Od rasizma do katoličanstva – Putovanje jednog čovjeka

Suradni urednik časopisa Crisis Magazine Joseph Pearce nedavno je bio intervjuiran za Exit Hate, internetski časopis u Ujedinjenom Kraljevstvu koji potiče ljude da napuste političke ideologije ukorijenjene u mržnji. Ovo je malo uređena i prilagođena verzija tog intervjua.  

Prvo, možete li nam reći nešto o tome tko ste i što što trenutno radite? 

Ja sam Englez koji živi u Sjedinjenim Državama zadnjih dvadeset godina. Preselio sam se u SAD kako bih preuzeo mjesto izvanrednog profesora književnosti na jednom katoličkom sveučilištu i istovremeno pišem o tom sveučilištu. Pet godina prije mog preseljenja u Sjedinjene Države, od 1996. do 2001. godine, bio sam pisac s punim radnim vremenom i živio sam u Norfolku, mada sam podrijetlom iz Londona. Do sada sam napisao oko trideset knjiga, koje uključuju biografije Chestertona, Tolkiena, CS Lewisa, Oscara Wildea i Williama Shakespearea. Moja nova knjiga je Faith of Our Fathers: A History of True England (Vjera naših očeva: Povijest prave Engleske).

Prethodno ste se identificirali s politikom nadmoći bijele rase prije nego što ste napustili njezinu retoriku i ideale. Možete li baciti malo svjetla na vrijeme koje ste proveli u tom pokretu i stupanj do kojeg ste bili uključeni? 

Od 1976. do 1986. godine bio sam uključen u organizaciju bijelih suprematista koja se zvala Nacionalna fronta (National Front – NF), a kojoj sam se pridružio kada sam imao samo petnaest godina. Bio sam postao predsjednik Mlade nacionalne fronte (Young National Front) i urednik triju časopisa NF-a. Zbog uređivanja jednog od tih časopisa, Bulldog, bio sam dva puta osuđen na zatvor, 1982. i 1985. godine, zbog objavljivanja materijala koji bi mogao poticati rasnu mržnju. Dvadeset prvi i dvadeset peti rođendan proveo sam u zatvoru. Kao netko tko je bio žestoki antikatolik, također sam bio uključen u nasilnu politiku Sjeverne Irske. Bio sam član Narančastog reda (Orange Order), antikatoličkog tajnog društva i bio sam uključen u vodstvo dviju terorističkih skupina, Ulster Defense Association (UDA) i Ulster Volunteer Force (UVF).

Što biste rekli koji su vaši glavni razlozi za pridruživanje a potom napuštanje svijeta politike nadmoći bijele rase? 

Moj glavni razlog za pridruživanje NF-u bio je duboko ukorijenjeni rasizam i protivljenje imigraciji, u kombinaciji s mojom mržnjom prema Irskoj republikanskoj armiji (IRA). Kao mladić usijane glave i tvrda srca želio sam podići oružje protiv onih koje sam smatrao neprijateljima svoje nacije. Napustio sam pokret kao dio mog puta prema obraćenju na katoličko kršćanstvo, proces koji je pokrenut mojim opsežnim čitanjem djela G. K. Chestertona.

Sada ste katolik. Što biste rekli, što vam katoličanstvo pruža u vašem životu, a što ekstremističke političke ideje nisu

Ta dva vjerovanja su različita poput krede i sira, nemaju ništa zajedničko. Moje vrijeme u radikalnoj politici bilo je razdoblje služenja lažnom konceptu stvarnosti, utemeljenom na kvazi-znanstvenom obožavanju Plemena. Moje putovanje prema religijskom obraćenju bilo je kretanje prema prihvaćanju filozofske objektivnosti i racionalnog razumijevanja ljubavi, od kojih je potonje racionalno biranje samožrtvovanja za drugoga, bez obzira je li nam drugi prijatelj ili neprijatelj..

Je li vaša vjera promijenila način na koji gledate na političke ideje? Ako da, kako? 

