Šiljo: Kosovo pokleknulo, Kurti osramoćen, Borrell ponosan, Vučić slavodobitan, Osmani zahvalna SAD-u – a ništa bitno nije riješeno
Vrijeme:6 min, 29 sec
Dogovor postignut u zadnji čas između „Beograda i Prištine“ u Bruxelelsu znači da će se pregovori opet i unedogled nastaviti. I da će najjače zapadne sile, nakon što se Amerika potvrdila kao „vrhovni gazda“ Kosova, moliti i kumiti i Srbijance i albanske Kosovce da postignu dogovor. A teško je očekivati da će ih ovi poslušati. Da su htjeli slušati, dogovorili bi se dosad. Ovako, ipak, svi će moći pred svojom publikom, počevši od nesposobnog Borrella, likovati kako su postigli golem političko-diplomatski uspjeh, kao su spriječili eskalaciju nasilja i oružani sukob na sjeveru Kosova. Zacijelo i jesu, ako sve skupa nije bila lukava srbijansko-bizantinska, a možda i još čija, inscenacija. U kombinaciji s Kurtijevom političkom neukošću. No sporazumom kojim je on ponižen i osramoćen, skupa sa svojim kosovskim Albancima, riješeno je samo ono čega nije ni bilo. Nije riješeno sve ono bitno čega više od devet godina ima. Samo što to nitko ne želi konstatirati. „Balkanske igre“ bez izgleda za stvarno razrješenje nastavit će se. Prodavat će se prividi. Kosovski Albanci osjećat će se poniženi i nemoćni, skupljat će mržnju i smišljati osvetu (besu) za neki budući povoljan trenutak. Koji možda i ne dočekaju.
Pod očito žestokim američkim pritiskom, možda i uz poneko obećanje znano u međunarodnom diplomatskom žargonu kao „mrkva“, smirili su se albansko-kosovski zečevi. Zamrli su odlučni Kosovci, koje je sve do srijede, 23. studenoga 2022. reprezentirao odlučni vođa „Samoodređenja“ Albin Kurti, predsjednik vlade sa čvrstom većinom u kosovskom parlamentu. Kosovski i srbijanski ovlašteni pregovarački postigli su u razgovorima u Bruxelelsu uz posredovanje Josepa Borrella kasno navečer dogovor da – Kosovo popusti. Ni manje ni više – nego da popusti. Da „kapitulira“. Da odustane od policijskog kažnjavanja onih vlasnika vozila s prebivalištem u državi Kosovo koji prkosno ne žele svoje registarske pločice registrirati u državi Kosovo, nego hoće zadržati srbijanske pločice.
I Beograd je, doduše, popustio
I Beograd je, doduše, popustio. Na pregovorima u Bruxellesu tri dana prije toga predsjednik Vučić izrazio je spremnost da Srbija takva vozila više ne će registrirati, kada im registracije isteknu. Drugim riječima, samo je odricanje od kosovskih Srba odgodio i prikrio svojim retoričkim patriotizmom. No Srbi na Kosovu večerašnji su sporazum već razumjeli tako da „nikada“ ne će prihvatiti kosovske registracije. A beogradski su mediji zapali u euforiju. Sve je u Vučićevoj Srbiji moguće, pa i slavljenje, u osnovi, vlastitih poraza. Iako ovo jest njihov diplomatski uspjeh.
„Sretnu“ vijest o dogovoru postignutom u Bruxellesu, nakon današnjih mitinga i prosvjeda i molebena i žalopojki „ugroženih Srba“ u više gradova na Kosovu i nakon sve „predratne“ inscenacije posljednjih dana, objavio je na Twitteru ponosni Borrell osobno. Nije zahvalio Amerikancima, koji su ga izvukli iz blata nemoći u koje je prije tri dana duboko zapao. Osramotivši EU time što ju je prikazao kao bakicu nemoćnu da išta riješi s balkanskim grubijanima, i to u sebi najbližem „stražnjem dvorištu“. Ni predsjednik kosovske vlade, druge najsiromašnije države u Europi, nije ga naime htio poslušati.
Iz Prištine se nije oglasio osramoćeni Kurti. Političar, premijer i radikalni nacionalni vođa, sada sprženih krila, skupa sa svim utučenim albanskim suverenistima i nacionalistima s Kosova. Oglasila se je predsjednica Republike Kosovo Vjosa Osmani. Ona je na svom Twitteru „zahvalila veleposlaniku SAD-a Jeffu Hovenieru i Vladi SAD-a na njihovu aktivnom angažiranju u postizanju današnjeg dogovora u Bruxellesu. Njihova potpora procesu dijaloga Kosova i Srbije prijeko je potrebna. Kosovo je zahvalno.“
Sjedinjene Države potvrdile su se kao vrhovni gazda na Kosovu
Nevjerojatno, ali istinito. Kosovo je „zahvalno“ SAD-u na tomu što je moralo popustiti. Na tomu što je provođenje pune vlastite državne jurisdikcije na vlastitu teritoriju odgođeno nakon toliko godina do to zna kada; ako ikada. Na tomu što je predsjednik njezine vlade javno ponižen i osramoćen. Na tomu što sada Srbijanci slave, a Vučić se, najavivši za sutra obraćanje srbijanskoj javnosti, još jednom šepuri. Da bi joj prikazao i protumačio sadržaj i detalje postignutoga „velikog uspjeha“ na međunarodnom planu odnosno prema Kosovu. Koje Srbija i dalje smatra sastavnim dijelom svoje države. A što joj „veliki svijet“, koji je priznao Kosovo, i dalje tolerira, i za to ju prigodice i nagrađuje.
