Z. Gavran: Hoće li ’Srbadija’ naplatiti Vučiću što ju je varao glede Kosova?
Vrijeme:8 min, 12 sec
Preostaju još samo dva neodgovorena pitanja: Hoće li ga Srbi sa sjevernog Kosova do sutra poslušati? (zacijelo hoće – jer drugog zaleđa nemaju) te hoće li ga ’Srbadija’ napokon ’pročitati’ i naplatiti mu što ju je tako dugo i tako perfidno vukao za nos? Ako se to posljednje dogodi, pokazat će se da je uspješno prevario naposljetku i samoga sebe! I bilo bi dobro da za to napokon plati cijenu i ’ode’. Dobro i ljekovito ne samo sa Srbe i Srbiju, nego i za okolne narode i države.
Nakon večerašnjeg iznenadnog obrata, kada je predsjednik Srbije Vučić okrenuo ploču, odustao od svih dosadašnjih pritisaka i prijetnji te pozvao Srbe iz sjevernog Kosova da sami uklone barikade, kako je to prije dva tjedna sugerirao američki izaslanik Escobar, postavljaju se nužno tri krupna pitanja.
Inscenirao srpsku pobunu na sjeveru Kosova, ustrašio svijet novim ratom, a zapravo izveo još jednu predstavu
Predsjednik Srbije inscenirao je srpsku pobunu na sjeveru Kosova i inscenirao prijetnju ulaskom srbijanske vojske u Kosovo, a onda od svega najednom odustao. Tobože zato što je dobio veća nego ikada dosad jamstva, zapravo obećanja, da će … se tamo nešto pozitivno i u korist Srba riješiti. Prethodno je ustrašio čitav svijet novim ratom, i mnogi su povjerovali da rat samo što nije počeo. No iz svega proizlazi da Vučić ni na kakav rat nije nikada ni pomišljao kao na realnu mogućnost. Da je samo izveo još jednu predstavu u vlastitoj režiji. A što se tiče Kurtija, njega su morali na grublji način uvjeriti tko je stvarni ’gazda’ Kosova.
Prijetnjom nečim što nije bio spreman učiniti Vučić je ozbiljno zabrinuo, a zapravo zavarao gotovo čitav svijet, koji je uvelike povjerovao da je Vučić spreman učiniti ono što uopće nije bio spreman učiniti. Njegova gluma bila je, očito, vrlo uvjerljiva. Sve do večeras. Iako glumiti nastavlja i dalje.
Večeras se pokazalo da je ’predsednik svih Srba’, u žargonu i bez vrijeđanja na nacionalnoj osnovi: vođa ’vascelog Srbstva’ odnosno ’Srbadije’, bio cijelo vrijeme i te kako svjestan da granicu Kosova ne smije ni u snu pomisliti prijeći sa svojom vojskom, žandarmerijom, policijom ili paramilitarcima bez dozvole Kfora. Prijetio je puškom za koju je znao da ju bez dozvole zapadnih sila ne će nikada upotrijebiti, ma što se Srbima na Kosovu dogodilo! Večerašnjom odlukom odnosno naglim popuštanjem i zaokretom za 180 stupnjeva samo je potvrdio kako je i inače posve svjestan tko je vrhovni upravitelj Kosova. Ne Kurti. Ne vlada, ne parlament u Prištini. Ne kosovsko-albanska 90-postotna većina.
Ako je sve to dobro znao, zašto je onda sve skupa izvodio?
Ako je sve to dobro znao, zašto je onda sve skupa izvodio?, nameće se samo od sebe pitanje. Na koje odgovor može glasiti jedino ovako: Zato što nije bio spreman pred Srbadijom priznati da je to tako. Što nije bio spreman priznati da Kosovo nije dio Srbije, da nikada ne će biti dio Srbije i da ni sjeverno Kosovo ni bilo koji njegov dio ne će nikada biti opet dijelom Srbije, osim ako mu to upravitelji Kosova eventualno ne dopuste.
