Kako je treći vagon iskočio iz (bošnjačkog) kolosijeka?!

Alijin jedinac vjeruje kako se s Hrvatima može (živjeti). Lakše, veli, čak negoli i sa Srbima. A onda su nastala komešanja u (trećem) vagonu. Onom s poštenim Hrvatima – pa se prvi u Bošnjaka uvjerio kako više ni daidži ne možeš vjerovati. A ni Alijinom Komšiću. Onom I., iz ranih 1990-ih.

Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik

Ovih je dana prvi u Bošnjaka uspio zgroziti čak i političara koji je – još kao mlad radikal – uspijevao preneraziti cijeli svijet svojim nacističkim paralelama (i dijagonalama) te taj kontinuitet održati i kasnije kad je postao (već) veliki. A onda i premijer i predsjednik tamo daleko.

„Mi se za ratove ne spremamo i ne pada nam na pamet voditi ratove s Bošnjacima. Ako je to njegov način da dobije glasove – ok. Naš je način da to dobivamo kroz nove tvornice, investicije, putove. To je ono što nas zanima“, povjerio je svoj plan Aleksandar Vučić Televiziji Srbije, komentirajući, sad već, glasovitu Izetbegovićevu inventuru brojnog stanja u Bošnjaka, apostrofirajući poglavito zračnu borbenu gotovost. Dronove – zna se!

Sa Srbima – itekako!

A onda, od trenutka kada Vučića umalo nije šlog ‘trefio zbog prijetećih leteći (bošnjačkih) robota, Izetbegović II. malo se, ipak, prizemljio. Postavljajući, naime, sam sebi pitanje: „Možemo li mi sa Srbima?“, odmah je i odgovorio: „Sa Srbima možemo, itekako!“ Njegov nekadašnji šah-partner s Kalemegdana (srpanj 2015.) nije, zanimljivo, komentirao ovaj iznenadni pacifizam mobilizatora podno Trebevića.

Možda nema kad, jer gradi puste tvornice… A možda su, kao, primjerice, u slučaju prepucavanja Konakovićeva Naroda i pravde i Islamske zajednice reisu-l-uleme Huseina Kavazovića, ipak, krivi Hrvati?! Ili makar (samo) Dragan Čović i HDZ, koji su, misli efendija, pokušavali disciplinirati IZ-u još dok Narod i pravda nisu ni postojali…

Kako bilo, iznimno raspoložen davati odgovore, Alijin jedinac postavio si je još jedno – na prvi pogled – teško pitanje: „Kako s Hrvatima?“ I, dakako, odmah je odgovorio: „Ja mislim još lakše“, neizravno tako polemizirajući sa svojim navodnim političkim pokroviteljem, koji, vidjeli smo, nema baš najbolja iskustva s Hrvatima okupljenim oko Čovićeva stožera. I sad se „ibreti“ kad se toga sjeti. A nije dobro kad je reis začuđen. Hrvatima…

Eh, sad… znači li to da je s Hrvatima lakše (itekako, itekako!) – negoli sa Srbima! – jer ih je manje. Puno manje. Što bi kazao onaj Bakirov poklonik neki dan ispred (umalo) proklete avlije visokoga predstavnika, taman za dva vagona. Teretna, predmnijeva se.

Riješeno (je) hrvatsko pitanje

„Mi smo danas s hrvatskim narodom potpuno popravili odnose i možemo reći kako su stvari riješene“, pao je (nepovratno) u sevdah glede hrvatskog pitanja. Slijedom čega bi se moglo zapitati je li mislio kako su stvari riješene – vagonima. Nekim budućim… Ili je (i)pak mislio na onaj treći vagon u kojem su, po nomenklaturi sarajevske političke, i svake ine, čaršije pošteni Hrvati?

Teško je – nije svatko Izetbegović II.! – odgovoriti na ova (čak) dva pitanja. Zato ostavimo (ona) dva vagona i koncentrirajmo se na treći. S razlogom! Jer, došlo je tamo do stanovita komešanja. Prvo je fra Ivo Marković pokazao prvome u Bošnjaka kako se, kakva su, eto, vremena došla, ni na daidžu čovjek više ne može osloniti. Otkrio je fra Ivo nakon, evo, 16 godina kako se Ljiljan Zlatni prodao SDA-u uz (malu…) potporu Islamske zajednice te, u zanosu svojstvenu svakome pronalazaču, sada traži neka taj najpošteniji u Hrvata ode u povijesnu ropotarnicu. I nije to sve, baš nekako u nezgodan predizborni vakat, hoće i da se i SDA i IZ BiH ispričaju Hrvatima što su se godinama miješali u njihove (izborne) poslove te da – uza sve to!? – obećaju kako neće po četvrti put u državni vrh instalirati svoga “Hrvata”. Poglavito ne kao do sada uz djelomice džamijski aranžman. Oni koji su ga, veli, izmislili neka ga i ukinu.

Grafolog efendija

U čemu je reis efendija prepoznao čovićevsko-hadezeovski rukopis. I ne samo to – nego i stavove „svećenstva Katoličke Crkve i Franjevačke zajednice u BiH“. A detektirajući „guju u njedrima“ jedino nije, po osobnom priznanju, uspio doznati koje je pravo hrvatskog naroda Željko Komšić povrijedio ili doveo u pitanje. Ih, tko će još i to znati?!

I nisu se ni Izetbegović mlađi ni reis efendija još oporavili od ovih rigoroznih naputaka s neočekivane adrese, kadli se javio Komšić. Ali ne, kako se moglo očekivati, glasoviti bošnjački gazija uredno već začešljan za četvrti (ukradeni) hrvatski mandat, već Ivo, kojega je osobno još ranih 1990-ih Izetbegović I. kooptirao u Predsjedništvo BiH, tik uz njegove pravedničke skute. Alija je, evo i malog vremeplova, zapravo i patentirao poštene Hrvate još u stoljeću prošlom, a poslije su taj njegov izum koristili Bošnjaci – kako slijeva tako i s desna. Nije se Komšiću I., naime, svidjelo Bakirovo prebrojavanje, dronovi… i slično, jer je u tomu, a posebice u onim (jedva) punim vagonima koji su spominjani na „događanju naroda“ uz Miljacku, prepoznao potencijalni progon Hrvata, pa je poručio: „Samo probaj, Bakire Izetbegoviću, ja ću biti na drugoj strani!“ Ili, svejedno, na drugom kolosijeku. Pa, ovaj je gori, pomislio je, vjerujem u sebi, prozvani, od onog Josipa Juratovića – poštenog Hrvata iz dijaspore. Njemačke, da izvinete!

Nikad nije kasno?!

I baš kao što je Christophorus Columbus greškom otkrio Ameriku, tako je i tandem Marković & Komšić kasno otkrio Izetbegovića, a i reisa – bojim se. Tako da se sada, kada je i treći hrvatski vagon iskočio iz (bošnjačkih) tračnica, teško složiti s Izetbegovićem II. da je lako s Hrvatima. Malo ih je, al’ ih ima! Raznih.

Ili možda on, koji, vidjeli smo, zna odgovore na sva pitanja, ima s njima neki drugi plan?! Transportne prirode….

Troplet.ba/https://www.troplet.ba/Hrvatsko nebo