IZ STRANIH MEDIJA: LE FIGARO: “Mudrost zahtijeva pronalaženje izlaza za Putina”
Vrijeme:6 min, 46 sec
Pierre Lellouche, bivši predsjednik Parlamentarne skupštine NATO-a: „…Mudrost stoga zahtijeva hitno pronalaženje diskretnih kanala komunikacije s Kremljom, kako bi se pripremili za deeskalaciju, i kako sam Biden kaže, kako bismo pronašli “izlazna vrata za Putina”. Macron je stoga u pravu što nastavlja, kao što je upravo učinio u Rimu, govoriti o miru. Napominjem kako, uoči midterms, u samim Sjedinjenim Državama počinju se dizati glasovi tražeći od Bidena ponovno preuzimanje kontrole nad situacijom. Sa svoje strane već mjesecima govorim i pišem da je bilo nezamislivo delegirati samo Ukrajini zadatak da odredi kada će sve ovo završiti: ovaj rat je svojom ekonomskom, energetskom, prehrambenom i geopolitičkom komponentom postao globalan, na cijelom planetu. Krajnje je vrijeme da se tome stane na kraj.“
Bivši predsjednik Parlamentarne skupštine NATO-a upozorava na vojnu eskalaciju s Rusijom. Po njegovim riječima, rizik od izravnog sukoba između NATO-a i Rusije raste kako dijalog blijedi.
– Njemački kancelar dao je intervju za Die Welt. Po njegovim riječima, “Moramo izbjeći svaki izravni sukob između Rusije i NATO-a!”. Kako gledate na tu izjavu? Je li izravan sukob moguć?
= Scholz je u pravu, a i Biden i Macron imaju istu liniju: dok vojno pomažemo Ukrajini, moramo izbjeći “izravan sukob između Rusije i NATO-a”. Od američkog preokreta prošlog travnja, nakon katastrofe prve ruske ofenzive na Kijev, prije svega Sjedinjene Države i NATO pretočili su Ukrajini gotovo 20 milijarda eura vojne pomoći, a ukupno su pomogli sa 60 milijarda. Važem svoje riječi: u neobjavljenom ratu između SAD-a i NATO-a s jedne strane, Rusije s druge strane, ali preko posrednika: Ukrajinci su ti koji nose zapadno oružje i tuku, s nepobitnom hrabrošću, rusku vojsku. Paradoks je da, ako smo jučer strahovali od ruske vojne opasnosti za Europu nakon munjevitog pohoda na Ukrajinu, danas strahujemo od posljedica mogućeg ruskog poraza! Jer ako bi ruska vojska iznenada kolabirala, ili ako bi ruski teritorij bio udaren u dubinu, tada bi uporaba taktičkog nuklearnog oružja od strane Rusa postala vrlo vjerojatna.
A Amerikanci, kao što su implicitno naznačili Biden i njegov savjetnik za nacionalnu sigurnost Jake Sullivan, govore o “Armageddonu” ili “katastrofalnim” posljedicama koje bi tada masovno pogodile rusku vojsku konvencionalnim oružjem. Tada bismo bili vrlo blizu globalne nuklearne kataklizme. Da, ova kriza izuzetno je ozbiljna, mnogo ozbiljnija od one na Kubi prije 60 godina. Imajte na umu da za sada postoji proračunana suzdržanost na objema stranama: Rusija nije bombardirala vojne linije opskrbe iz Poljske, a Amerikanci nisu isporučili ni tenkove ni borbene zrakoplove, ni rakete dugog dometa ATACM koje bi mogle dosegnuti duboko u ruski teritorij.
– Nakon osam mjeseci sukoba, čini se da Putin još uvijek ne čini ustupke. Kakav prostor ostaje za diplomatsko rješenje? Zašto još uvijek ne vidimo izlaz?
= To je na žalost istina, s tim da rat proizvodi vlastite paklene mehanike. Što je bilo posrijedi na početku? Status Ukrajine, unutar ili izvan NATO-a, te dvije pokrajine Donbasa za koje rijetko tko nije čuo, prije 2014. u svakom slučaju… Danas je ovaj rat postao civilizacijski: Rusija protiv cijelog Zapada s jedne strane; nestanak Putina i njegova režima s druge strane, kako bi konačno “izliječili” Rusiju od imperijalističkog DNK-a. A ratno nasilje, mrtvi, raseljeni, razaranje učinili su ostalo. Danas Zelenskij izjavljuje da nikada ne će pregovarati s Putinom, koji tvrdi da je 20% Ukrajine (koju ionako ne kontrolira) pripojio Rusiji. Istina, Rusi žele prekid vatre, jer su u vrlo teškoj situaciji na terenu. Ukrajinci žele povećati svoju prednost do maksimuma prije blata i snijega zime, ponovnim zauzimanjem Hersona ili čak guranjem prema Krimu. I Zapadnjaci, uključujući i Macrona, to su pustili, princip je da će samo Ukrajinci odlučiti o ciljevima “svog” rata. U tim okolnostima, sama činjenica pozivanja na prekid vatre u Kijevu, ali i u većini zapadnih prijestolnica, sinonim je za izdaju, jer bi to značilo nagrađivanje agresora i pristajanje na njegovu nuklearnu ucjenu. Ostaje činjenica da, ako se rat nastavi, doista riskiramo katastrofu, jer ruska nuklearna velesila ne može prihvatiti gubitak. Mudrost stoga zahtijeva hitno pronalaženje diskretnih kanala komunikacije s Kremljom, kako bi se pripremili za deeskalaciju, i kako sam Biden kaže, kako bismo pronašli “izlazna vrata za Putina”. Macron je stoga u pravu što nastavlja, kao što je upravo učinio u Rimu, govoriti o miru. Napominjem kako, uoči midterms, u samim Sjedinjenim Državama počinju se dizati glasovi tražeći od Bidena ponovno preuzimanje kontrole nad situacijom. Sa svoje strane već mjesecima govorim i pišem da je bilo nezamislivo delegirati samo Ukrajini zadatak da odredi kada će sve ovo završiti: ovaj rat je svojom ekonomskom, energetskom, prehrambenom i geopolitičkom komponentom postao globalan, na cijelom planetu. Krajnje je vrijeme da se tome stane na kraj.
