SVETAC DANA “Sveti Blaž”

Sveti Blaž, ili kako ga u Dubrovniku zovu Vlaho, rodio se u 3. stoljeću u gradu Sebasti u Armeniji. Bio je biskup rodnoga grada i liječnik. Život mu je opisan u „Djelima svetoga Blaža“.

Blaž je po zanimanju bio liječnik ili vidar. Bog ga je nadahnuo da se povuče u samoću u neku pećinu, gdje se okružen divljim zvjerima prepustio kontemplaciji. Zvjeri ga nisu napadale, nego su mu se umiljavale i dolazile bi mu po pomoć kada bi se razdboljele. I ljudi su ga dolazili tražiti i moliti ga za pomoć u svojim tegobama. Godine 316. guverner Kapadocije dao je uhititi tada već biskupa Blaža jer je bio kršćanin. Dok su ga vodili u zatvor, neka žena mu je stavila pod noge sina jedinca, koji se nasmrt gušio ribljom kosti. Blaž je izliječio dječaka. Guverner je nastojao nagovoriti Blaža da se odrekne svoje vjere ali uzalud. Zato ga je dao pretući štapovima i tijelo mu kidati željeznim češljevima. No ni to nije bio Blažev kraj. Legenda pripovijeda kako se oporavio od svojih rana i hodao po vodi propovijedajući okupljenom mnoštvu. Videći to, guverner mu je dao odsjeći glavu. Prema drugoj priči, dok su ga vodili u zatvor, sreo je siromašnu staricu čiju je svinju ugrabio vuk. Na čudo sviju, Blaž je zapovijedio vuku da vrati ženi svinju, što je vuk i učinio, vrativši je živu i neozlijeđenu. Neka mu je žena donijela dvije svijeće da mu rasvjetli tamu zatvorske ćelije. U srednjem vijeku Blaž je postao popularan kao svetac koji kroti divlje zvijeri.

Sveti Blaž zaštitnik je protiv bolesti grla, te se na njegov blagdan u crkvama obavlja blagoslov grla, popularno „grličanje“.

Sveti Blaž posebno je povezan sa našim Dubrovnikom. Tamo ga zovu Vlaho ili jednostavno Parac, i od desetog stoljeća glavni je zaštitnik Dubrovnika i Dubrovačke Republike, koja je upravo njegov lik imala i na svojim zastavama. I danas se na Parčev blagdan, u Dubrovniku poznat kao „Festa“, održavaju svečane mise, procesije i drugi tradicionalni obredi koje Dubrovčani njeguju još od davnine.

U ikonografiji se Blaž prikazuje kao biskup, sa češljem kao znakom mučeništva i upaljenom svijećom, te kao zaštitnik Dubrovnika s modelom toga grada u ruci.