Šiljo: Vlast u Prištini stavlja na kocku i vazalno leno dodijeljeno joj prije 15 godina
Vrijeme:6 min, 12 sec
Zasigurno ima nešto u tvrdnji srbijanskog novinara Mišića da Vučić postupa u dosluhu sa SAD-om, a da se Kurti suprotstavlja provedbi američko-europskog plana u interesu ili po nalogu Scholza i Macrona. Bilo kako bilo, upravitelji malih i slabih zemalja poput Kosova „pretplaćeni“ su na vazalni (podanički) status – samo što problem nastane kada se o njihova lena počnu između sebe otimati i svojatati ih različiti lenski gospodari i feudalci. A ako se kojim slučajem vazali počnu ponašati svojeglavo suverenistički, riskiraju i ne znajući izgubiti i leno za koje misle da ga neopozivo imaju. Zapad je uvijek bio blagonaklon prema Srbiji, pa i onda kada joj nešto oduzme, otme, ne dopusti ili uništi. Toga bi i svi njezini susjedi trebali i danas biti itekako svjesni.
Slobodni srbijanski novinar Goran Mišić objavio je danas (srijeda, 9. studenoga) na platformi Aljazeera komentar pod naslovom „‘Boj na Kosovu’ između Berlina i Washingtona“, u kojem tvrdi da „iza odluke o povlačenju Srba iz institucija Kosova stoje mnogo važniji (američki) igrači od Aleksandra Vučića, dok iza leđa Albina Kurtija stoji Njemačka“, a uz nju i Francuska, sa svojim planom za Kosovo. Povrh toga, on je ustvrdio da „interes Washingtona i ovaj put treba čitati kao želju za dominacijom nad Europom“. Inače, na Kosovu djeluje i NATO-ova “misija” KFOR, po rezoluciji Vijeća 1244. sigurnosti UN-a, i Eulex, asistentska pravosudno-policijska struktura Europske unije. SAD ima ondje svoju vojnu bazu i realno je glavni jamac vojne sigurnosti Ksova, koje još uvijek nema (pravo na) svoju vojsku, nego ima samo posebne policijske postrojbe, poznate pod kraticom “ROSU”.
Vučić i Kurti na brvnu, Escobar i Washington u zaleđu „Otvorenog Balkana“, SAD dao mig Srbiji (?)
Istina je, nastavlja razvijati svoju tezu Mišić, da su najodgovorniji za novonastale ozbiljne napetosti oba suparnička tvrdoglavca: i srbijanski predsjednik Vučić i albanski premijer Kurti, koji ne odustaje od preregistracije vozila niti dopušta da se formira zajednica četiriju većinski Srbima nastavanih općina na sjeveru Kosova, iako je upravo to uglavljeno prije devet godina u Bruxellesu. Kurti nije poslušao ni američkog izaslanika za Balkan Gabriela Escobara ni prijedlog SAD-a da se preregistracija vozila na Kosovu odgodi za još deset mjeseci.
Srbijanski komentator sluti da je Vučić dobio mig od SAD-a da zaoštri odnose s Kosovom, što bi, u tom slučaju, uključivalo i odluku o masovnom izlasku Srba iz kosovske policije i drugih državnih službi, no koje američko veleposlanstvo u Prištini sada poziva da se vrate natrag u službu. Iza svega mogao bi stajati plan rušenja (ili slabljenja) Kurtija, što bi bio zajednički cilj Washingtona i Beograda. Zašto? Zato kako bi se spasio Vučićev projekt “Otvoreni Balkan”, prethodno nazvan „mini-Schengen“, koji SAD već najmanje tri godine podupire. Za razliku od Europske unije, koja ga poluglasno odbacuje, govoreći da je dovoljno formirati „Zajedničko regionalno tržište“ u okviru pristupnog procesa zemalja tzv. Zapadnog Balkana s ciljem ulaska u punopravno članstvo EU-a, a uz pomoć „Berlinskog procesa“ kao svojevrsnog katalizatora.
Američki čovjek na Kosovu Haradinaj napustio sastanak s Kurtijem
Mišiću ide na ruku podatak da je nedvojbeno američki čovjek na Kosovu, bivši premijer Ramush Haradinaj, predsjednik Alijanse za budućnost Kosova, napustio je sastanak s Kurtijem nakon što mu je ovaj odbio odgovoriti zbog čega nije prihvatio zahtjev SAD-a o (još jednom) produžetku roka za preregistraciju vozila, tj. roka za obvezatni prelazak kosovskih Srba sa srbijanskih (RS) na kosovske (RSK) tablice.
