Z. Gavran: U kakav smo svijet ušli s početkom 2023.?

Na godinu u koju smo upravo ušli može se gledati s nadom, a još više sa strepnjom. Možemo pokušati predviđati zbivanja, no mnogi koji su se time u povijesti bavili nerijetko su se „opekli“. Budućnost, pa i ona najbliža, u pravilu je skrivena od našeg znanja i sposobnosti sigurna predviđanja. Ipak, mnogo je bilo u povijesti i ima i danas „nostradamusa“ i „proroka“ odnosno ljudi s „privatnim objavama“ o budućnosti, koje sve preventivno treba najprije odbaciti, a onda tek eventualno o nekima i razmisliti… Misao na moguću nuklearnu apokalipsu, ili na približavanje noj, ne možemo, ipak, posve odagnati… Svijet je trenutno najviše u ruci triju suparničkih odnosno polusavezničkih državnika sa slike, točnije: njihovih establišmenata.

… Pravi Nostradamus bio je uvjeren da su mu nadnaravne sile omogućile uvide u budućnost. Bilo je to u zrelom i prezrelom dobu odnosno na zalasku srednjovjekovne kulture. Taj židovsko-francuski liječnik i pretkazivatelj budućnosti živio je od 1503. do 1566. i navodno je predvidio datum vlastite smrti. Njegovi roditelji prešli su u strahu od Inkvizicije sa židovstva na katoličku vjeru. Što katoličkoj i humanističkoj Europi sigurno nije služilo na čast, takva naime diskriminacija i ugroza manjinskih skupina. A donijela je tijekom dugih stoljeća i brojne progone Židova i drugih inovjeraca i manjinaca, razna „prekrštavanja“, „prevođenja“ u katoličku ili protestantsku Crkvu, još više na islam u dugom razdoblju osmanske okupacije itd.

„Predodžbe“ kao važni pokretači povijesti

U povijesti su kao važni pokretači najčešće vidljive upravo određene „predodžbe“ o sebi, nama i drugima. Određena tumačenja vjerskih ili protuvjerskih ideja i ideologija, vlastitih i tuđih nazora i politika. Zato ozbiljni teolozi i mislioci novijeg doba upozoravaju da se kršćanska vjera nikada i nipošto ne smije ideologizirati, ne smije se staviti u službu profanih, pogotovu ne u službu negativno profanih koncepata, ciljeva ili moralno nedopustivih metoda i postupaka.

Eto, nismo ni počeli govoriti o tomu u kakvu smo godinu ušli, a već su nam izronile iz povijesnog pamćenja neke dimenzije (pred)viđanja i (pre)oblikovanja zbilje kakva smo susretali u povijesti. Samo neke dimenzije. A ima ih jako mnogo. U neku ruku, „povijest jest učiteljica života“, i pomoćnica u predviđanjima onoga čega bi moglo biti.

Dimenzije vjerskog fanatizma iz kojega izviru ili kojim se samo zaodijevaju važna svjetovna djelovanja danas su rijetko vidljive u katolicizmu i u protestantizmu, znatno su vidljivije u nekim autokefalnim („prorežimskim“, poput lutaka na koncu državnih vladara) pravoslavnim Crkvama, isto tako pojačano u hinduizmu, a najvidljivija su u islamu. U takvim dimenzijama islamistički se fanatizam pokazuje kao fizička ugroza za one muslimane koji nisu toliko pravovjerno/krivovjerno fanatični, a pogotovu za one koji uopće nisu muslimani.

Time smo otkrili jedno vjerojatno izvorište problema i u ovoj, 2023. godini od („službenog“ datuma) rođenja Isusa iz Nazareta.

