Ilija Vincetić: Sutra je Dan Sjećanja. A danas?
Vrijeme:3 min, 10 sec
Sutra je Dan Sjećanja
A danas?
Danas bi trebalo sa svojom savjesti porazgovarati.
GLORIA ET MARTYRIUM MILITIS CROATICI
SLAVA I MUČENIŠTVO HRVATSKOG VOJNIKA
Najblistavija, najkrvavija, najteža, najpotresnija, najsvježija!!
Bitka!
Pobjeda u porazu!
Rana!
Žrtva!
Ponos!
Bol!
Sjećanje!
Nikada ne zaboraviti!!
Vukovar je svima poznata, ali nikada do kraja ispričana priča.
Unatoč činjenici da su mnogi govorili o njoj.
Herojska obrana Vukovara ušla je u anale ratovanja.
Gotovo da se na sve vukovarske legende može primijeniti ona tertulijanova:-“Credo quia absurdum” (vjerujem jer je apsurdno) ili “Certum est, quia impossibile est” (sigurno je, jer je nemoguće).
Da, ti ljudi su napravili nemoguće.
Oduprli su se ognju i čeliku golom voljom, iskonskom ljubavi i krhkim tijelima od krvi i mesa!!
Svaka Vukovarska priča, a ima ih na tisuće, slila se u jednu legendu.Legendu po sličnosti na drevnu Spartu s tisućama Leonida, na Gvozdansko, na …Legendu koja je u sebe sažela istinu, sjećanje, ponos, bol, sve te (pojedinačne herojske čine) no, ostaje pitanje:-„Možemo li mi, danas, kada imamo na raspolaganju sve vrijeme svijeta, u reverzibilnom procesu, prepoznati svaku od njih.
Možemo li, „ući“ u svaku vukovarsku priču?
Ponaosob.
Stoji grad!
Naviru uspomene.
Stoje u tom Gradu heroju živi ljudi.
Heroji.
Obilježeni svojim herojstvom u nametnutom ratu.Ratu u kojemu su branili svoje Bližnje, svoj Dom, Grad, Domovinu, gole Živote. Nose svoje herojstvo kao stigmu, umjesto časti i slave. Stigmu nametnutu od svog naroda, za koji su podnijeli neviđenu žrtvu.
Težak teret u neljudskim uvjetima. Prisiljeni zajedno sa krvnicima graditi nešto što nije i ne može biti budućnost za koju su se borili. Prisiljeni su „ugostiti i počastiti“ one koji ih stigmatiziraju, ponižavaju, vrijeđaju.
One koji su ih izdali.
U ime čega?
U ime „demokratskih prava“ zločinaca, njihovih pomagača ili apologeta zločinačke ideologije i politike.
U ime „demokratskih prava“ onih koji zločine niječu, relativiziraju ili opravdavaju.
U ime prava nenarodne vlasti na himbenost, licemjerje, nove uvrede.
Izdaju!
Zašto?
Zato što im u Saboru trebaju njihove krvave ruke!!
I tko zna zbog čega još?
Danas vukovarske heroje proglašavaju neubrojivima.
Njihovoj se rugaju žrtvi.
A sutra?
Sutra će se u patetiku odjenuti. Našminkati svoja lažljiva lica. Staviti masku suosjećanja i prijetvorništva. Besramno koračati u koloni kojoj ne pripadaju.
Moj Bože!!
Stoje Heroji, stoji Grad.
Nadiru tek USPOMENE!!
Uspomene na neljudsko ponašanje susjeda, sugrađana, na bestijalne perverzije neljudskog uma, nakon sloma herojske obrane Grada! Sloma koji se dogodio tek onda kada braniteljima ponestade onoga što je tvarno (oružja, streljiva, ruku).
Volju, Ljubav za svoj Grad i Duh im nisu uspjeli slomiti.
Zato ih ubijaju danas.
STRATEŠKIM SAVEZIMA!
GRLJENJEM I LJUBLJENJEM ZLOČINACA!
I grleći zločince, i zločin grle!!
I obezvrijeđuju žrtvu!!
Usporedimo ponašanje turskih napadača na Gvozdansko nakon sloma obrane utvrde 1578.godine, sa ponašanjem “JNA” i četnika 1991.godine.
Razlika je „samo“ 413 godina.
Neke su rane zarasle.
Neke još bole.
Neke nikada zarasti neće.
No, najviše bole one koje se nanovo otvaraju.
Nasilno i bez anestezije.
Od strane nenarodne vlasti koja se dočepala pozicije.
Do jučer smo mislili, SLUČAJNO!
U trenutku slabosti i zdvajanja.
No, danas je umjesno zapitati se:-„Je li to baš tako“?
Jesu li zastupnika protuhrvatske koalicije, manjina, i neki drugi, izravna negacija herojskog otpora Vukovara i žrtve njegovih branitelja?
Heroja!!
Imamo li pravo, mi, koji pasivno promatramo kako nam otimaju Domovinu i slobodu, svojim nečinjenjem dopustiti da se taj proces privede kraju. Možemo li, mirne savjesti, pogledati u oči bilo kojem Heroju obrane Vukovara? Možemo li danas sebe pogledati u zrcalo a sutra mirne savjesti doći u taj Grad, i ne osjetiti grižnju savjesti, ili sram, zbog svog nečinjenja? Ili podupiranja onih koji niječu žrtve i ponovno otvaraju žive rane?
Razmislimo danas o ovome.
A sutra?
Sutra se otvorena srca, bistra uma i mirne duše poklonimo žrtvi i pomolimo Bogu!
Za dobrobit Domovine!
DA NJIHOVA ŽRTVA NE BUDE UZALUDNA!!
Ilija Vincetić/Hrvatsko nebo
