SOLAKOVA KULA, KONJIC: Prvi put nakon rata, slavljena misa za poginule u zaseoku Sreće, mjestu bez ijednog stanovnika

Na groblju u Srećama podno Zec planine, mjestu koje pripada selu Crni Vrh, župi Solakova Kula smještenoj u općini Konjic, protekle je nedjelje, prvi put nakon Domovinskog rata, služena misa. Zaseok Sreće naseljen je još za vrijeme turske vladavine, i pripada selu

Crni vrh. U Drugom svjetskom ratu partizani su ubili četvero domaćina. Krvavi partizanski pohod se nekako preživio te su do Domovinskog rata u zaseoku živjele tri obitelji.

Trenutačno u zaseoku Sreće- Bilići ne živi nitko i jedno je od sve brojnijih, osobito hrvatskih sela u BiH koja su nakon pohoda Armije R biH ostala pusta u njih se život nikad nije vratio. U slučaju zaseoka Sreće njegove žitelje čini se sreća je napustila još prvi put napustila nakon Drugog svjetskog rata da bi im potpuno okrenula leđa nakon po Konjičke Hrvate krvavih pohoda i progona od strane Armije R BiH.

Ipak, četrdesetak hodočasnika predvođenih župnikom u Sokakovoj Kuli vlč. Marinom Marićem odlučilo je protekle nedjelje iz sela Bare zaputiti se ka ovom zaseoku kako bi ondje nakon 29 godina, na mjesnom groblju slavili misu. Pohod i dolazak u Sreće izazvao je mnoštvo emocija nekadašnjih žitelja i njihovih potomaka, ali i hodočasnika iz ove konjičke i drugih župa sve do Kiseljaka i Fojnice. Uz mnoštvo emocija, od tužnih do radosnih, na njihovim su se licima mogla iščitati i brojna neodgovorena pitanja o tužnoj sudbini danas pustog zaseoka podno Zec planine. Na prilici da s nekadašnjim žiteljima doživi „novi Uskrs“ posebno je kaže zahvalan župnik u Solakovoj Kuli vlč. Marin Marić koji je i predvodio misu na mjesnom groblju.

“U čovjekovom životu prevažno da ne zaboravi gdje je nikao i rastao, tko je i što je? Uvjeren da smo se s tom nakanom i mi ovdje okupili prvi put nakon Domovinskog rata kako bismo zahvalili Bogu, precima, braniteljima i svećenicima što nismo djeca zaborava, što volimo svoje i živimo za svoje”, kazao je vlč. Marin Marić te podsjetio na činjenicu da je narod koji se srami svojih korijena osuđen na nestanak.

„Ova naša Neretvica toliko je natopljena krvlju da nemao pravo zaboraviti naša groblja i ognjišta. Ustvari, naši grobovi su nam oporuka da čuvamo svoju vjeru i identitet. Naša vjera i naša darovana ljubav su Bogu najdraži i najmiliji dar, ne čuvajmo ga za sebe, nego prenosimo na buduće naraštaje“, poručio je župnik u Solakovoj Kuli.

Okupljene, koji su svojim dolaskom u zaseok svojih predaka u kojem nakon rata ne živi nitko, pokazali kako nisu zaboravili svoje korijene, vlč. Marin Marić potaknuo je na dodatne aktivnosti na očuvanju djedovine i baštine koja im je darovana. O načinu kako mjesto otrgnuti zaboravu razgovaralo se nakon mise, na druženju kojeg su organizirali nekadašnji mještani zaseoka Sreće s njihovim gostima, hodočasnicima iz konjičkih ali i župa Lepeničke doline koji su im se pridužili u prvom poslijeratnom misnom slavlju na mjesnom groblju kojeg su nazvali „novim Uskrsom“ za pusti zaseok koji je preživio krvavi partizanski ali i ne pohod Armije R BiH.

Ana Popović/VL/https://www.vecernji.ba/Hrvatsko nebo