I teološko-ideološke koncepcije, pa tako i u bezbožnom sekularizmu, važni su pokretači zbivanja

Već prije toga uputili smo na teološko-ideološke te religijske dimenzije odnosno koncepcije kao pokretače povijesti. Te dimenzije danas na Zapadu i općenito u sekulariziranim društvima nisu ni blizu tako jake kao nekoć. Danas su jake sekularno-sekularističke dimenzije. No i one su jako „religijske“ (lat. religio=sveza), samo na loše-religijski način, ali bez vjere u Boga ili i s vjerom ’protiv Boga’. Nitko ozbiljan i tko razumije povijest kultura ne će osporiti tvrdnju da su i marksizam i evolucionizam, a i današnja liberalna demokracija te dženderizam, tehnicizam, klimatizam i drugi izumi i ’čuda’ novoga vijeka imala i imaju snažna „(anti)religijska“, dakle fundamentalističko-ideološka ishodišta i njime primjerene „teologije“. Suvremeni nam „-izmi“ prečesto nastupaju s tolikom isključivošću da bi im i tradicionalni feudalistički katolicizam ili islamski šerijatizam u svojim sveobvezujućim pretenzijama mogli i pozavidjeti.

U povijesti postoje vidljivi i nevidljivi, razumljivi i nerazumljivi, racionalni i iracionalni, naravni i nadnaravni pokretači. U to koliko povijest pokreću dobre ili zle duhovne sile ne ćemo ovdje ulaziti. Ne ćemo u ovom osvrtu zalaziti u metafiziku. A zanimljivo je, možda, pripomenuti samo to da je riječ „metafizika“ nastala, po jednom tumačenju, ovako: Istraživači Aristotelovih rukopisa, prijepisa i prijevoda naišli su na jedan skup rukopisa koji nije imao naslova, a koji je na polici stajao odmah iza skupa rukopisa koji je nosio naslov „Fizika“. Sukladno grčkom jeziku, označili su ga, kao ’snop’ listova koji se na polici nalazio odmah iza „fizike“, kao (grčki) „meta ta fizika“. S porukom: To su spisi koje treba čitati nakon fizike. Ono drugo značenje tek se naknadno otkrivalo i potvrđivalo: bavljenje onim stvarnostima koje nisu vidljive, a bitne su, i do kojeg dolazimo nakon što upoznamo fizikalne stvarnosti.

Ostanimo ovdje na (ovozemaljskoj) „fizici“ – i suočimo se s antagonizmima!

Metafizika, po svetom Tomi Akvinskom, ne može prethoditi fizici, zato što čovjek najprije stječe osjetilna, fizička iskustva, a tek onda na temelju njih razmišlja dalje i više, sve do nadnaravnih i božanskih zbilja. Ostanimo ovdje na (ovozemaljskoj) „fizici“.

On što znamenuje ovo doba jesu, kao i obično tijekom povijesti, ali sada iznova pojačani, antagonizmi – suprotnosti i suprotstavljanja, nadmetanja, suparništva i nadjačavanja. Ti su antagonizmi s ratom u Ukrajini i onim što mu je prethodilo zaoštreni. Oni će i u ovoj godini biti možda glavni pokretači odluka i zbivanja. Ukrajina nasuprot Rusiji, Zapad nasuprot Rusiji, Europa nasuprot Rusiji, SAD nasuprot Kini, EU negdje između SAD-a i Kine, pa i između SAD-a i Rusije. Izrael nasuprot Iranu. SAD nasuprot Iranu. Iran nasuprot Arapima, i obrnuto. Šijiti nasuprot sunitima. Indija nasuprot Kini. U njoj: muslimani nasuprot hinduistima. U Kini: komunisti nasuprot vjernicima, a s pozivanjem na Konfucija, drevnoga kineskog svjetovnog (bez-božnog) mislioca. Na Zapadu i dokle se god može: liberalci nasuprot identitetski svjesnima, kolektivistički individualisti nasuprot individualističkim kolektivcima,  „progresivci“ nasuprot „konzervativcima“, pobačajci nasuprot katolicima i evanđelicima, dženderisti nasuprot heteroseksualcima, woke-fanatici nasuprot republikancima, transseksualci nasuprot naravnjacima. Posvuda: globalisti nasuprot nacionalistima, liberalni ljevičari nasuprot tradicionalistima i desničarima, dekadenti nasuprot životvornima.