Drugim riječima, Vučić je sve do sada sve činio kako bi svoje uvjerio da se ne miri s onim s čime se zapravo pomirio. Umjesto da otvoreno kaže Srbima i u Srbiji i u Kosovu: Zaboravite na Srbiju, na njezinu ’armiju’, na njezine radikale i četnike, dobrovoljce i (navodno onamo prispjele) wagnerovce! Zaboravite na dokazivanje suverenosti i jurisdikcije Srbije na bilo kojem pedlju kosovskoga ozemlja! Umjesto da to otvoreno i pošteno kaže medijima, svojim biračima, europskoj i svjetskoj javnosti, i tobože bliskom partneru i savezniku Putinu, on se odlučio glumatati da ’Srbija nikada ne će priznati Kosovo’, jer da ono jest i ostat će zauvijek ’sastavni dio Srbije’. Koješta! No time je blokirao čitav niz unutarnjih procesa i reformi i europskih odnosno euroatlantskih integracija.
Večeras je Vučić podvio rep, ali opet u obliku dramatične predstave
Večeras je Vučić podvio rep, ali opet u obliku dramatične predstave u kojoj je tri sata uvjeravao iznurene i ustrašene predstavnike kosovskih Srba, predstavnike Srba u neke vrste kosovskoj ’krajini’, kako je sve učinio i sve isposlovao za njihovo dobro. I da oni više nemaju ni najmanjeg razloga ostati i dalje na barikadama. Izvučeni su u razgovoru detalji o nekom Srbinu s područja Zubina Potoka navodno iznakaženom od kosovske policije. I umjesto da ta činjenica posluži kao poziv na demonstraciju sile i srbskog prkosa i ponosa, i ona je nekom čudnom pretvorbom negativnih u pozitivne afekte poslužila nečemu sasvim suprotnomu, naime velikoj opsjeni o Vučićevoj brižnosti i solidarnosti s ’ugroženim’ Srbima. Opsjeni koju su Vučiću vjerni mediji multiplicirali kako bi ’dokazali’ kako – Vučića Srbi trebaju i ovaj put poslušati i biti mu do neba zahvalni. I… Srbi s Kosova ispovjedili su mu se, povjerili mu sve što ih tišti, ponavljajući kako jedino njemu vjeruju, ali da s njegovim prijedlogom moraju upoznati Srbe koji su još uvijek na barikadama.
Maestralni je opsjenar taj Vučić, mora se priznati, skupa s ešalonima sebi odanih podanika. Nije to, inače, ugodna pozicija, biti sudionik Velike Opsjene, dugotrajnog bacanja prašine u pijesak vlastitim i stranim ljudima. Ali se kratkoročno, do daljnjega, isplati. Donosi položaje, sinekure, novce, zaštitu, ugled, utjecaj…
Politika Beograda prema kosovskim Srbima uklapa se u matricu već primijenjenih politika Beograda prema ’prečanskim’ Srbima
Ta makijavelistička ’politika’ kakvu se iz Beograda vodi prema Srbima na Kosovu uklapa se u matricu politika kakve je u doba Slobodana Miloševića Beograd vodio prema ’prečanskim’ Srbima, prema sunarodnjacima zapadno od Dunava i Drine. Oni su, kazano ’barbarogenijskim’ jezikom, koji mnogi od njih jedini mogu razumjeti, bili i ostali ’moneta za potkusurivanje’. Istina, služili su – zadojeni propagandom i veličanjem svesrbske sloge i solidarnosti – stvarnom programu, ideologiji, politikama i brutalnim praksama širenja Srbije na okolna područja tijekom 19. i 20. stoljeća. Ali kada bi se u nekom trenutku pokazalo da se zacrtani ciljevi ne mogu ostvariti, ili da se mora uzmaknuti, da Srbiji unatoč svemu nije dopušteno proširiti se zapadno ni od Dunava ni od Drine, tada su ti Srbi ostavljani na cjedilu. Nakon što su i sami, i rame uz rame sa srbijanskim Srbima, počinili nebrojena zla i zločine u ime opake tlapnje o ’velikoj Srbiji’, u koju su i sami vjerovali i druge u nju uvjeravali.
