Mato Tadić: Presuda “Ljubić” nije provedena; član Predsjedništva mora imati izborni legitimitet u narodu koji predstavlja

U kolovozu je u mirovinu otišao Mato Tadić, sudac Ustavnoga suda BiH iz reda hrvatskog naroda, bivši ministar pravosuđa, ugledan pravni autoritet. Sudjelovao je i u razgovorima o miru u Daytonu, bio svjedok brojnih dramatičnih događaja, a u dva desetljeća u Ustavnom sudu sudjelovao je u donošenju na stotine važnih odluka. Jedna je od njih i presuda po apelaciji Bože Ljubića. U svojoj knjizi upozorio je na desetke štetnih odluka koje su visoki predstavnici donijeli na štetu ili protiv Hrvata. Upravo kada je napustio Ustavni sud, visoki predstavnik Christian Schmidt nametnuo je izmjene Izbornog zakona i Ustava Federacije BiH. Portal Dnevnik.ba donio je razgovor s njim o ustavnopravnim pitanjima, koji prenosimo u cijelosti. (Fotografija je posuđena od N1.)

Kako ocjenjujete Schmidtovu odluku?

– Nakon što domaći političari, ni uz asistenciju međunarodnih predstavnika iz SAD-a i Europe, nisu uspjeli dogovoriti izmjene Izbornog zakona, kao ni minimalne izmjene Ustava BiH i Ustava Federacije BiH, kako bi se, prije svega, provele odluke Ustavnog suda BiH i Europskog suda za ljudska prava, moglo se i očekivati da će visoki predstavnik intervenirati koristeći bonnske ovlasti. Prvi korak bila je intervencija na Izborni zakon BiH u srpnju 2022. godine. Istina, ova intervencija bila je, prije svega, u cilju osiguranja integriteta izbora, prekršaja i financiranja izbora. Drugi korak, sa značajnijim izmjenama, očekivao se prije počinjanja izborne kampanje. No, to je, mislim s pravom, izostalo. Visoki predstavnik ocijenio je kako nije dobro intervenirati u vrijeme predizborne kampanje jer bi to bilo iskorišteno i skrenuta pozornost sa stvarnih pitanja i problema u društvu. Slijedila je odluka o amandmanima na Ustav Federacije i Izborni zakon BiH u večernjim satima 2. listopada, nakon zatvaranja biračkih mjesta, tako da ovi amandmani nikako nisu mogli utjecati na volju birača. Pozdravljam odluku visokog predstavnika. Mislim kako je njome poslao jasnu poruku političarima u BiH; imali ste puno vremena da sami postignete dogovor, ali niste to uradili. Federacija je četiri godine u blokadi. U cilju vladavine prava i razvoja daljnjih demokratskih procesa u državi, približavanja euroatlantskim integracijama, morao sam reagirati kako bih otkočio procese koje vi očito niste spremni otkočiti. Također, mislim kako je ovim poslao i drugu poruku; ako i dalje bude opstruiran daljnji proces demokratizacije društva, vladavine prava i rješavanja temeljnih problema u funkcioniranju države/entiteta, bit ću prisiljen ponovno reagirati, bez obzira na vaše kritike.

Je li ovom odlukom visoki predstavnik pogodovao Hrvatima, kako se to može čuti iz političkog Sarajeva?

– Čim je odluka objavljena, reakcije iz političkog Sarajeva bile su da su amandmani u interesu Hrvata i da su pogodovali samo jednoj političkoj opciji. To je potpuno netočno. Nakon malo bolje analize amandmana na Ustav Federacije BiH, nedvojbeno proizlazi sljedeće:

– amandmanima se ide prema deblokiranju sustava vlasti u Federaciji, i to: zakonodavne, dijela izvršne i izbora sudaca Ustavnog suda FBiH i Vijeća za vitalni nacionalni interes;

– sužava se krug pitanja za pokretanje vitalnog nacionalnog interesa;

– razdvaja se prilikom distribucija dužnosti – politika od pravosuđa;

– traži se veće uključivanje mladih u društvene procese.