Antagonizama ima mnogo i raznih vrsta. Svode se često na podređivanje slabijih jačima, ili na otpor slabijih jačima, ili na nastojanja da se podredi druge, iz egocentričnih i sebičnih interesa ili iz oholosti. Višestoljetna imperijalna i kolonijalistička iskorištavanja prirodnih bogatstava Afrike i nekih drugih dijelova svijeta od bogatih Zapadnjaka ili od sovjetiziranih marksističkih revolucionara diljem svijeta i njihovih diktatura, sada i od kineskih etatističkih ekonomsko-investicijskih (p)osvajanja, sve se to osvećuje ili će se osvetiti. I jednima i drugima. Jednima recimo tako da gladuju i da se moraju dati u migrante, ili u fanatizirane, uglavnom islamske, ekstremiste. Drugima se osvećuje tako da se nađu na njihovu udaru: da se njihove nepravedno i nečasno obogaćene i razvijene zemlje i kulture nađu na udaru praktički nezaustavljivih valova migranata, među kojima su i nasilnici i (potencijalni) teroristi, kakvi se prema najrazvijenijim dijelovima svijeta kreću iz Afrike, s Bliskog istoka, iz Azije i iz dijelova Latinske Amerike.

Najezde migranata, ideološki, ekonomski i demografski (populacijski) debalansi…

Takve razmjerno nenasilne, ali vehementne, najezde doživljavaju mnogi kao opasno uznemirenje, a u dijelovima Francuske, Švedske i Njemačke i kao novo barbarstvo, novo agresivno buntovništvo pridošlica u vlastitim njedrima. Općenito, na granicama. Koje će s ulaskom u „Schengen“ Hrvatska morati čuvati još bolje, pomnije i zakonitije nego dosad – kao „vanjske granice“ tog prostora od blizu 30 zemalja, a na koje nailaze desetci i stotine tisuća onih koji se putem tzv. Zapadnobalkanske rute žele domoći europskoga „raja na zemlji“. Da bi se smjestili u njemu, a s vremenom ga možda i (posve) posvojili.

Ideološki, ekonomski i demografski (populacijski) debalansi između Europe i Afrike, ili SAD-a i Latinske Amerike, ili između Ujedinjenih Arapskih Emirata i najsiromašnijih azijskih i nekih afričkih zemalja, glavni su pokretača mnoštvenih kretanja ljudi za boljim životom ili za golim opstankom sebe i svojih užih ili širih obitelji odnosno porodica. Potiču mnoge na to i klimatske katastrofe, i diktatorski režimi i ugroze od bandi i terorista. A neke svakako šalju i organizirane snage, domaće ili globalne, koje žele preurediti Europu, nekoć kršćansku, danas sve manje i sve protivnije, po svojoj multi-kulti mjeri. Djeluju i snage iz sjene što ih neki drugi nazivaju i „sotonistima“; to su oni koji žele destruirati i ono što je ostalo koliko-toliko kršćansko i koliko toliko prožeto zapadnom humanističkom tradicijom te nacionalnom ili zavičajnom ili bilo kojom identitetskom sviješću.

Reći će možda nestrpljiv čitatelj da još uvijek nema odgovora na pitanje iz naslova. No dobro, evo radi dodatne težine kraćeg prikaza egzaktnijih predviđanja jedne od glavnih mislionica svijeta, CFR-a, tj. glasovitoga Vijeća za vanjske odnose iz New Yorka. Ono po svom sastavu i kao realno središte svjetske intelektualno-političke moći jamči ne samo vrhunsko raspolaganje velikim znanjima, nego i sposobnosti utjecanja na politike i postupke SAD-a i mnogih drugih ili zemalja ili središta moći diljem svijeta.

