Potpora Izraela hrvatskom prijedlogu je principjelna i dobro argumentirana

Veleposlanstvo Izraela za BiH je prije nekoliko dana objavilo izjavu u kojoj su „spremnost i prijedlozi hrvatske strane, koji su stigli prilikom pregovora o izmjenama Izbornog zakona“ ocijenjeni kao „dobrodošli“. To je u bošnjačkim političkim krugovima odjeknulo kao grom iz vedra neba i dovelo do opće mobilizacije svih „probošnjačkih patriotskih snaga“.

Piše: Sanja Vaisavljević, Hrvatski Medijski Servis

Već smo u javnosti imali prigodu čuti da su i od nekih stranih dužnosnika prijedlozi hrvatskih sudionika u dugim i mučnim neumskim pregovorima ocijenjeni kao „konstruktivni“ i da je i Venecijanska komisija neka konkretna rješenja smatrala prihvatljivim i sukladnim s pravnim standardima EU. Međutim, iz nekih izjava bošnjačkih sudionika u neumskim pregovorima se moglo zaključiti da nikakvi, ma kako bili konstruktivni ili kompromisni, prijedlozi „hrvatske strane“ nisu bili prihvatljivi. Njihova načelna neprihvatljivost je upravo ono što treba osvijetliti.

Je li Izraelsko veleposlanstvo obrazložilo zašto su „prijedlozi hrvatske strane“ načelno prihvatljivi? Ili su, pak, samo izrazili neku svoju (zavjereničku) „sklonost“ hrvatskim pregovaračima? Možda su tek neprincipijelno zauzeli jednu stranu u „etničkom konfliktu“? Možda ih je „slatkorječivost“ hrvatskih pregovarača obmanula? No, pročita li se izjava, vidjet će se da se u njoj upravo radilo o principima i da je javno iskazana potpora obrazložena pozivanjem na principe. Prije nego što će se uopće spomenuti jedna strana, nekoliko rečenica u izjavi izraelskog veleposlanstva će samo i isključivo govoriti o principima, tako da će „dobrodošlica“ biti logičan ishod principijelnog rezoniranja, zapravo deduktivnog zaključka. Osvrnimo se najprije na prva dva pasusa izjave: „Država Izrael podržava Ustav BiH, punu ravnopravnost svih njenih građana i svake inicijative koja promovira ovu ravnopravnost. S tim u vezi treba istaći da Izrael čvrsto vjeruje da je Okvirnim sporazumom za mir u BiH i njegovim Aneksom IV – Ustavom BiH uspostavljen održiv sustav podjele vlasti između konstitutivnih naroda i njihovih političkih predstavnika.”

S tim u vezi, iz Izraela smatraju kako se ”taj princip mora poštovati i uzeti u obzir prilikom traženja rješenja za Izborni zakon BiH koji istovremeno mora osigurati dva ključna principa jednakost i nediskriminaciju.”

U prvoj rečenici potpora Ustavu naše zemlje je iskazana u istom dahu kao i potpora „punoj ravnopravnosti svih njenih građana“ i to na temelju uvjerenja da ovaj ustav načelno može osigurati takvu ravnopravnost. Odmah je rečeno i zašto: zato što je „Ustavom BiH uspostavljen održiv sustav podjele vlasti između konstitutivnih naroda i njihovih političkih predstavnika“. Princip jednakopravnosti svih građana ove zemlje ima konkretan sadržaj koji odgovara državnoj zajednici tri naroda: a to je sustav podjele vlasti (tzv. shared rule).

Ako je to princip na kojemu se gradi jednakopravnost (u jednoj „složenoj državi“), onda je jasno da „se taj princip mora poštovati i uzeti u obzir prilikom traženja rješenja za Izborni zakon BiH“. No, taj princip sam po sebi nije dovoljan, jer „Izborni zakon BiH istovremeno mora osigurati dva ključna principa jednakost i nediskriminaciju”. S jednakopravnošću konstitutivnih naroda treba osigurati i jednakost i nediskriminaciju svih građana BiH. Sada imamo ukupno tri principa koja se moraju poštivati. Kako bi se to trebalo učiniti, o tome govori treći pasus: „Jedan od načina da se održe ovi ključni principi je kroz legitimno predstavljanje, što je i verificirao i Ustavni sud BiH, a bez kojega sustav konsocijacijske demokracije nije ni provediv ni održiv. S tim u vezi, presuda ‘Sejdić-Finci’, kao i druge presude Europskog suda za ljudska prava tek treba da se implementiraju.”

