IZ STRANIH MEDIJA DIE WELT: Erdogan i „vojnici koji dolaze preko noći“
Vrijeme:5 min, 10 sec
Uz rat u Ukrajini, NATO doživljava možda i najveći test izdržljivosti. Ali upravo sada zemlja NATO-a prijeti ratom drugom partneru: Turska Grčkoj. Dvije zemlje EU-a igraju nejasnu ulogu – upozorava Die Welt u članku o napetostima između dviju članica NATO-a u Egejskom moru i mogućem oružanom sukobu.
Turska i Grčka saveznice su na papiru. Ali u nedavnoj prošlosti zemlje NATO-a nekoliko su puta bile na rubu rata. Osamdesetih kada su na istom području istraživali naftu u Egejskom moru. Devedesetih kad su se svađali oko statusa nenaseljenih otoka. I prije dvije godine, oko nalazišta prirodnog plina u istočnom Sredozemlju. Sada se sporovi ponovno zaoštravaju – dok u Europi bjesni rat, a jedinstvo NATO-a važnije je nego ikada. Ovo su odgovori na najvažnija pitanja.
Što se događa u Egejskom moru?
Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan nedavno je upozorio Grčku da bi turski vojnici mogli „doći preko noći“. Njegova vlada optužila je grčke dužnosnike za ispaljivanje hitaca na turski teretni brod prošlog vikenda. Osim toga, rečeno je da je grčki sustav protuzračne obrane bio usmjeren na turske zrakoplove krajem kolovoza. Atena odbacuje optužbe – i poziva NATO i EU da pozovu Tursku na red. Prema pismu grčkog ministarstva vanjskih poslova, Ankara je očito odlučila „buduću agresiju“ prikazati kao opravdanu. Od početka godine, turski borbeni zrakoplovi navodno su nadlijetali grčki teritorij 163 puta, što se smatra ozbiljnim kršenjem suvereniteta.
Što je srž spora?
Posrijedi su moć, novac i povijest. Iznad svega, Ankari najviše smeta to što su brojni grčki otoci militarizirani. „To je u suprotnosti s međunarodnim ugovorima – onim iz Lausanne, koji je 1923. bio osnova za sadašnje granice obiju zemalja, i onim iz Pariza, prema kojem je Italija otoke Dodekanez 1947. morala ustupiti Grčkoj.“ Atena gubi svoja suverena prava zbog kršenja sporazuma, prema turskom argumentu. Grčka vlada, s druge strane, inzistira na svom pravu na samoobranu: iskrcavanje brodova na zapadnu obalu Turske ugrozilo bi sigurnost otoka. Obje zemlje također polažu pravo na eksploataciju velikih polja prirodnog plina u Sredozemlju. Prema Konvenciji Ujedinjenih naroda o pravu mora, obalnim zemljama dopušteno je rudariti mineralna bogatstva na području od 200 nautičkih milja od obale – u takozvanom isključivom gospodarskom pojasu. Međutim, ta se suverena prava također mogu ograničiti, što znači da bi se onda smanjio i pojas od 200 milja. Grčki otoci koji leže uz tursko kopno smanjuju ovlasti Turske. Ankara, s druge strane, tvrdi da otoci nemaju svoj isključivi gospodarski pojas.
„Prvo i najvažnije, radi se o moći i temeljnoj činjenici da je politička geografija Egejskog mora naklonjena Grčkoj“, kaže Ryan Gingeras, profesor na Postdiplomskoj školi američke mornarice i stručnjak za povijest kasnog Osmanskog Carstva. „To je duboko neprihvatljivo za mnoge Turke, uključujući Erdogana. Posljednje, ali ne manje važno, neprijateljstvo ima povijesne razloge. Grčko-turski rat prije 100 godina i dalje igra važnu ulogu u nacionalističkom diskursu obiju zemalja.“
Koliko je situacija ozbiljna?