https://www.cfr.org/article/what-world-will-happen-2023

Svoja predviđanja pod naslovom What in the World Will Happen in 2023? (Što će se događati tijekom 2023.?) Vijeće je obuhvatilo u svega deset točaka, s napomenom da se predviđanja možda ne će ostvariti, ali da će svakako ovu godinu učiniti „zanimljivom“. Rezimirajmo ih:

Deset CFR-ovih predviđanja

1) Rat u Ukrajini nastavit će biti glavnom svjetskom temom i ove godine, ali s manje žara. Ni Rusija ni Ukrajina ne će moći ostvariti punu vojnu pobjedu niti u cijelosti nametnuti buduća politička rješenja. Ni diplomati ne će ostvariti pobjedu, zato što vođe ne će biti spremni na kompromisni dogovor niti imati snage na nj pristati.

2) Kinesko-tajvanski rat nije vjerojatan u ovoj godini. Predsjednik Xi oslabljen je izgubljenim ratom protiv korone koja jako opterećuje zdravstveni sustav i slabi gospodarski rast. Na rat za Tajvan moglo bi se počekati još koju godinu.

3) Japan će se ponovno pojaviti kao jedan od vodećih geopolitičkih aktera. Njegovo je gospodarstvo treće po snazi u svijetu, a ove godine izdvojit će dvostruko više za vojsku nego donedavno, dva posto BDP-a. Već ima jednu od najjačih vojski u indo-pacifičkom području. Bit će saveznik SAD-a, pa i u slučaju da zatreba braniti Tajvan. Japan će se ove godine vratiti u prvi plan kao velika sila prvi put poslije II. svjetskog rata, u većoj mjeri nego Njemačka, koja se također snažno naoružava.

4) Sjeverna Koreja nastavit će testirati svoje rakete i nuklearna oružja, što ne će moći spriječiti ni Južna Koreja ni Amerika, dok će se Kina suzdržavati od obuzdavanja Sj. Koreje da ju ne bi, a time i samu sebe, oslabila.

5) Nedavno ojačani transatlantski odnosi, zaslugom i zajedničkog suprotstavljanja ruskoj invaziji na Ukrajinu, doživljavat će trzavice i međusobna trvenja, budući da Europljani nisu sretni američkim ekonomskim protekcionizmom na štetu europskih proizvođača, dok su istodobno Amerikanci još manje sretni time što Europa nastavlja putem održavanja svoje ekonomske ovisnosti o Kini. Zbog toga bi moglo između Europe i Amerike doći do razilaženja u pogledu opsega vojne, ekonomske i diplomatske potpore Ukrajini i u pogledu preporučene razine izdvajanja za obranu.

6) Svjetsko gospodarstvo rast će sporije nego što mnogi sada prognoziraju. Razlozi: usporavanje kineskoga gospodarstva i dizanje kamatnih stopa od američkih Federalnih rezervi, koje i dalje diktiraju globalnu politiku kamatnih stopa. One to čine s ciljem da obuzdaju inflaciju. Bit će i drugih nepovoljnih okolnosti za gospodarstvo, kao što su politička nestabilnost u dijelovima Afrike i Latinske Amerike, ekstremne klimatske situacije i prekidi lanaca opskrbe.

7) Godišnja svjetska klimatska konferencija, COP28, koja će se održati krajem godine u Dubaju, donijet će još jedno razočaranje. Svi su zabrinuti najprije za gospodarske rezultate, pa će zanemarivati ciljeve klimatske politike, zbog čega će globalno zagrijavanje još više rasti.

8) Bit će više nasilja u izraelsko-palestinskim odnosima, a diplomatske aktivnosti ne će donositi plodove u smislu političkog rješenja o dvjema državama koje bi bilo prihvatljivo za obje strane.