To sigurno nije u interesu jednog naroda ili jedne stranke, nego svih. Naime, ne treba zaboraviti da izvršna vlast u Federaciji četiri godine funkcionira u tehničkom mandatu, da Ustavni sud FBiH nije popunjen od 2019. godine itd. Sada se, uvođenjem rokova za konstituiranje dijela izvršne vlasti, tj. izbor predsjednika i dopredsjednika Federacije BiH, stvaraju ustavnopravne pretpostavke da se ubuduće izbjegne situacija koju smo imali, odnosno da se brže izvrši formiranje Vlade Federacije. Određivanje rokova u kojima se zakonodavna vlast mora izjasniti o zakonima, kao i rokovi za donošenje odluke o izboru sudaca Ustavnog suda, ne mogu se nikako podvesti pod “pogodovanje” Hrvatima ili bilo kojem narodu. Naprotiv, sada Hrvati, i ako bi nešto htjeli blokirati, to više ne mogu. Sužavanje vitalnog nacionalnog interesa nije sigurno nešto što ide u prilog Hrvatima. Naprotiv, na tome su inzistirale bošnjačke stranke i dijelom je udovoljeno njihovim traženjima. Ono što je izazvalo najviše kritike dijela bošnjačkih stranaka i političara jest povećanje broja izaslanika u Domu naroda i s tim u vezi potrebni broj izaslanika za kandidiranje izbora predsjednika /dopredsjednika Federacije. Političko Sarajevo sve amandmane ocjenjuje samo na temelju jednog amandmana, za koji smatra da njima ne ide u korist, i to ni njega ne sagledava u cijelosti.

Što je, onda, s podizanjem broja izaslanika?

– Točno je da je podizanje broja izaslanika u Domu naroda pogodovalo Hrvatima, ali i drugim narodima te Klubu ostalih. Naime, veći broj izaslanika iz skupština županija daje veću mogućnost “legitimnijeg” izbora, ali to vrijedi jednako za sve narode, dok je za Klub ostalih to i povećano. To vrijedi samo u prvom krugu kandidiranja, dok su drugi i treći krug izrazito nepovoljni za Hrvate. Osim toga, zaboravljaju da su sve ostale izmjene koje se odnose na izbor predsjednika/dopredsjednika za Hrvate nepovoljnije od dosadašnjih rješenja. Tako sada mogu biti i dva prijedloga liste kandidata po 11 s obzirom na broj izaslanika u klubovima, ukinuto je glasovanje za listu po klubovima naroda u Domu naroda, nego je samo većinski, nakon potvrđivanja liste kandidata još uvijek nemamo predsjednika, nego se njih troje s liste mora dogovoriti, a ako nema dogovora, o tome konačnu odluku donosi Zastupnički dom koji ima apsolutnu bošnjačku većinu. Sve to nepovoljno je za Hrvate i nije profesionalno i korektno promatrati samo jedan dio cijelog procesa koji je uveden sada ovim amandmanima.

Postoje li “rupe” u tim odredbama i mogu li bošnjačke stranke izigrati te svejedno izbaciti Hrvate iz vlasti?

– Naravno da se i ova rješenja mogu izigrati. U odgovoru na ranije pitanje već sam dao primjere “rupa” u ovim amandmanima koje su nepovoljne za Hrvate. To neki od političara iz Sarajeva već najavljuju, pa kažu – da su znali ranije za ova pravila, sastavili bi drugačije stranačku listu i tako ponovno izigrali volju hrvatskoga naroda. No, koliko će u tome uspjeti, pokazat će budućnost, bolje rečeno, već sljedeći opći izbori.

Kakve bi pravne i političke posljedice to izazvalo?

– Teško mi je sad reći koje bi to sve posljedice imalo, ali, siguran sam, jako velike – i pravne i političke.