– Nakon oživljavanja NATO-a, za koji je Emmanuel Macron prije tri godine rekao da je “moždano mrtav” nakon što je vratio snagu i polet Europskoj uniji, koja je – unatoč dubokim neslaganjima među državama članicama – uspjela provoditi koliko-toliko usklađenu politiku sankcija, je li Putin omogućio revitalizaciju UN-a? Može li ishod doći od Ujedinjenih naroda? Zašto?
= U La Chapelle de Mons, u Belgiji, u sjedištu NATO-a, sigurno moramo svaki dan paliti svijeće za Putina, spasitelja Atlantskog saveza! Savez, koji je Trump nedavno proglasio “zastarjelim” prijeteći, na veliki očaj uplašenih Europljana na svakom summitu NATO-a, da će ga jednostrano otkazati. Ironija te priče: Putin se već petnaestak godina ne prestaje boriti protiv uzastopnih proširenja NATO-a, a upravo je on napadom na Ukrajinu doslovno oživio Savez! Onaj tko vraća 100.000 GI-a [pripadnika američke vojske, nap. prev.] u Europu, onaj koji konsolidira vodstvo Amerike nad Europljanima. Ipak, zahvaljujući Putinu, Švedska i Finska, prekinuvši svoju povijesnu neutralnost, pridružile su se Savezu, čime je prolaz preko Baltika postao potpuno NATO-ovo jezero. Ali to nije sve: Putin je ruski plin zamijenio američkim LNG-om, a američkoj vojnoj industriji omogućit će isporuku stotina milijarda dolara modernog američkog oružja europskim saveznicima. Likuju baltički, poljski, slovački i drugi atlantisti; Njemačka se masovno naoružala i pozicionirala kao opunomoćenik Washingtona na kontinentu. Francuska se je našla sama te snosi najveći teret operacije. Napustite Macronov san o “suverenoj Europi”, “autonomnoj“ strateški: nitko ga više ne želi. Paradoks u svemu tome jest da za Washington velika stvar 21. stoljeća svakako nije Europa, nego Kina. Nakon što se riješi sudbina Rusije, Amerika se doista namjerava mobilizirati protiv Kine, a od “saveznika” će se tražiti da ju slijede…
– Kao reakciju na eksploziju Krimskog mosta koja se dogodila, Vladimir Putin naredio je pak masivna bombardiranja u nekoliko ukrajinskih gradova, posebice u Kijevu i Lavovu. Je li to promjena strategije ruske vojske ili priznanje vojne nemoći?
= Ruska vojska očito gubi ovaj rat. Prije svega, plaća se za monumentalnu pogrešnu procjenu od 24. veljače. Ne osvajamo zemlju od 40 milijuna stanovnika, veću od Francuske sa samo 200.000 ljudi, a još manje je okupiramo i kontroliramo. Pogotovo s vojskom za koju ćemo brzo otkriti da se njome loše zapovijeda, da je slabo obučena, slabo opremljena. Cijeli ovaj pothvat temeljio se na ideji da se Ukrajinci ne će boriti, da će stanovništvo dočekati hrabre ruske vojnike kao osloboditelje i da će navodni “nacistički” režim Zelenskog biti počišćen za nekoliko sati. Iz te početne pogrješke, odmah iskorištene masovnim angažmanom Amerikanaca, slijedi niz neuspjeha pretrpljenih na svim frontama: u Crnom moru (Moskva), na Krimu, u Harkivu i sada u Hersonu. Mjesecima Rusi nemaju dovoljno vojnika i dovoljno sofisticiranog oružja koje bi se moglo natjecati s onim koje isporučuje Zapad. Ruske zračne snage, primjerice, paralizirane su američkom avionikom, radarima i projektilima instaliranima na ukrajinskim MiG-ovima i Suhojima. A s Himarima i Caesarima, dubina ruskog uređaja pretrpjela je znatne gubitke. Čekajući da tijekom zimske pauze rekonstruiraju svoje snage, Rusi, koji ne mogu slomiti ukrajinsku protuofenzivu, nemaju drugog izbora osim prekinuti borbu, pogoditi civilno stanovništvo i infrastrukturu, počevši od struje i grijanja. Prljavi rat, dakle, koji na kraju ruši imidž Rusije, u nadi da će dobiti na vremenu ili čak i prisiliti Ukrajince da prihvate prekid vatre…
Izvor: Raphael Pinault. Pierre Lellouche: „La sagesse oblige à trouver une porte de sortie pour Poutine“, Le Figaro (Pariz), 28. listopada 2022.
Povezani sadržaj:
Le Figaro/https://www.lefigaro.fr/Hrvatsko nebo