9) Indija će razočarati zapadne zemlje zato što će nastaviti kupovati oružje i naftu od Rusije i držati se nesvrstano, a istodobno će tražiti veću pomoć od Zapada za obranu od Kine. Osim toga, na domaćem planu postajat će sve manje i-iliberalna i sve manje sekularna (što znači da će jačati hinduistička, i njoj suprotna muslimanska, isključivost, u kojoj će i kršćanima, kojih ima više milijuna, postajati teže nego dosad – moralo bi se dodati, Z. G.).

10) Iran će vjerojatno dominirati svjetskom politikom u ovoj godini. U zemlji koja je (zbog zapadnih sankcija) suočena sa sve gorom gospodarsko-socijalnom situacijom i u kojoj su prosvjedi protiv šerijatskog ograničavanja sloboda izazvali lančane posljedice vodit će se unutarnje političke bitke između frakcije koja smatra da prosvjednicima treba izaći ususret i one koja smatra da ih treba zatvarati ili ubijati. Nuklearni sporazum o kontroli iranskoga nuklearnog programa iz 2015. ne će biti oživljen, zbog vojnog pomaganja Irana Rusiji i zato što SAD ne želi olakšati opstanak oslabjeloga iranskog režima. Vodstvo će nastaviti voditi politiku nastavljanja programa za proizvodnju nuklearne bombe u nadi ili da će mu to donijeti diplomatski uspjeh ili da će izazvati izraelski vojni napad na Iran. U potonjem slučaju Iran bi mogao pozvati sve unutarnje frakcije i skupine na nacionalno jedinstvo. No moguće je i da će sigurnosne snage otvoriti put nečemu nalik građanskom ratu. Budućnost Irana bit će prvi put od obaranja šaha Reze Pahlavija 1989. na kocki.

Eto, to je na globalnoj razini u deset točaka predvidio mnogo znajući američki CFR, koji je neformalni dio američkog establišmenta odnosno američke vlade. Njihovim predviđanjima mogla bi se dodati i ova predviđanja i dijagnoze:

Deset naših dopuna i dijagnoza

1) Vjerojatni su u ovoj godini potresi u zemljama zbog nadiranja nezakonitih migranata i izbjeglica, posebice u Europi, a možda ponajviše na migrantskim rutama iz smjera Male Azije prema sjeverozapadu.

2) Očekivati je unutarnje krize ili potrese u Europskoj uniji iz raznih razloga, od (ne)usuglašavanja zajedničke migracijske politike te zbrinjavanja i prihvaćanja daljnjih stotina tisuća ili milijuna migranata i izbjeglica, preko vođenja zajedničke energetske politike i usuglašavanja odluka prema „problematičnim“ državama kao što su Mađarska i Poljska i usklađivanja različitih interesa sjeverozapadnih s južnim i istočnim članicama do problema s inflacijom, prezaduženošću, padom standarda, socijalnim prosvjedima, s vanjskom i sigurnosnom politikom, sa zelenom tranzicijom, cijenom i sigurnošću u nabavi energenata, s nastavkom politike proširenja i ozbiljnim krizama u susjedstvu.

3) Moraju se imati na umu rizici eskalacije ili proširenja ukrajinskog rata i nastavka nesigurnosti u istočnoj Europi, na tzv. Zapadnom Balkanu te u Sredozemlju, gdje postoje i rizici od grčko-turskog rata, od novih sukoba u Izraelu i između njega i proiranskih i iranskih snaga u susjedstvu, u polukaotičnoj Libiji, te između Alžira i Maroka.

4) Izglednost nastavka obračuna Azerbajdžana s Armenijom s ciljem reintegriranja cijeloga Gorskog Karabaha u svoj sastav i ugrožavanja funkcioniranja i same Armenije kao države te neke nestabilnosti u Središnjoj Aziji i u još nekim manjim azijskim državama.

5) Brojna žarišta postojećih ili mogućih unutarnjih i prekograničnih sukoba nastavit će se, a i zamjenski ratovi na Bliskom istoku (Jemen…) i u Africi, osobito u Etiopiji i Sudanu. Isto tako i divljanje islamističkih terorističkih organizacija i skupina, osobito u Sahelu i subsaharskoj Africi (Mali, Čad…) te u Nigeriji i nekim drugim zemljama. U Africi su opet u modi i pučevi, i nije izgledno da ih ne će biti i dalje.