Vidjeli ste da je reagirao Željko Komšić tražeći od Ustavnog suda poništavanje odluka. Kakva su vaša očekivanja u tom smislu?

– U medijima sam vidio da je član Predsjedništva Željko Komšić, kao ovlašteni podnositelj zahtjeva, pred Ustavnim sudom BiH pokrenuo postupak ocjene ove odluke. Ne znam je li cijele odluke, tj. preispitivanje amandmana na Ustav Federacije i amandmana na Izborni zakon. No, kako sam do prije dva mjeseca bio član ove institucije i njezin predsjednik, ne bih se želio izjašnjavati na mogući ishod po zahtjevu da se to ne protumači kao utjecaj na rad Ustavnog suda. Duboko sam uvjeren da će Ustavni sud profesionalno postupiti i donijeti odgovarajuću odluku.

Je li Schmidtovom odlukom provedena presuda po apelaciji Bože Ljubića oko legitimnog političkog predstavljanja konstitutivnih naroda?

– Odlukom U-23/14 Ustavni sud BiH proglasio je članak 10.12. stavak 2. Izbornog zakona BiH neustavnim. Da podsjetim, tom odredbom bilo je predviđeno da svaka županija daje po jednog izaslanika u Dom naroda bez obzira ima li ga u sastavu skupštine županije. Visoki predstavnik je člankom 3. odluke o izmjenama i dopunama Izbornog zakona BiH izmijenio tu odredbu tako da sada piše: “Svakom konstitutivnom narodu i skupini ostalih daje se jedno mjesto u svakoj županiji koja ima najmanje jednog takvog zastupnika u svom zakonodavnom tijelu…” S formalno pravnog stajališta osporena odredba je korigirana. No, suštinski nije. Zašto!? Ustavni sud je u ovoj odluci zauzeo jasno stajalište da Dom naroda nije dom županija, i drugo, ako taj dom predstavlja narode, onda taj dom treba predstavljati prvenstveno tri konstitutivna naroda. Pri tome izaslanici tih naroda trebaju imati i legitimitet u izbornom tijelu, tj. narodu koji predstavljaju. To se ne postiže ovom izmjenom. Drugo, odredba članka 20.16. A. istog zakona, koja je u dijelu koji se odnosio na broj izaslanika po narodima i ostalima proglašena neustavnom i odlukom Ustavnog suda BiH od 28. srpnja 2017. godine brisana iz zakona, s obzirom na to da Parlamentarna skupština BiH u ostavljenom roku nije izvršila usklađivanje zakona s odlukom suda, sada je visoki predstavnik članak 20.16. A. u cijelosti brisao iako ona nije cijela proglašena neustavnom. Sada nema zakonske odredbe koja bi regulirala strukturu i broj koliko koja županija daje izaslanika u Dom naroda, nego je to prepušteno Središnjem izbornom povjerenstvu. To nije najsretnije rješenje.

Kada se može smatrati provedenom?

– Presuda Ustavnog suda BiH U-23/14 može se smatrati provedenom kada se donesu odredbe u Izbornom zakonu koje će regulirati pitanje legitimnog predstavljanja. Npr., mi sada imamo situaciju da Bosansko-podrinjska županija, gdje, prema posljednjem popisu, žive 24 Hrvata, daje jednog izaslanika u Klub Hrvata, a Posavska županija, koji ima 33.600 Hrvata, također jednog. Tu je moguće, radi osiguranja legitimnog predstavljanja, više rješenja, kao, npr., da svaka županija daje najmanje jednog ako ima u toj županiji određeni postotak tog naroda, a moguća su i druga rješenja te bi ona vrijedila jednako za sve narode.

Bili ste sudionik razgovora u Daytonu kada je donesen mirovni sporazum. Kako iz te perspektive gledate na fenomen Željka Komšića?

