Obuka ukrajinskih vojnika: Hoće li hrvatsko vodstvo reagirati državnički?

I kad se moraju donositi teške odluke, prioritet moraju biti hrvatski, a ne osobni interesi, još manje interesi naših „partnera“ iz EU-a i NATO-a, koji su često međusobno suprotstavljeni i prečesto suprotstavljeni hrvatskima.

Ministri vanjskih poslova Europske unije odobrili su 17. listopada misiju za obuku oko 15.000 vojnika ukrajinskih Oružanih snaga tijekom dviju godina na teritoriju Europske unije. Glasnogovornica Ministarstva vanjskih poslova Ruske Federacije Marija Zaharova upozorila je Europsku uniju da ju to čini stranom u sukobu. Predsjednik Republike Zoran Milanović izjavio je da je protiv obuke ukrajinskih vojnika u Hrvatskoj. Plenković, njegovi plaćenici i klijenti odmah su zasuli paljbom predsjednika i one koji se s njim slažu. Ali nisu ušli u bit, nego su jednu ozbiljnu situaciju sveli na banalni sukob između Predsjednika i premijera.

Bez obzira na njihov sukob, koji ne smije postati i naš, u ovoj i sličnim situacijama jedino je razumno polaziti od realnosti – bez pojednostavljivanja, pretjerivanja ili romantičarskih iluzija. I od hrvatskog iskustva. Ono nam kaže da Hrvatsku ne smijemo podvrgnuti tuđim interesima, koliko je god to moguće. Uvijek kad smo to učinili, iznevjerili smo hrvatsku dušu i podnijeli smo goleme žrtve. Stoga, pa i kad se moraju donositi teške odluke, prioritet moraju biti hrvatski, a ne osobni interesi, još manje interesi naših „partnera“ iz EU-a i NATO-a, koji su često međusobno suprotstavljeni i prečesto suprotstavljeni hrvatskima.

Uzmimo samo izraelski primjer. Izrael je odbio dati Ukrajini bilo kakvo oružje, samo je spreman pomoći u poboljšanju sustava za rano upozorenje na ruske napade kako bi se spasili životi. Osudio je rusku invaziju. Nije priznao aneksiju četiriju ukrajinskih pokrajina od Rusije. Nije uveo sankcije protiv ruske elite. Tako postavljanje posljedica je strateškog partnerstva između Izraela i Rusije u okviru oružanog sukoba u Siriji, gdje Rusija ima važnu nazočnost i dozvoljava Izraelu da bombardira proiranske snage. I nije Izrael promijenio svoje stajalište ni nakon što je Iran opskrbio Rusiju dronovima za borbu protiv Ukrajine; samo je upozorio na opasnost koju za Europu i za svijet znači iransko-rusko partnerstvo. Ni prigovori ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskija, koji je židovskog podrijetla, nisu pomogli.

Pokojni predsjednik Franjo Tuđman bio je svjestan da Hrvatska ne treba postati pukim sredstvom za održavanje dominacije svjetskih sila i odnarođivanje malih naroda. Bio je svjestan što je „međunarodna zajednica“ i kako ona funkcionira. Bio je svjestan iskustava hrvatskog naroda. Zato je uspio u vrlo nepovoljnim okolnostima ostvariti temeljne hrvatske interese. Veliko je pitanje imaju li njegovi nasljednici tu svijest i sposobnost da u današnjim okolnostima upravo te interese ostvaruju. Čini se pak da je razlika između državnika i političara (ili politikanata) prevelika, kao, recimo razlika između divova i patuljaka. (M. O.)

Povezani sadržaj:

Prevelik uspjeh Ukrajinaca mogao bi izazvati razorne posljedice: ‘Trebamo se pripremiti…‘

Šiljo: Otvara li Zelenski svijetu vrata nuklearnog pakla?

M. O./Hrvatsko nebo