Uzdanje Hrvata u Gospodina u došašću, po uzoru bl. Alojzija Stepinca

Vrijeme:2 min, 32 sec

 

Ono što je primjetno jest i da je na misama zornicama crkva puna vjernika, kao na nedjeljnim misama, pa i više. Nije to samo tradicija. I u drugim zemljama gdje su katolici većina imaju misu zornicu, ali crkve nisu ni izdaleka pune kao u Hrvatskoj i u onim dijelovima Bosne i Hercegovine gdje žive Hrvati. Zašto? Vjerojatno zato što hrvatski katolici već sada vjeruju samo Bogu, a u dubini duše, srca i uma odzvanja im Stepinčevo geslo: „U Tebe se, Gospodine, uzdam!“. Nijedan političar, sportaš, pjevač, pisac, slikar (niti svi oni zajedno) ne bi uspio okupiti toliko svojih obožavatelja svaki dan četiri tjedna niti na jedno mjesto.

 

Nalazimo se na početku došašća, kada se mi hrvatski katolici četiri tjedna pripravljamo za veliki blagdan Božića. Kroz jutarnje mise zornice pripravljamo se za taj veliki susret s Gospodinom, koji je došao u ovaj naš svijet najprije Začećem, a na vidjelo Rođenjem. Pobožnost jutarnjih misa zornica mala je žrtva za susret sa živim Gospodinom (ustat se u 5,30 da se dođe na misu zornicu u šest i nije neka velika žrtva). Mi nemamo u ovome svijetu bližeg susreta s Gospodinom nego na svetoj misi, u službi riječi, svetoj pričesti i u molitvi  (za obitelj i prijatelje, za naše pokojnike, za naš narod, za našu domovinu, za…).

No neka o tome govore oni koji su kompetentniji od nas običnih hrvatskih katolika. Ono što je primjetno jest i da je na misama zornicama crkva puna vjernika, kao na nedjeljnim misama, pa i više. Nije to samo tradicija. I u drugim zemljama gdje su katolici većina imaju misu zornicu, ali crkve nisu ni izdaleka pune kao u Hrvatskoj i u onim dijelovima Bosne i Hercegovine gdje žive Hrvati. Zašto? Vjerojatno zato što hrvatski katolici već sada vjeruju samo Bogu, a u dubini duše, srca i uma odzvanja im Stepinčevo geslo: „U Tebe seGospodineuzdam!“. Nijedan političar, sportaš, pjevač, pisac, slikar (niti svi oni zajedno) ne bi uspio okupiti toliko svojih obožavatelja svaki dan četiri tjedna niti na jedno mjesto.

No vjerojatno ima i još nešto. A to bi mogla biti uvjerenost hrvatskih katolika da dokle god naš hrvatski narod bude čuvao vjeru u Boga, moći će ponavljati a Ivanom Mažuranićem: „Vjerujem u Hrvatskuu njezinu prošlost, njezinu sadašnjost i njezinu budućnost”. Vjera u Boga održala nas je i zbog te vjere nismo propali unatoč svim teškoćama s kojima smo se kao narod suočavali u prošlosti, a i s kojima se suočavamo i danas. A ako netko u to sumnja, neka samo pokuša zamisliti što bi ostalo od Hrvatske ako bi hrvatski katolici digli ruke od svega.

A kako se moglo dogoditi da hrvatski katolici nemaju ni svoju izvornu političku opciju ni ljude koji bi ju po naravi svog svjetonazora zastupali, pitanje je koje još očekuje odgovor i kojemu valja posvetiti posebnu pažnju. Znamo mi da je naša domovina na nebesima, ali ne smijemo zaboraviti da živeći za nebo trebamo oblikovati i ovu našu Hrvatsku.

 

Povezani sadržaj:

Vladimir Trkmić: Ususret došašću*

 

Hrvatsko nebo