– Moram prvo reći kako nije problem Željko Komšić. Problem je koje je biračko tijelo izabralo kojeg člana Predsjedništva. I u Daytonu smo bili svjesni da se to može dogoditi. Gospodin Zubak i ja imali smo jedan zaseban razgovor s g. Alijom Izetbegovićem o toj temi. No, kako tada nije bilo Izbornog zakona BiH, a bilo je neprihvatljivo da se unosi odredba u Ustav da se na biračkom mjestu svaki birač identificira i po narodnosti, ostalo je ovo rješenje uz tvrdnju g. Alije Izetbegovića da se neće dogoditi da Bošnjaci Hrvatima biraju člana Predsjedništva, što se i poštovalo dok su on i g. Tihić bili živi.

Jesu li u pravu hrvatski političari u BiH koji tvrde kako je presudom “Ljubić” otvoren prostor i za osporavanje legitimiteta izbora Željka Komšića s obzirom na zahtjev da se legitimno političko predstavljanje konstitutivnih naroda treba osigurati i na drugim “administrativno-teritorijalnim razinama”?

– Nisam se dublje bavio tim pravnim pitanjem. Točno je da u Ustavu ne piše da se bira član Predsjedništva uime Bošnjaka odnosno Hrvata. No, druge odredbe u Ustavu upućuju upravo na to. Tako, npr., ako se član Predsjedništva iz Federacije pozove na vitalni interes entiteta iz kojeg dolazi u slučaju da je preglasan, tada se on ne obraća Zastupničkom domu kao domu građana, niti cijelom Domu naroda, nego isključivo onom klubu naroda kojem po narodnosti pripada. Cijeli duh Daytonskog sporazuma upućuje na to da treba imati legitimitet u narodu za koji se izjasnio da mu pripada.

Posljednja odluka visokog predstavnika jedna je od gotovo 1000 koje su donijeli međunarodni dužnosnici. Objavili ste knjigu “Ustavnopravni položaj Hrvata u BiH”. Koliko je tim izmjenama nanesena šteta Hrvatima?!

– Po mojoj evidenciji, do sada su visoki predstavnici u BiH donijeli 954 razne odluke, uključujući i 331 zakon, odnosno 341 s deset onih koji su se odnosili na izmjene ili dopune istih zakona koji su ranije nametnuti. U svojoj knjizi, koju spominjete, detaljnije sam analizirao sve amandmane u odnosu na raniji – izvorni tekst Washingtonskog sporazuma i kakve je to posljedice imalo na ustavnopravni položaj Hrvata u odnosu na ono što smo se dogovorili 18. ožujka 1994. godine, potpisali i usvojili u ustavnopravnoj proceduri 30. ožujka 1994. godine. Činjenica je da se ni jednim amandmanom nisu povećala ili proširila prava Hrvata, ima ih nekoliko koji nisu imali nikakve posljedice na status Hrvata, kao npr. iz reforme obrane, ali većina je imala negativne posljedice. Najveći dio je onaj koji se odnosio na izborni proces, vitalni interes, kao, npr., u Vladi, reforma pravosuđa itd. Inače, prije ovih amandmana koje je donio g. Schmidt bilo je 109 amandmana na Ustav Federacije. Ako se uzme da je 26 amandmana doneseno prije bonnskih ovlasti, onda proizlazi da su od bonnskih ovlasti do 2021. godine donesena 83 amandmana, od kojih je 73, tj. 87,95%, nametnuo visoki predstavnik. Ako se uzmu i ovi sada nametnuti amandmani na Ustav Federacije, (21), onda je to 130 amandmana, od kojih su 94 nametnuta. Imajući u vidu da ih je 26 doneseno prije bonnskih ovlasti, onda su, u odnosu na ukupan broj donesenih amandmana poslije početka korištenja bonnskih ovlasti, 104, od kojih su nametnuta 94 ili 90,38%.

Ta knjiga doživjela je dva izdanja i kapitalno je važna. Često su je, pretpostavljam, stranci željeli imati u posjedu. Jeste li razmišljali o prijevodu na engleski jezik?