Ni napetosti ni prijeteća eskalacija sukoba nisu novost, ali tajming je koban. „NATO S Ukrajinom i Rusijom ima mnogo drugih problema s kojima se mora nositi, a sada se moraju okrenuti prema jugu i pokušati spriječiti dva saveznika da se okrenu jedan protiv drugoga“, rekao je Jim Townsend, koji je dugi niz godina u američkom ministarstvu obrane bio nadležan za politiku prema Europi i Nato. Ni on, ni Gingeras ne vjeruju da bi u skoroj budućnosti mogao izbiti rat, niti da je neizbježan, ali rastuće napetosti između Turske i Grčke predstavljaju rizik. „Oni izvode neku vrstu plesa, izazivaju eskalaciju, a potom deeskalaciju. Problem je u tome što kada se jednom dogodi greška, pogrješna procjena, dođe do obaranja zrakoplova i pogibije. E tada situacija izmakne kontroli“, ističe Townsend. To bi utjecalo na rat u Ukrajini, kaže Gingeras. Najveći rizik je da bi „u slučaju sukoba, regija vitalna za opskrbu ukrajinskih oružanih snaga bila destabilizirana“. Grčki lučki grad Alexandroupoli središte je opskrbe oružjem.
Što ako dvije članice Natoa zarate?
To se još nikada nije dogodilo pa nema presedana. Članak pet Sjevernoatlantskog ugovora navodi da je napad na jednu zemlju NATO-a napad na sve – što znači da joj drugi saveznici dolaze u pomoć. Slučaj oružanog sukoba između dviju članica Saveza nije reguliran. I Grčka i Turska vjerojatno bi pokušale jednu drugu prikazati kao agresora i proglasiti casus foederis. Kada bi turski vojnici došli „preko noći“, kako je zaprijetio Erdogan, bilo bi jasno tko je agresor. Drukčije bi bilo da se incident dogodi na otvorenom moru. NATO-u je u interesu da se situacija smiri i stoga će preuzeti ulogu moderatora. Ugovori saveza ne predviđaju mogućnost isključenja zemlje iz NATO-a.
Tko komu pomaže?
Francuska je najjasnije stala na stranu Atene. Prije jedne godine dana dvije su zemlje potpisale strateški sporazum koji uključuje višemilijardni ugovor o naoružanju. Među ostalim, Grčka je naručila francuske borbene zrakoplove, a kao glavni razlog kupnje oružja navodi Tursku. U slučaju napada, Pariz je Ateni obećao pomoć, što je Ankara protumačila kao uvredu. EU je također više puta osudio ponašanje Turske, a i Njemačka signalizira solidarnost s Atenom. Erdogan pokušavati osigurati podršku Španjolske. U jesen prošle godine dvije su zemlje sklopile vlastiti 12. sporazum o naoružanju. U međuvremenu, SAD širi svoju vojnu prisutnost u Grčkoj, što je Erdoganu trn u oku. Townsend, s druge strane, kaže da angažman SAD-a nema nikakve veze s američkim odnosima s Ankarom: „Ono što mi radimo usmjereno je prema Rusiji, a ne prema Turskoj.“ Stručnjak za sigurnost upozorava druge zemlje NATO-a da ne izvlače korist iz grčko-turskog sukoba. „Vidim da se to događa, i to je pogrešno. Dođe li do sukoba, onda će i one imati krvi na rukama.“
Postoji li (žurno) rješenje?
Ne postoji. Sljedeće su godine izbori u Grčkoj i Turskoj; a napetosti pomažu objema vladama da pridobiju naklonost birača. Townsend ističe sa žaljenjem da ni na međunarodnoj razini nema medijatora. Ne možete se osloniti na to da će dvije nacije same riješiti ovo pitanje, kaže on. „One to naprosto ne mogu jer je to pitanje njima previše povezano s emocijama.“
Egejsko more stoga će i u doglednoj budućnosti ostati problematično područje koje bi pri najmanjem pogrešnom koraku moglo gurnuti NATO do njegovih granica.
Carolina Drüten, Die Welt, 19. rujna 2022.
Povezani sadržaj:
Die Welt/Hrvatsko nebo