Istina je, Kurti pokazuje nezahvalnost SAD-u time što, koliko se zna, ne sluša savjete diplomatskih predstavnika velesile koja je i stvorila i priznala nezavisno Kosovo prije blizu 15 godina, otrgnuvši čitav taj teritorij (ne po međunarodnom pravu) iz dotadašnjeg sastava Srbije. Poznavatelji tamošnjeg stanja već se dosta dugo čude toj neposlušnosti, budući da Kosovo i dalje bitno ovisi o SAD-u, a na njegovu teritoriju nalaze se i američke snage, smještene u divovskoj vojnoj bazi (bivšem, poslije preuređenom i proširenom garnizonu JNA) nazvanoj Bondsteel.
Kosovo s Kurtijem stavljeno u „sendvič“ između Srbina Vučića i Albanca Rame
Osim toga, američka potpora Vučićevoj inicijativa povezivanja šesterih (ako se računa i Kosovo) država u „Otvoreni Balkan“, neki novi oblik Jugoslavije, teritorijalno znatno drukčiji od ondašnjega, vidljiva je još od Trumpova mandata. Za tu ideju Vučić je najprije pridobio albanskog predsjednika Ramu, a zatim i makedonsku ljevičarsku vladu u Sjevernoj Makedoniji. Time je Kosovo stavljeno u „sendvič“ između Srbina Vučića i Albanca Rame. Između kojih postoji općenito i konkretno veliko razumijevanje u suglasnost. Neki kažu da postoji među njima i „dobra kemija“, ma što to značilo.
Općenito, Kosovo je unatoč tomu što ga je priznalo više od stotinu zemalja, ali još uvijek nije primljeno u Ujedinjene narode, država koje formalno ima, ali čija državnost i dalje stoji na ponešto klimavim nogama. Kosovo je, zaslugom niza čimbenika, postalo svojevrsno slijepo crijevo europskog organizma. Nerazvijeno je i uvelike zaostalo, mnogi Kosovci iselili su se ili bi se željeli iseliti, veliku moć ima tzv. albanska mafija, donekle u sprezi s politikom i vlastima, a prevladava zadrti nacionalistički mentalitet, kojega je političkim eksponentom postao prije dvije odnosno tri godine novi premijer, svojeglavi i ponosni albansko-kosovski suverenist Albin Kurti. Koji je dotad, a i otad, vodio stranku simbolički vrlo decidirane orijentacije – „Samoodređenje“.
SAD igra na to da i Srbiju, a ne samo Kosovo, uvuče u svoju interesnu i geopolitičku orbitu
Kurtijeva stranka, unatoč otporima svih drugih domaćih (Haradinaj, Thaci i dr.) i stranih igrača, osvojila je na izborima u veljači 2021. vrlo uvjerljivih 50,28 posto glasova. Njegova politika samoodređenja, koliko god pokazivala obzira prema EU-u i SAD-u, pokazuje se ne samo kao usmjerenost prema punom odvajanju od Srbije, nego i kao suverenistička spram SAD-u, koji od njega zahtijeva veće razumijevanje, dakle i određena popuštanja, prema Srbiji. Što on odbija prihvatiti i provoditi. SAD igra naime na to da i Srbiju, a ne samo Kosovo uvuče u svoju interesnu i geopolitičku orbitu – da ne ode definitivno u rusku orbitu, i da se manje otvara suradnji s Kinom, Iranom i nekim drugim nepoželjnim ili SAD-u suparničkim partnerima i saveznicima.
Kosovo se na neki način našlo na kocki. SAD-u ne trebaju neposlušni vazali, a dijelom Kosova mogli bi se podmiriti i beogradski apetiti odnosno sjevernim Kosovom kupiti Srbiju. Ostvariti njezin neopozivi prelazak na zapadnu stranu. Njemačka i Francuska imaju pak drukčiji pristup; žele da Europska unija i te dvije u njoj najjače zemlje budu pokrovitelji i Kosova i Srbija i cijelog „Zapadnog Balkana“. Osim toga, Europejci nisu spremni ni na kakve promjene granica, a pragmatični Ameri zažmirili bi i na o samo da ostvare svoje ciljeve i da tu regiju „posvoje“.
Zasigurno ima nešto u tvrdnji srbijanskog novinara Mišića da Vučić postupa u dosluhu sa SAD-om, a da se Kurti suprotstavlja provedbi američko-europskog plana u interesu ili po nalogu Scholza i Macrona. Bilo kako bilo, upravitelji malih i slabih zemalja poput Kosova „pretplaćeni“ su na vazalski status – samo što problem nastane kada se o njihova lena počnu između sebe otimati i svojatati ih različiti lenski gospodari i feudalci. A ako se kojim slučajem vazali počnu ponašati svojeglavo suverenistički, riskiraju i ne znajući izgubiti i leno za koje misle da ga neopozivo imaju. Zapad je uvijek bio blagonaklon prema Srbiji, pa i onda kada joj nešto oduzme, otme, ne dopusti ili uništi. Toga bi i svi njezini susjedi trebali i danas biti itekako svjesni.
Povezani sadržaji:
Šiljo/Hrvatsko nebo
