Konstitutivnost hrvatskoga naroda u državi BiH i F BiH i skandalozni zahvati u Ustav i zakone BiH nametnuti odlukama visokoga predstavnika OHR-a W. Petritscha u svjetlu međunarodnih zakonitosti poslije Drugoga svjetskog rata

Poslije završetka Drugoga svjetskoga rata i Nürnberškoga suđenja na međunarodnom obzorju prihvaćeni su i uspostavljeni novi standardi u međunarodnim odnosima i unutar državnih zakonitosti vezanih uz ljudska, nacionalna i multietnička prava koja su definirana Općom poveljom Ujedinjenih naroda o ljudskim pravima iz 1948. s nastankom pojedinih novih termina koji do tada nisu bili poznati kao što je definicija genocida, zločina protiv čovječnosti koji ne zastarijeva i drugih.

Nürnberški sud i odluke proistekle poslije njegova završetka

Međunarodni vojni sud za procesuiranje ratnih zločina tijekom Drugoga svjetskoga rata uspostavljen je kao rezultat Londonske i Nürnberške povelje o međunarodnom vojnom sudu koju su 8. kolovoza 1945. potpisali predstavnici SAD-a, Velike Britanije, Sovjetskoga Saveza i privremene vlade Francuske. Poveljom su dana pravila i propisana je procedura  za suđenje i kažnjavanje ratnih zločinaca Sila osovine i njihovih suradnika.

Nürberg je izabran kao mjesto suđenja zbog činjenice što je taj grad bio središte nacističke ideologije, u njemu su se svake godine održavali nacistički skupovi i u njemu je Reichstag donio zloglasne nürnberške zakone pa je taj grad poslije suđenja trebao označiti kraj nacističke partije.

Uz 24 optuženika i sedam organizacija, vodstva Nacionalsocijalističke stranke (NSDAP), Kabineta Reicha i ostalih vojnih formacija koji su bili optuženi: za zajedničko planiranje ili urotu protiv mira; planiranje, iniciranje i provođenje ratne agresije i drugih zločina protiv mira i ratnih zločina protiv čovječnosti. Na optuženičkoj klupi našle su se ključne osobe i ideolozi vodstva Nacionalsocijalističke stranke. Na kraju suđenja dvanaest optuženika osuđeno je na smrt vješanjem, jedan je osuđen na smrt u odsutnosti, a Herman Göring počinio je samoubojstvo prije izvršenja kazne.

Donoseći presudu Sud je odbio obranu optuženika da za ratne zločine može biti odgovorna samo država, a ne pojedinci. Prema novim standardima usvojenima tijekom i poslije nürnberških suđenja po novousvojenim zakonima međunarodnoga prava zločine mogu počiniti samo ljudi i samo njihovim kažnjavanjem mogu se primijeniti odredbe međunarodnoga prava. Nürnberški proces bitno je utjecao na razvitak međunarodnoga kaznenoga prava te su zaključci ovoga suda bili osnova pri stvaranju Konvencije o genocidu 1948.

Na Nürnberškom procesu prvi je put jedna međunarodna institucija osudila napadački (agresorski) rat kao zločin, osudivši njegove pokretače i izvršitelje. Načela sadržana u Statutu Međunarodnoga vojnoga suda i u njegovoj presudi (tzv. Nürnberški principi) potvrđena su kao dio međunarodnoga prava Rezolucijom Opće skupštine Ujedinjenih naroda od 1. prosinca 1946.

Po okončanju Nürnberškoga procesa, američki vojni sud započeo je u Nürnbergu druga suđenja, okončana 1949., koja su se odnosila na niže nacističke dužnosnike, pojedine liječnike u koncentracijskim logorima, sudce u pravosudnom sustavu i nositelje ostalih funkcija u državi koje su ključne za funkcioniranje pravnoga državnoga ustroja.

Kad je u pitanju pravosudni sustav pojedinih država i sudci koji su mu nositelji, jednom od optuženih sudaca u nürnberškom procesu sudac tužiteljstva rekao je sljedeće: ‘Trebali ste znati – kada ste prekršili zakon u ime politike i osudili prvu nedužnu osobu u ime bilo koje države i bilo  kojega i čijega zakona – da ste počinili zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin ako se to dogodilo u ratu.’

Prema Zakonu o kažnjavanju nacista i nacističkih suradnika iz 1950. prema kojemu je suđeno Eichmannu, za svaki od tih zločina pojedinačno mu se mogla izreći smrtna kazna. No po svim tim točkama optužnice Eichmann je izjavio kako se ne osjeća krivim. Njegova je obrana držala da Eichmann nije učinio ništa loše u ondašnjem nacističkom sustavu i  ono za što ga se tereti nisu zločini nego „djela  države“ nad kojima ni jedna druga država nema jurisdikciju. Obrana (odvjetnik Servatius) vođena je i time da je njegova dužnost bila pokoravati se i djelovati prema tadašnjim zakonima. Izgleda da je takvo mišljenje u svojim amandmanima iz 2002. godine primjenjivao i W. Petritsch!