– U vezi s tom knjigom mogu vam reći sljedeće: jedan moj prijatelj tu je knjigu na hrvatskom jeziku fotografirao u Kongresnoj knjižnici u Washingtonu, poslao i napisao: “Uradi englesko izdanje jer ovako je ovdje beskorisna”. Splet okolnosti nije mi omogućio da do sada izađe englesko izdanje. Sada intenzivno radim na tome. Tekst sam već prilagodio i sada pokušavam riješiti financiranje, prije svega, prijevoda, što je najveća stavka, te se nadam da će i to uskoro biti riješeno. Nadam se da možda do kraja godine ili početkom iduće možemo očekivati i englesko izdanje.

Hoćete li ikada progovoriti, ostaviti pisani trag o razgovorima u Daytonu?

– Imam prilično veliku arhivu dokumenta i bilješki o pregovorima u Daytonu. Neki detalji s tih pregovora izneseni su već u ovoj knjizi o ustavnopravnom položaju Hrvata u BiH. Svakako da ću raditi na novoj publikaciji koja bi dala više svjetla na tijek pregovora.

Razumiju li strani dužnosnici BiH, njezinu kompleksnost i kako, zapravo, komentirate da su nastojali modelirati BiH po svojim uzorima razvoja njihovih društava i država? Koliko je takav pojednostavljen primjer dodatno zakomplicirao Daytonski (ne)sporazum?

– Dobro ste postavili pitanje. Nažalost, stranci uglavnom ne razumiju ni Bosnu i Hercegovinu ni sam Dayton. Znaju ga površno, ali detalje ustavnopravnog uređenja uglavnom ne znaju, a pogotovu ne znaju povijesne i političke razloge koji su uvjetovali ovakvo rješenje. To je razlog zašto se u BiH ne mogu preslikati modeli iz drugih pravnih sustava. Upravo pojednostavljivanje Daytona stvari dodatno komplicira. U cjelini gledajući, uz dužno poštovanje predstavnika međunarodne zajednice i priznanja za pomoć i određena rješenja, u najvećem dijelu ona su i izvor problema. Naime, kako međunarodni predstavnici dolaze iz različitih zemalja svijeta, svaki od njih pokušava unijeti što više svoga modela u pravni poredak BiH, ne vodeći računa da jednostavno takav model koji je negdje odličan, ovdje ne može funkcionirati, barem ne još dugo. To se odnosi i na razne zakone. Tipičan primjer za to je Visoko sudbeno i tužiteljsko vijeće BiH kojim nitko nije zadovoljan, ponajviše međunarodna zajednica, a ona ga je uspostavila i razvijala.

Često se kritizira Daytonski mirovni sporazum, a njegov ustavnopravni okvir uspoređuje s luđačkom košuljom s kojom BiH ne može prema EU. Poštovani gospodine Tadić, je li moguć iskorak i kako?

– Ja mislim, bez obzira na sve njegove nedostatke, Daytonski sporazum daje mnogo više prostora za razvoj pravne države, razvoj demokracije i općenito vladavine prava od onoga što je sada. Daytonski sporazum sadrži takve odredbe koje se mogu primijeniti na izgradnju institucija države koje bi bile nositeljice puta prema Europskoj uniji i drugim euroatlantskim organizacijama. Za to treba izgraditi povjerenje među narodima i ne gledati samo kako će netko nekoga prevariti u političkom nadmudrivanju. Nažalost, za sada ne vidim da to postoji u dovoljnoj mjeri. Političke stranke trebaju raditi na povezivanju naroda i svih građana u izgradnji države, a ne okretati jedan narod protiv drugoga. Temeljna stvar je da Bosnu i Hercegovinu svi njezini narodi i građani doživljavaju kao svoju državu koju žele zajedno izgrađivati kako bismo svi mi u njoj bolje živjeli.

Povezani sadržaj:

Luka Mišetić: Hrvatska ima pravo raskinuti Dayton ako se Hrvate preglasa

Dnevnik.ba/https://www.dnevnik.ba/Hrvatsko nebo