Turska se politika prema Bošnjacima odnosi paternalistički, Hrvate ignorira, a Srbe respektira

Vrijeme:3 min, 20 sec

 

„Mi želimo novu balkansku regiju utemeljenu na političkim vrijednostima, ekonomskoj međuovisnosti, suradnji i kulturnoj harmoniji. To je bio osmanski Balkan… Otomanska stoljeća Balkana su uspješna priča, a sada je treba obnoviti.“ Što mislite čije su ovo riječi? Nekog sanjara, lošeg povjesničara ili pak ozbiljnog političara?! Njihov autor je bivši Erdoganov ministar vanjskih poslova Ahmet Davutoglu.

Piše: Miroslav Vasilj, Pogled.ba

A upravo tu politiku potvrdio je svojim posjetom Balkanu, a posebice Sarajevu turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan. Njegova izjava o tome da se ne treba mijenjati izborni zakon i kako Zapad postoji da bi podijelio i iscijepao muslimane potvrđuje nešto što je znanstvenik prof. dr. sc. Darko Tanasković okarakterizirao kao neoosmanizam. „Osmanski comonwealth“ kako se kolokvijalno u znanstvenim krugovima naziva tursko nastojanje da obnovi svoj utjecaj na područjima nekadašnjeg imperija. Prema tome i u BiH.

No koliki je stvarni turski utjecaj u BiH i kakav je odnos Ankare prema Bošnjacima, Hrvatima i Srbima pojedinačno? Krenimo od odnosa prema Bošnjacima. Upravo tu Turska gradi uporište svoje politike prema BiH, ali i nešto širem području Balkana. Odnos prema bošnjačkoj politici je prije svega paternalistički. Turska se danas prema Bošnjacima ponaša baš onako kako se 90-ih godina Srbija ponašala prema Srbima u BiH, a Hrvatska prema Hrvatima u BiH i tu je i od jedne i od druge države kopirala sve ono što nije dobro.

Takva politika nailazi na oduševljenje velikog dijela političkog Sarajeva. Posebice Bakira Izetbegovića kojega redovito podržava u izbornim kampanjama. „Tayyip Erdogan ne pripada samo Turcima, on je naš zajednički lider“, rekao je jednom prilikom Izetbegović. Istodobno i Željko Komšić je oduševljen turskim miješanjem u unutarnja pitanja BiH, ali mu smeta kada to čine SAD, Ujedinjeno Kraljevstvo, Francuska, Izrael, Hrvatska…

Inače Turska kao vječiti kandidat za ulazak u EU, preko Sarajeva, nesposobnom Bruxellesu pokazuje i svoju snagu u europskom dvorištu. Osim toga preko BiH ima utjecaj i na nestabilne prilike u Sandžaku. No takva politika ima cijenu jer Ankara Bošnjake vidi kao saveznike u „borbi“ protiv Zapada i njegovih vrijednosti. Otud i Erdoganove antizapadne izjave upravo u Sarajevu. Pa ipak iznimnu političku „suradnju“ ne prati ekonomija. Tursko gospodarstvo u velikoj mjeri kaska za glavnim vanjskotrgovinskim partnerima BiH kao što su Njemačka, Italija, Hrvatska, Austrija, Srbija…

Prema Hrvatima u BiH, Turska ima posve drukčiji odnos. Vidi se to i iz ponašanja te zemlje koja predstavlja Organizaciju islamske konferencije u Vijeću za provedbu mira (PIC) gdje je zajedno s Njemačkom učinila sve da preplašeni, dezorijentirani i smušeni Christian Schmidt ne donese odluku oko izbornog zakona. Erdogan to ne krije pa se time pohvalio i u Sarajevu. Time je Turska jasno dala do znanja da podržava projekt pretvaranja Federacije u državu samo jednog naroda – bošnjačkog, a u kojoj nema mjesta za Hrvate.

No takav odnos nije prema Banjaluci. Turska je svjesna znatno bolje ustavne pozicije Srba u odnosu na Hrvate pa tim odnosima pridaje veću pozornost. Dapače Turska je bila organizator trilateralnog samita između te zemlje, Srbije i BiH. Unatoč tome Milorad Dodik je u nekoliko navrata javno kritizirao Tursku zbog miješanja u unutarnje poslove BiH.

Unatoč svemu Turska posve legitimno želi imati svoju ulogu na Balkanu, kao što to čine Njemačka, Ujedinjeno Kraljevstvo, Rusija, Izrael… Kad je tako dio javnosti u Hrvatskoj je naivno očekivao od Erdogana nekakav novi umjereniji pristup prema BiH. No umjesto toga doživjeli su poniženje s Erdoganovom izjavom kako Hrvate i dalje treba preglasavati. I nakon toga danas će ga dočekati s najvećim mogućim državničkim počastima.

I dok se službeni Zagreb i Islamska zajednica u toj zemlji hvale da je Hrvatska najpozitivniji primjer kako urediti odnose između jedne europske zemlje i Islamske zajednice, dotle vodeći ljudi te iste Islamske zajednice u BiH, veći dio bošnjačke politike i Turska imaju jasan plan – pretvoriti Federaciju u bošnjačku državu u kojoj neće biti mjesta za Hrvate koji su većinom rimokatolici.

Što se tiče naivnosti Zagreba ništa novo. No i velika država kao što je Turska time je ograničila svoj utjecaj u BiH na prostoru od Baščaršije do Kozije ćuprije.

 

https://hms.ba/Hrvatsko nebo

Odgovori