Stajalište optužbe bilo je da je Eichmann poslije novonastalih odredaba i zakona i novih standarda usvojenih poslije Nürnberškoga procesa kriv što se svjesno uključio u nacistički sustav i  birokraciju u kojoj je izgubio vlastitu osobnost u korist onih koji su odlučivali o propisima iz nacističkoga razdoblja.

Eichmann nije imao nikakve psihičke poremećaje, bio je potpuno zdrav pojedinac koji je samo slijepo pratio zapovijedi i upravo su ga ti njegovi postupci činili ‘bezazlenim’, a nije se posebno isticao ni po čemu. Do velikoga životnoga uspjeha vodio ga je jedino uspjeh Trećega Reicha jer sve što je činio bilo je po zakonima njegova Trećega Reicha, ali, na njegovu žalost, bio je to zločin u svim drugim državama u svijetu i nije mogao proći bez zaslužene kazne. Njegova odgovornost za navedene nacističke zločine nije bila upitna, ali je bila skrivena u mnoštvu nacističkih zločina što mu je i omogućilo bijeg iz Njemačke u Argentinu poslije rata. Suđenje mu je završilo 15. prosinca 1961. godine u Izraelu. Proglašen je krivim po svim točkama optužnice te je osuđen na smrt vješanjem.

Wolfgang Petritsch, bivši visoki predstavnik OHR-a, podnio je zloćudne amandmane primjenjivane u vremenu od prije 80 godina i 57 godina od uspostave Opće deklaracije UN-a o ljudskim pravima  

Stanje u Federaciji BiH poslije posljednjih izbora od 2. listopada 2022. još je uvijek onakvo kakvo je donio svojom odlukom 2002. godine bivši visoki predstavnik međunarodne zajednice Wolfgang Petritsch (na funkciji od 1999. do 2002.), a to je da Hrvati i Bošnjaci imaju samo jednu jedinstvenu listu te je time omogućio preoblikovanje hrvatsko-bošnjačke federacije u entitet s bošnjačkom dominacijom i ustavno-pravnom diskriminacijom Hrvata u F BiH. Takva katastrofalna i ‘svemoćna’ odluka jednoga visokoga predstavnika međunarodne zajednice prihvaćana je kroz sve ove godine od 2006. do dana današnjega pa su on i njegovi podčinjeni iz međunarodnih institucija ostali izuzeti od bilo kakve odgovornosti za sva zla koja su nanijeli hrvatskom narodu od 2006. do 2022., a prema onome što se događa na političkoj sceni poslije posljednjih izbora (sredinom studenoga 2022.), izgleda, nastoje napraviti isto i u vremenu koje slijedi u dolazećem mandatu.

Takva vrsta amandmana bila je moguća jedino u vremenu prije Drugoga svjetskoga rata (po principu kažnjavanja pobijeđenih), ali ne i u vremenu poslije Drugoga svjetskoga rata i novouspostavljenih standarda u svijetu već opisanih u tekstu pa se nije moglo ili smjelo dogoditi W. Petritschu da te ključne promjene i standarde nije uzeo u obzir!? A svi ostali u svijetu to su morali znati i provoditi!?

Prije imenovanja sadašnjega visokoga predstavnika OHR-a Christiana Schmidta najavljivano je ‘da je gospodin Schmidt predstavnik također jedne manjinske grupacije u većinskom okružju i da će biti prava osoba za razumijevanje položaja hrvatskoga konstitutivnog naroda ponajprije u F BiH, a onda i u cijeloj državi BiH’; naime, činjenica je da je gospodin Schmidt član manjinske protestantske zajednice u većinskom katoličkom okružju u Bavarskoj pa bi, po toj analogiji, bilo zanimljivo prenijeti scenarij hrvatskoga konstitutivnog naroda na području Federacije BiH i ostatka BiH kakav bi bio u slučaju da netko primijeni i podupre Petritschevu logiku da se katolička zajednica u Bavarskoj služi prisilnom majorizacijom zbog koje ta manjinska protestantska zajednica ne bi imala nikakve izglede za odlučivanje o bilo čemu!?

Petritsch je svojim amandmanima intervenirao u Daytonski ustav BiH i F BiH tako da je stavio u isti koš dva konstitutivna naroda, hrvatski i bošnjački, čiji je odnos po broju pučanstva četiri prema jedan, a odluke se donose na većinskom broju zajedničkoga biračkoga tijela obaju konstitutivnih naroda.

Odlukama W. Petritscha, a poslije Paddyja Ashdowna i svih drugih za ‘hrvatskog člana Predsjedništva’ BiH uvijek je slovio Željko Komšić, pa i danas. Na svim prethodnim izborima na vlast je postavljan glasovima bošnjačkoga naroda iz županija – kantona s dominantnom bošnjačkom većinom, od koje su za Željka Komšića izdvojili npr. u Sarajevskom kantonu 45.100; Unsko-sanskom kantonu 9126; Tuzlanskom 32.575, sa zanemarivim brojem hrvatskih glasova.