6) Jačanje autokratskih vlasti odnosno vladara u raznim, formalno demokratskim državama bit će još veći problem nego dosad, no neki bi autoritarci mogli i pasti. Na žalost je sve više vlasti odnosno država koje se ne povezuju odnosno ne jačaju suradnju iz objektivnih potreba i razloga, nego zato što se autokratski vladari međusobno slažu i nalaze specifične zajedničke interese, nerijetko i kao pokrovitelji mutnih, koruptivnih i kriminalnih aktivnosti koje donose nezakonite zarade u velikim iznosima njima i njihovim „kronijima“ (povlaštenim pripadnicima vladajućih klika).

7) Demografsko nazadovanje mnogih razvijenih zemalja nastavit će se, zbog slaba prirodnog prirasta i iseljavanja, kriza parlamentarizma kao kriza modela demokracije produbit će se, sve manji će biti realni izgledi za ostvarivanje prava i vladavine prava, goleme razlike u bogatstvu i prihodima između gornjih i donjih „staleža“ jačat će, forsirano vođenje onakvih politika koje uživaju manjinsku potporu stanovništva bit će na djelu, isto tako kulturalni ratovi, nametanje lgbt-morala i tomu primjerenih pravnih normi, monopolizacija medija, sužavanje realnih ljudskih prava, sve totalitarniji oblici nadzora ljudi na internetu i putem naprednih informatičkih mreža, korisno, ali opasno razvijanje i sve šira primjena umjetne inteligencije (AI), hakerski napadi na javne sustave i obične korisnike, prirodne nepogode nizat će se, nove zaraze širit će se, itd.

8) Opća militarizacija i procvat proizvodnje i unapređivanja modernih oružja pred nama su. Svi će i dalje tvrditi da hoće „mir i stabilnost“, a svi koji imaju sredstava i mogućnosti naoružavat će se što više. Takva nastojanja donose sama po sebi nove rizike i nejednakosti, a povećavaju i vjerojatnost oružanih sukoba između zemalja ili oružanih čimbenika koji se sada ne čine izglednima.

9) Militarizacija Arktika, jačanje američke vojne snage na Grenlandu, militarizacija Zemljine orbite i bliskog svemirskog prostora, moguća zaoštravanja suparničkih interesa i na Antarktici, bjesomučna utrka za kontrolom ili sigurnošću opskrbe važnim sirovinama, važnim metalima i hranom, što sve skupa s energijom i ostalim izlazi izvan čisto ekonomskim kategorija i postaje geopolitičkim oružjem, izgledni su.

10) Produbljivanje podjela u svim svjetskim organizacijama izgledno je u 2023., počevši od UN-a pa do Svjetske trgovinske organizacije i športskih organizacija, zbog suparništva najvećih sila odnosno blokova.

Mravinjak postane velik kao brdo, a brdo kao mravinjak

Moglo bi se još dosta drugoga dodati. No u predviđanjima i planiranjima prečesto se dogodi da se ono što se u ovom trenutku čini velikim kao brdo pokaže ne većim od mravinjaka, a neki zanemareni mravinjak da postane kao problem ili kao pozitivna stvar većim od onoga što se danas vidimo kao veliko brdo, veće od jakuševačkoga.

U svakom slučaju, ovaj naš svijet nalazi se u mnogočem u vrlo nestabilnu i teško predvidivu i vrlo pogibeljnu, tjelesno i duhovno, razdoblju. Godina 2023. donijet će možda i takva pozitivna ili negativna krupna zbivanja, kao iznenađenja koja u ovom trenutku nitko ne može predvidjeti.

Povezani sadržaj:

Z. Gavran: Što nam otkrivaju „konspirologija“ i „demonologija“? (I.)

Zdravko Gavran, Hrvatsko nebo