Nedvojbeno, Sjedinjene Države potvrdile su se kao vrhovni gazda na Kosovu, koje su kao državu i stvorile, a i kao sila bez koje EU ne može ništa. Kurti sve to nije razumio, nego si je umislio da može voditi samostalnu politiku, i da ga nitko ne može od nje odgovoriti. Sada mu je javno i zorno pokazano da takvu politiku ne može voditi.
Ujedno, Amerika je time pokazala i drugima da je prošlo vrijeme u kojem je „svaka šuša“ mogla misliti da može činiti što hoće. Ne može! Vučić je to možda već shvatio; ako nije, jednog će dana i on to shvatiti kao i Kurti. Dotad se može puhati svojim „uspjesima“.
A u čemu su odnosi između „Beograd i Prištine“ stvarno „normalizirani“? Praktički ni u čemu bitnomu
A u čemu su odnosi između „Beograd i Prištine“ stvarno „normalizirani“? Praktički ni u čemu bitnomu. Riješeno je samo nebitno pitanje registarskih pločice. Površinsko, simboličko pitanje. Sve drugo i bitno tek čeka na rješavanje, u sklopu „normalizacije odnosa“ na koju su se obje strane obvezale Bruxellskim sporazumom još davne godine 2013. Nije riješena ni zajednica kosovskih općina u kojima Srbi imaju većinu, ni budući status srbskih policajaca, carinika i ostalih koji su dali otkaze odnosno povukli se iz kosovskih državnih i javnih službi te s političkih mandata. Nije riješeno pitanje razgraničenja. I, naravno, nije riješeno pitanje uzajamnog priznanja. Kosovo je i dalje u „limbu“ – dok ga mnogi priznaju kao državu, Srbija ga kao državu ne priznaje niti ga kao državu kani ikada priznati.
Detalji sporazuma nisu objavljeni. Borrell je samo dodao da se sada dobilo potrebno vrijeme za pospješene pregovore o „normalizaciji odnosa“. Berlin je u danu prije postizanja sporazuma izjavio da stoji iza francusko-njemačkog prijedloga odnosno ponuđenog nacrta sporazuma čije je autorstvo u međuvremenu od Pariza i Berlina preoteo Bruxelles. A koji je Srbija već glatko odbila, zato što bi on sadržajno značio priznanje Kosova kao samostalne države, valjda i u njegovim sadašnjim granicama. Drugim riječima, sada će se pritisak preusmjeriti na Beograd.
„Balkanske igre“ bez izgleda za stvarno razrješenje nastavit će se. Prodavat će se prividi
Dogovor postignut u zadnji čas između „Beograda i Prištine“ u Bruxelelsu znači da će se pregovori opet i unedogled nastaviti. I da će najjače zapadne sile, nakon što se Amerika potvrdila kao „vrhovni gazda“ Kosova, moliti i kumiti i Srbijance i albanske Kosovce da postignu dogovor. A teško je očekivati da ih ovi poslušati. Da su htjeli slušati, dogovorili bi se dosad. Ovako, ipak, svi će moći pred svojom publikom, počevši od nesposobnog Borrella, likovati kako su postigli golem političko-diplomatski uspjeh, kao su spriječili eskalaciju nasilja i oružani sukob na sjeveru Kosova. Zacijelo i jesu, ako sve skupa nije bila lukava srbijansko-bizantinska, a možda i još čija, inscenacija. U kombinaciji s Kurtijevom političkom neukošću. No sporazumom kojim je on ponižen i osramoćen, skupa sa svojim kosovskim Albancima, riješeno je samo ono čega nije ni bilo. Nije riješeno sve ono bitno čega više od devet godina ima. Samo što to nitko ne želi konstatirati. „Balkanske igre“ bez izgleda za stvarno razrješenje nastavit će se. Prodavat će se prividi. Kosovski Albanci osjećat će se poniženi i nemoćni, skupljat će mržnju i smišljati osvetu (besu) za neki budući povoljan trenutak. Koji možda i ne dočekaju.
Naslovna slika: Vjosa Osmani, predsjednica Republike Kosovo, s kosovskom i američkom zastavom u zaleđu, na „Samitu za demokraciju“, koji je organizirala Bidenova vlada
Povezani sadržaj:
Šiljo: Vlast u Prištini stavlja na kocku i vazalsko leno dodijeljeno joj prije 15 godina
Šiljo, Hrvatsko nebo
