na pobijene fratre i vjernike, piše Slobodna Dalmacija.

A tjedan dana ranije održani su u Širokom Brijegu Dani pobijenih franjevaca, podsjećanje na ubijene franjevce u samostanu na Širokom Brijegu. Toga kobnoga 7. veljače 1945. partizani su u širokobriješkom franjevačkom samostanu pronašli dvanaestoricu fratara te nekoliko učenika koji su se skrili zbog sigurnosti. Pripadnici 11. dalmatinskog korpusa, osnovanog u selu Kozica pokraj Vrgorca, iz samostana su izveli sve zatečene fratre, potom ih žicom vezali, odveli ih u obližnje ratno sklonište te ih tu mučki ubili, a neke od njih i žive spalili.

Koliki su razmjeri stradanja Katoličke crkve u BiH najbolje se može vidjeti u podacima koje je prije nekoliko godina predočio sadašnji vrhbosanski nadbiskup metropolit i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata Tomo Vukšić.

Prema tim podatcima za vrijeme Drugoga svjetskog rata i neposredno nakon njega, kao izravna ili neizravna žrtva ratnih događanja i poratnih komunističkih progona, od 1941. do 1952. godine, smrtno je stradalo 160 katoličkih svećenika, inkardiniranih u jednu od biskupija ili redovničkih zajednica u BiH. Kad se gubici svih pojedinih zajednica usporede s ukupnim brojem članova, koje su te iste zajednice bez ovih gubitaka mogle imati 1945. godine, onda je Banjalučka biskupija izgubila čak 41,93 posto svojih svećenika, Mostarsko-Trebinjska 40 posto, hercegovački franjevci 36,77 posto, bosanski franjevci 24,47 posto, Sarajevska nadbiskupija 21,95 posto i trapisti 5 posto.

Biskup Vukšić ističe da zbrajajući sve žrtve, proizlazi da je tijekom Drugoga svjetskoga rata Katolička crkva u BiH, koliko je poznato, ostala bez 235 smrtno stradalih svećenika, braće laika, bogoslova, sjemeništaraca i časnih sestara. Dodaje, komunistička vlast je, progoneći svećenike i biskupe, učinila tako da je Crkva u BiH krajem 1949. ostala bez i jednoga biskupa na službi. Najprije je mostarskoga biskupa Petra Čulu 1948. godine na montiranom procesu osudila na višegodišnju robiju. Skopskoga biskupa Smiljana Čekadu, koji je upravljao Banjalučkom biskupijom kao apostolski upravitelj, na kraju 1949. godine protjerali su iz BiH i zabranili mu svako djelovanje na tome području dok se sarajevski nadbiskup Ivan Šarić još od 1945. godine nalazio u inozemstvu.

Usprkos tolikoj količini kršćanskoga svjedočenja, samo je pet časnih sestara, koje su četnici odveli s Pala i ubili 1941. godine, proglašeno blaženim.

A činjenica je kako se nikako nije moglo dogoditi ubojstvo tolikih svećenika i drugih crkvenih osoba kao posljedica slučajnih nesretnih okolnosti, već se radilo o planiranoj likvidaciji, a kao dokaz nalazimo u činjenici da nikada nitko nije odgovarao za smrt bilo koje crkvene osobe, iako ih je daleko najviše ubijeno poslije završetka ratnih operacija i to bez ikakva suđenja i na najbrutalniji način. Mnogi su ubijeni u vrlo tajnovitim okolnostima tako da ne postoje nikakvi pisani tragovi o njihovim nasilnim smrtima. Međutim, u mnogo slučajeva, srećom, ipak postoje dokumenti i zabilježena svjedočanstva preživjelih svjedoka ili iskazi izravnih sudionika zločina.

Dužni smo stoga u svakoj ovakvoj prilici ponavljati činjenicu kako je za vrijeme progona pod komunističkim režimima, prema različitim izvorima, tijekom dvadesetoga stoljeća ubijeno oko 100 milijuna ljudi.

HMS/https://hms.ba/Hrvatsko nebo