Tako bi, sudeći po današnjem slijedu događaja i preokreta, imalo biti ubuduće i sa Srbima iz Kosova. Unatoč svim dosad tobože neviđenim jamstvima koja su im dana, njima se zapravo u vojarni “Stefan Nemanja” u Raški blizu granice s Kosovom reklo: Zaboravite na srbsku vojsku i na Srbiju kao stvarnu silu! Pouzdajte se u jamstva SAD-a i EU-a. Vjerujte da će te jake zapadne sile ishoditi da vlada u Prištini omekša odnos prema vama, da vas ne progoni, ne uhićuje i ne sudi vam kako je najavila i da vas primi natrag u redove svoje policije i drugih državnih službi, i da će vam dati pravo birati svoje predstavnike odnosno vratiti izabrane u skupštine i tijela koja su u studenomu naprasno napustili. Ni formiranje takozvane ’zajednice srbskih općina’ nije više izričito spomenuto – premda je zapisano u Bruxelleskom sporazumu iz 2013. i opetovano su to od vlade u Prištini zahtijevali i Vučić i Escobar i drugi – među velikim obećanjima koja je ’isposlovao’ glavom i bradom požrtvovni i najveći rodoljub među svim Srbima – Aleksandar Vučić.
Zapravo je javno priznao kako je bio posve svjestan da su pravi i jedini gospodari Kosova zapadne sile
Obećanje – ludom radovanje, reklo bi se, u staronormalno doba, u narodu. U novonormalno doba ta je izreka možda u međuvremenu preinačena u: Obećanje – pametnom radovanje.
Osim toga, ako je dobra volja i spremnost na zdrav kompromis kod svih triju strana (srpske, kosovsko-albanske i međunarodne, oličene u Kforu, Eulexu, SAD-u, NATO-u, Eulexu, Kvinti i ostalima) i dosad postojala, pitanje je zašto ta volja nije tijekom proteklih godina mogla biti ni pod najjačim pritiscima i ostvarena. Nego je najednom postala ostvarivom danas. Ki bi da bi – kako je svojedobno rekao predsjednik Tuđman reagirajući na namjeru opozicije da od njega i HDZ-a preuzme vlast na sljedećim izborima!
Mora se, sve u svemu, primijetiti da je Vučić svojim dramatičnim inscenacijama i uvjerljivim blefiranjem o spremnosti na slanje srbijanske oružane sile u Kosovo najprije uspješno zavarao velik dio svijeta. Zatim je večeras naglim zaokretom i pozivom da se tamošnji Srbi ’bez ispaljena metka’ pokorno vrate u naručje kosovskoj vlasti prevario i njih. Uvjeravajući ih u nekakva jamstva SAD-a i EU-a, koja nisu jača od pukih obećanja vrlo ograničena opsega. Ujedno se pokazalo da je dosad uspješno varao i svu ’Srbadiju’ uvjeravajući ju da Kosovo i dalje smatra neotuđivim dijelom Srbije, u čemu su mu svesrdno služili SPC, ’elite’ i mediji koje njegova vlast kontrolira. No zapravo je javno priznao kako je bio posve svjestan da su pravi i jedini gospodari Kosova zapadne sile.
Preostaju još samo dva neodgovorena pitanja: Hoće li ga Srbi sa sjevernog Kosova do sutra poslušati? (zacijelo hoće – jer drugog zaleđa nemaju) te hoće li ga ’Srbadija’ napokon ’pročitati’ i naplatiti mu što ju je tako dugo i tako perfidno vukao za nos? Ako se to posljednje dogodi, pokazat će se da je uspješno prevario naposljetku i samoga sebe! I bilo bi dobro da za to napokon plati cijenu i ’ode’. Dobro i ljekovito ne samo sa Srbe i Srbiju, nego i za okolne narode i države.
Povezani sadržaji:
Vučić ne vidi kompromisno rješenje za Kosovo i predviđa “kompliciranu situaciju”
Zdravko Gavran, Hrvatsko nebo
