Je li u srušenom američkom avionu 1996., kod Dubrovnika stradala i druga faza Daytona

Vrijeme:3 min, 58 sec

 

Nakon zaustavljanja rata planiralo se mir ojačati gospodarskim vezama RH i BiH. Za to je Clinton zadužio Rona Browna. Kada je krenuo s projektom na Balkan, avion se srušio. Od tada pada i entuzijazam SAD-a za BiH.

Javnosti je nepoznato kako je Daytonski mirovni sporazum odmah nakon potpisivanja 1995. trebao imati svoju drugu fazu. Nakon političkoga zaustavljanja rata planiralo se mir ojačavati gospodarskim vezama Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Za nju je Clinton, između ostaloga, zadužio američkog ministra trgovine Rona Browna. Strategija je bila financijskom pomoći omogućiti brži rast gospodarstva i na takav način obje države usmjeravati prema Zapadu. Kada je u SAD-u 1996. projekt usuglašen, Brown je s velikim predsjedničkim izaslanstvom Billa Clintona krenuo u posjet BiH i Hrvatskoj. S njim su u zrakoplovu bili vodeći menadžeri moćnih američkih kompanija (graditelji, bankari, naftaši…). Nažalost, Boeing 737 je nedaleko od dubrovačkog aerodroma Čilipi udario u brdo. Poginulo je svih 35 putnika. Službeno je utvrđeno kako je glavni uzrok nesreće bio navigacijski sustav. Nakon te tragedije u Americi je splasnuo entuzijazam za BiH. Tamošnja se javnost počela pitati – zar tako skupom cijenom moramo plaćati mir na Balkanu.

Brownova smrt usporila je, a u mnogim projektima zaustavila američki gospodarski poticaj suradnje BiH i RH. A prije toga, primjera radi, Hrvatska je i sama razmišljala o zajedničkoj autocesti. Onoj koja će od Bregane, Zagreba, Siska voditi preko Bihaća, Livna, Popova polja… Trasu “ceste mira”, što joj je bio jedan od radnih naziva, trebali su te 1996. potpisati bošnjački i hrvatski premijeri Hasan Muratović i Zlatko Mateša. Međutim, kako je u zrakoplovu s Brownom poginuo i Stuart Tholan, predsjednik Bechtel Corporationa, taj projekt na zamišljeni način nikada nije realiziran. Gospodarska suradnja između RH i BiH, koja je danas itekako snažna, ne može imati ni približno onaj učinak koji je mogla imati u prvim godinama poraća.

Vizija Amerike u to je vrijeme bila iskoristiti ratno savezništvo Hrvata i Bošnjaka i pretočiti ga u mirnodopsko gospodarsko i političko povezivanje dviju država. I jačanje mira. Podsjetimo, temelj njihova partnerstva, uz Washingtonski i Daytonski sporazum, bio je i Splitski vojni sporazum. Koji je bio prekretnica rata u BiH. Temeljem njega hrvatske vojne snage pozvane su da na teritoriju BiH zajednički i koordinirano djeluju s bošnjačkom Armijom RBiH. Rezultiralo je to oslobađanjem Hrvatske, ali i deblokadom Bihaća, a u konačnici i završetkom rata. Odnosno potpisivanjem mirovnog Daytonsko-pariškog sporazuma. Ratnu strategiju suradnje Amerikanci su planirali primijeniti i u miru. No kada su je osmislili i krenuli u njezinu realizaciju, “udarili su u brdo”. Završilo je tragično.

Čitajući u Večernjaku intervju s Miomirom Žužulom, bivšim ministrom vanjskih poslova i veleposlanikom RH u SAD-u, zazvonila mi je jedna njegova izjava kako on ne vjeruje u slučajnost što “druga faza Daytona” nikada nije realizirana. Nije objasnio na što je mislio pa sam se odmah sjetio teorija zavjere oko pada Boeinga 737. Kružile su priče kako je Brown pronađen s ranom u glavi koja je nalikovala na onu od metka, a obdukcija nikada nije obavljena. Čudnovata je i smrt stjuardese koja je preživjela pad. Također, Air Force je objavio kako je jedan od signalnih tornjeva bio ukraden prije tragedije te da su zrakoplov satima tražili iznad mora, a ne na kopnu iako je NATO-ov AWACS imao preciznu snimku njegove putanje. Veliku prašinu podigla je činjenica kako je tri dana nakon nesreće mrtav pronađen šef navigacije Niko Jerkić. No, što god da je bilo, ova tragedija itekako je utjecala na daljnji tijek zbivanja na našim prostorima.

Nažalost, komentiralo ju se samo na trivijalne načine, ponajviše o tome je li netko prije slijetanja objavio vijest da je Brown sretno doputovao u Dubrovnik. Nikada nije ozbiljno analizirana ovako osmišljena američka strateška operacija, odnosno kakvu je tragediju, uz ljudske žrtve, nanijela hrvatsko-bošnjačkim odnosima. U danima kada im je još uvijek trebao američki “vjetar u leđa”. A on je splasnuo u brdu iznad Čilipa. Ono što svakako nisu teorije zavjere jest da su visoki predstavnici nakon toga već od 2000. godine krenuli u brutalno obezvrjeđivanje Daytona, odnosno obespravljivanje Hrvata. Brojnost naroda postala je glavni argument za promjenu političkog sustava. Takav odnos poremetio je ravnotežu. I pretvorio saveznike u protivnike.

Velika je šteta što Amerika svoj projekt (BiH) sve više prepušta Europi. Koja u njegovu rješavanju nema ni vizije ni autoriteta. Amerika nakon Brownove pogibije više nije tako odlučno nastavila jačati svoj daytonski projekt. Zbog toga se on sve više pretvara u suprotnost. Pobjednici i gubitnici zamjenjuju uloge. Srbi su ga iskoristili za jačanje Republike Srpske, a Bošnjaci i Hrvati međusobnim optužbama slabe i sebe i Federaciju. Strahuje se da će, poput Brownova Boeinga 737, njihovo krhko savezništvo “udariti” u neko bh. brdo. Nažalost, “kontrolori leta” već odavno im daju pogrešne koordinate. I domaći i strani.

Jozo Pavković/VL/ https://www.vecernji.ba/Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.