Na područjima kantona – županija s većinskim hrvatskim pučanstvom Komšić je na ovim, a i svim prethodnim izborima dobivao tek zanemariv broj glasova.

Time je zapravo hrvatski narod u BiH najjednostavnijim matematičkim postupkom eliminiran kao treći jednakopravni konstitutivni narod u državi koja bi u svojoj sastavnici trebala imati tri jednakopravna konstitutivna naroda što nije sadašnja stvarnost (Petritsch je amandmane potpisao 2002.). Na žalost, i američki State Department tu je formulu prihvatio i provodio je sve od 2006. (Komšić je na taj način prvi put izabran u Predsjedništvo BiH, a i poslije posljednjih izbora još ga se uvijek vodi kao takvoga!).

Na posljednjim izborima od 2. listopada 2022. s nositeljima liste konstitutivnih naroda umiješane su i građanske liste u kojima je sudjelovao i Željko Komšić i naglašavao ‘da nikada nije ni nastojao biti predstavnik hrvatskoga konstitutivnoga naroda nego svih građana BiH’.

Za hrvatski narod u BiH to je besprimjerna izborna prijevara kroz cijelo razdoblje od 2006. (osim jednih) do danas!

Standarde iz Opće deklaracije UN-a iz 1948. treba primijeniti i na današnje prilike u BiH

Minimalni principi zadovoljenja uvjeta iz Opće deklaracije Ujedinjenih naroda o ljudskim pravima i zakonskih propisa koji iz nje proizlaze trebaju biti primijenjeni i na predstavnika hrvatskoga konstitutivnoga naroda kao i na ostala dva konstitutivna naroda u BiH.

Sadržaj te konstitutivnosti očituje se ponajprije u sastavu kolektivnoga Predsjedništva države BiH iz kojega je na svim izborima od 2006. (osim jednih) pa do ovih posljednjih bio isključen legalni i legitimni predstavnik hrvatskoga naroda.

Nadamo se da će poslije dugogodišnjih nepravdi prema hrvatskomu narodu mjesto predstavnika hrvatskoga konstitutivnoga korpusa u BiH konačno preuzeti legalna i legitimna predstavnica hrvatskoga konstitutivnoga naroda dr. sc. Borjana Krišto.

Takva ravnopravnost treba biti prenesena i na sve ostale razine vlasti u državi BiH i Federaciji BiH, jer sadašnje stanje više nalikuje na neko fiktivno uređenje na razini dvaju entiteta, onoga u Republici Srpskoj i drugoga u Federaciji BiH koji bi u praksi postao entitet većinskoga bošnjačkoga naroda uz eliminaciju hrvatskoga korpusa.

Zaključno

Da se genocidi iz Drugoga svjetskoga rata ne bi ponovili, poštivanje odredbi iz Opće povelje o ljudskim pravima UN-a obvezujuće je u svim državama članicama UN-a, također i za državne ustanove i pojedince nositelje državnih funkcija.

Na isti način, ti su standardi obvezujući za Sjedinjenje Američke Države i njihova predsjednika Joea Bidena kao i za Rusku Federaciju i njezina predsjednika Vladimira Putina te za ostale države članice UN-a, njihove ustanove i političke predstavnike. Taj bi se princip po istoj logici trebao odnositi i na predstavnika OHR-a W. Petritscha i ostale u nizu kao neposredne predstavnike UN-a.

Nadamo se i vjerujemo da će se ta načela primijeniti i za Bosnu i Hercegovinu kao državu sastavljenu od triju konstitutivnih naroda i ravnopravnoga statusa svih ostalih građana različitih skupina i nacionalnosti.

Predsjednik Ruske Federacije V. Putin to je pravilo prekršio vezano uz agresiju na Ukrajinu služeći se pravom veta u UN-u koje su za sebe zadržale države pobjednice u Drugom svjetskom ratu pa se tim pravom koriste u opravdanim situacijama, a ponekad i u svrhu izbjegavanja odgovornosti za najteže zločine protiv čovječnosti počinjene na ostatku nezaštićenih članica UN-a i ostalih naroda i zajednica koje nisu zaštićene takvom povlaštenom mogućnošću. Takve zloporabe mogu prouzročiti propast naše civilizacije od koje ju je svijet pokušao zauvijek zaštititi osnivanjem UN-a poslije katastrofičnih posljedica dvaju svjetskih ratova u XX. stoljeću.

Ante Beljo,
predsjednik Hrvatskoga žrtvoslovnoga društva

POVEZANO

A. Beljo: Multinational BiH only possible with 3 equal constituent peoples with equal rights

HKV/https://www.hkv.hr /Hrvatsko nebo