Princip jednakopravnosti tri naroda ima svoje konkretno ime i sadržaj, a to je „sistem konsocijacijske demokracije“, dok druga dva principa pripadaju djelokrugu individualnih i manjinskih ljudskih prava. Osiguranje potpune provedbe prvog principa je obrazloženo i zajamčeno presudom Ustavnog suda BiH, dok je provedba druga dva principa, koju tek treba realizirati, naložena presudama Europskog suda za ljudska prava.

Zašto su onda „spremnost i prijedlozi hrvatske strane“ u ovom priopćenju istaknuti i pohvaljeni? Iz ovako logički argumentiranog obrazloženja to je moglo biti učinjeno samo na temelju principijelne potpore Izraela, kako smo pročitali u prvoj rečenici: „svakoj inicijativi koja promovira punu ravnopravnost svih građana BiH“. Ako je to glavna pretpostavka, onda to znači da je ocijenjeno da su prijedlozi hrvatske strane uvažavali ne samo princip jednakopravnosti konstitutivnih naroda nego i princip jednakosti kao i princip nediskriminacije svih građana.

Ovdje o izjavama domaćih političara nije bilo riječi. Netko je s „izraelske strane“ pažljivo pročitao dokumente koji su bili na stolu neumskih pregovarača, netko u čiju se ekspertizu, bez sumnje, imalo povjerenja. Prema tome, na ovu se izjavu moglo odgovoriti samo na principijelan i argumentiran način. Nipošto ne povicima, hajkom i uvredljivim osudama. Ili zbijanjem redova u jedan nacionalistički tabor.
Prva pogreška bi bila gledati na ovu izjavu koju potpisuje veleposlanik Noah Gala Gendler kao na izjavu jednog diplomate koja se može pobijati oštrom diplomatskom notom u kojoj će se čitava suptilna argumentacija svesti na nedopustivu „podršku izbornoj reformi koja bi diskriminirala građane zbog etničke ili vjerske pripadnosti“. Ministrica vanjskih poslova BiH, Bisera Turković je tako brže-bolje uputila demarš Veleposlanstvu u Tirani i ”zatražila pojašnjenje svrhe Memoranduma objavljenog u bh. medijima”. Ako se ne vjeruje u tajne svrhe i međunarodne zavjere, „svrha Memoranduma“ je u svakoj njegovoj rečenici obrazložena.

Druga pogreška je bila pokrenuti „logorašku diplomaciju“ čija svrha je bila pokazati zašto je „načelno neprihvatljiv“ svaki prijedlog HDZ-a i Dragana Čovića. A neprihvatljiv je svaki zato što je to prijedlog HDZ-a i njegovog predsjednika – ma kakav da je! Predsjednik Udruženja logoraša Mostar, Emir Hajdarović još živi u zbilji rata i za njega su svi pregovori s prošlim i sadašnjim smrtnim neprijateljima izlišni. Njega bi bilo teško uvjeriti da su u pregovorima oko reforme Izbornog zakona najvažniji principi i argumentacija koja se odnosi na njihovo provođenje – ma tko da je iznosi! Pa bio to ”upravnik logora”, „ustaša“, UZP-ovac, „fašista“ itd.

Probosanski i „građanski“ kandidat za Predsjedništvo na budućim izborima, Denis Bećirović, pravi treću pogrešku, jer tvrdi da se veleposlanik „miješa u unutrašnje odnose“. Možda zato što zastupa principe jednakopravnosti naroda, jednakosti građana i princip njihove nediskriminacije (što bi bilo isto kao tvrditi da se međunarodno pravo miješa u unutarnje odnose pojedinih država) ili zato što nikakve principe Bećirović u Memorandumu nije ni primijetio? U svome priopćenju se Bećirović već ponaša kao predsjednik (dakako: jednonacionalne) države te traži od onih koji „obnašaju najviše državne funkcije“ da „pozovu ambasadora Izraela da dođe u Sarajevo i objasni stavove iz ‘saopćenja’“! Kao pravi isljednik on bi ovog stranog diplomatu priveo na saslušanje u svrhu ”utvrđivanja pune istine”!A u slučaju da ovaj Izraelac odbije doći, ovaj isljednik ima i alternativno rješenje: „neka daju instrukciju našem ambasadoru u Izraelu da utvrdi pravu istinu zašto je došlo do ovog tendencioznog saopćenja“. Kao i Turkovićka, Bećirović vjeruje da je tu neka skrivena i podmukla „svrha“ i da tek treba istjerati na vidjelo „pravu“ ili „punu“ istinu. Također ponavlja otrcanu mantru političkog Sarajeva o nekoj „dodatnoj diskriminaciji i segregaciji“.

Suvišno bi bilo trošiti riječi na druge pogreške i skandalozne izjave, jer je to u međuvremenu postao prilično zamašan dosje jedne diplomacije koja nas izlaže svjetskoj bruci.