Naravno. Svaka politička perspektiva na ili takozvanoj desnici ili takozvanoj ljevici je anatema ako opravdava osjećaje mržnje prema drugima. Zlo je izostanak ljubavi. Nije bitno je li čizma koja zgnječi našeg susjeda na lijevoj ili na desnoj nozi.

Postoje neki ljudi koji tvrde da se poistovjećuju i s katoličanstvom i s ekstremnim ideologijama (što se događa u raznim vjerskim, ideološkim i političkim pokretima, od veganizma, preko lokalizma, do zaštite okoliša, paganizma i dalje, gdje ekstremisti pokušavaju promicati određene ciljeve kako bi se proširila njegova privlačnost). Kako biste vi osobno razlikovali svoje katoličanstvo i katoličanstvo općenito od ekstremističkih političkih ideja? 

Moramo definirati naše pojmove u skladu s definicijom da je zlo izostanak ljubavi, kako je gore navedeno. Vjerujem u integritet i suverenitet malih naroda pred globalističkom tiranijom. Sebe bih nazvao lokalistom. Ovdje je riječ o potrebi za slobodom koja se temelji na shvaćanju dostojanstva ljudske osobe stvorene na sliku Božju. Ovo nema nikakve veze s bijelim suprematizmom, niti pripada takozvanoj ljevici ni takozvanoj desnici. Moramo se odmaknuti od zastarjelih pojmova desnice i ljevice kako bismo se vratili vječnom razumijevanju stvarnosti, uključujući političku stvarnost, u smislu ispravnog i pogrešnog.

Uglavnom se bavimo s onima koji su ili napustili ekstremističke organizacije ili trenutno sumnjaju u njihovu trenutnu ideologiju. Što biste rekli onim ljudima koji su možda zainteresirani za katoličanstvo, ali oklijevaju aktivno slijediti taj interes jer ih je njihov poseban način razmišljanja uvjerio protiv toga? 

Prva stvar koja je neophodna za težnju za istinskim razumijevanjem stvarnosti je krepost poniznosti. Poniznost je ta koja vodi do osjećaja zahvalnosti koji otvara oči u čudu. Bez očiju širom otvorenih u čudu, nećemo biti potaknuti na kontemplaciju istine koja je neophodna za širenje uma i srca u punini stvarnosti. Ponos je izostanak poniznosti. Nedostaje mu osjećaj zahvalnosti i očituje se mržnjom i prezirom drugih. Zatvara oči pred čudom koje je potrebno za oslobađanje uma iz zatvora političke ideologije. Ideološki zatvor čini kontemplaciju nemogućom, što dovodi do skupljanja uma i srca u malenost sitničave mržnje, ljutnje i ogorčenosti. To nije širenje uma i srca u punini stvarnosti, već zatvaranje uma za više istine. Kao što nas podsjeća rock grupa U2, ako želimo poljubiti nebo, moramo naučiti kleknuti. Poniznost je ključ svakog bijega od ideologije.

Za kraj, imate li posljednju poruku onima koji su još uvijek uključeni u onu vrstu političkog ekstremizma koji vas je privlačio kad ste bili mladi? 

Zamolio bih ih da razmisle o tome jesu li motivirani iskrenom ljubavlju prema dobrim stvarima, kao što je domovina, ili je njihova motivacija ukorijenjena u bijesu, ogorčenju i mržnji. Ako su motivirani ljubavlju, trebaju napustiti sve što dovodi do izostanka ljubavi, uključujući i mržnju prema bližnjemu. Nikakav napredak nije moguć dok se ljubav ne prigrli, a mržnja odbaci.

[Napomena urednika: Joseph Pearce je dodatno pisao o svom putu u politički ekstremizam i rasizam i iz njega u svojoj knjizi Race with the Devil: My Journey from Racial Hatred to Rational Love  (Utrka s vragom: Moje putovanje od rasne mržnje do racionalne ljubavi.).]  

Autor: JOSEPH PEARCE

Izvor: www.crisismagazine.com

Prijevod: Troplet/https://www.troplet.ba/Hrvatsko nebo