KOMENTAR ŽELJKA IVANKOVIĆA: Histerični patriotizam

No taj je bunt, zajedno s medijskom i stranačko-političkom manipulacijom pokazao sav jad i bijedu tzv. građanskog bunta, događanja naroda, jer je u Sarajevu vrhunio u prijetnjama i uvredama visokom predstavniku i Hrvatima koji svi mogu stati u dva vagona.

A zašto? Jer bi ti neki Hrvati htjeli prava i vlasti kao da su oni većina, a zna se tko je tu većinski i zašto smo to ”mi” sad i najednom za Miloševićev koncept ”jedan čovjek – jedan glas”, kao i to zašto do jučer za to nismo mogli biti…

Tresla se brda – rodilo se niš! Osim što je svaka zvijer ostavila svoj trag.

Sad znamo koliko muslimana ide u džamiju, a koliko je među njima mladih (sposobnih za oružje!), koliko imamo lovaca s lovačkim puškama, koliko stručnjaka za dronove (bajraktar!?), ali i koliko će se nas odmarati u Njemačkoj gdje ih je njihov politički vođa zaposlio dok za nas budu ratovali roboti…

U kasnu jesen 1992. došla mi je jedna urednica s tadašnje RTV BiH, kao direktoru BH PRESSA, i pitala imamo li mi naredbu kao oni: ”Sva ona propaganda koja je dotada išla protiv Srba, odasad na isti način i istim intenzitetom ide i protiv Hrvata”. Mi smo svakako ”samo” agencija, rekao sam…

No nisam se ni začudio ni iznenadio, premda je samo do mjesec-dva prije toga nasred Baščaršije bio hrvatski barjak. Kad ne mogu protiv Srba, onda se okrenu na Hrvate, komentirala je tada. Uredno me otada sve vrijeme informirala o ”internim” naredbama za provođenje ratne propagande u svojoj medijskoj kući.

Od tada, od 1992., do sada, do 2022., nisam čuo strašniju i histeričniju političku i medijsku kampanju protiv svega hrvatskog u Sarajevu i BiH, pa čak i protiv onih koji nikad nijednom riječju nisu stali uz Čovićev politički koncept. Tipični srpski sindrom, mislim se, koji nam je demonstrirao tada, jednako kao i danas, Šešelj i njegovi sljedbenici!

A pripreman je i ranije kad je Tito etiketiran kao ustaša, pa za njim Stipe Šuvar, i sve je preko noći postalo bjelodanim. A ovi, pak? Sve što su mogli prepisati od srpskih velikonacionalista, prepisali su.

Ne samo protiv Hrvata nego i svoje vlastite opozicije koju su vučićevski ili dodikovski je manipulirajući po tko zna koji put doveli u poziciju da se od te nje ozbiljno distancira i svaki stvarni i potencijalni opozicionar, a naročito oni koji mogu stati u dva vagona. Dva vagona za kamo?

Sad više nema dvojbe. Ovdje su se definitivno svi svrstali (ili se to kaže prebrojali?), pa čak i oni mediji što sebe samohvalisavo smatraju nezavisnim. Da, i oni što ih plaćaju stranci. Kod njih je to čak vidljivije. Stranac, istina, može platiti medij da bude ”tobože nezavisan”, ali ne i novinara patriota da u svom nacionalizmu ne bude histeričan do šovinizma.

Interni proglas ”ogrni se onom bh. zastavom”, za koju nam ne smeta što je ”nametnuta”, i okreni se protiv nametanja, zaprijeti dojučerašnjem ”prijatelju BiH” i prikloni se onima koji ga smatraju ”njemačkim turistom”, svima onima koji sad najednom ne vole BiH (SAD, UK, Njemačka), a koji tu dovode vojnu opremu i postrojbe da te sačuvaju od putinovskih i četničkih naoružanih lovaca, bajkera i dronova…

Isti su to ili slični politički subjekti, isti su to ili slični mediji koji su svako malo više nego pro-bosanski, anti-hrvatski, dakle isti su to mediji koji su bili protiv toga da Koridor Vc završi u Pločama (trebao je valjda u Neumu), da se izgradi Pelješki most (jer kako će nosač aviona ući u Neum)…

Uvijek isti mediji i uvijek isti bošnjačko-muslimanski vulini i televizijski (medijski) tabloidi… Stare frustracije, nove ljubomore…?!

Oni kojima su puna usta saopćenja američkog veleposlanstva o nekome ili protiv nekoga tko ima drugi nacionalni predznak… Ali, koji se propnu na zadnje noge, ako se dirne u ”naše”…

A naši smo ”mi”, probosanske stranke i snage… Svi oni što na zvižduk SDA polete u tor, kao ono kod Dodika, kao ono kod Čovića… Jer samoproklamirano ”pro” jedino zna tko je ”anti”, a mediji su tu da usvoje i koriste njihov jezik, jezik mržnje.

I ne traje to samo od Mostara kad je jedan njihov potpisao, pa slagao… Ih, šta su ti u trideset godina sve ispotpisivali!? Ni od Srebrenice kad ih je SDA okupio… I kad su, kao tobožnja probosanska opozicija, svaki put požalili što su prevareni…

A koji su to, ovaj put, istinski ”mi” pokazat će se koji tren kasnije kad se počne spominjati tristo tisuća ”nas” u džamijama od čega je dvjesto tisuća mladih…

Bit će da se tu ipak ne radi o graDŽanima. Riječ je o dvjesto tisuća za oružje stasalih, od onih što još nisu pobjegli u obećanu zemlju – Njemačku… Osnažio je tu ratnohuškačku prijetnju i jedan od tobožnjih opozicionara, miljenik tzv. afilijacijskih medija, izrekavši da su ”bosanski muslimani jedan od najbolje naoružanih naroda na svijetu”…

Hoće li to opet ginuti sirotinjska mladost dok će drugi biti u svojim bunkerima, ovaj put na Poljinama? Ili u svojim nekretninama u Turskoj? Ili dok njihova djeca budu studirala na tom mrskom ”islamofobičnom Zapadu”? Čujem li ja to velikosrpsku priču iz usta velikobošnjačkih ”mislilaca”?! Stockholmski sindrom se to zove ili kako već?!

A ja baš na tren pomislio da će ratnohuškačku nacionalističku mantru pobiti ona druga o ”merhametli narodu”. Da barem ponetko pokoju zucnu iz opozicije, ponetko iz medija, ponetko od čuvenih sarajevskih antifašista… Barem kad je o vagonima riječ?! Ponetko iz reda onih koji se smatraju dobro organizirani ili strukturirani…

No, ne! Pristali su na ”prebrojavanje” (i muslimani i graDŽani) i još samo da kažu kako će ili kamo će s onima što stanu u ”dva vagona”… Možda otkriju novi demokratski model rješenja malobrojnijih naroda, pa ga za skupe pare patentiraju u Belgiji ili Švicarskoj… A barem ondje ima tih malobrojnijih…

Srećom pa se oglasilo američko veleposlanstvo… Prije nego se na tračnice postave ta dva vagona, valja se nadati da će poneki od neovisnih medija (ovdašnje afilijacije!) prepoznati i poneku fašističku gestu u svemu tome… Kad već nisu za Dayton s dva entiteta i tri naroda… Ili jesu, kako kad. I kad već to neće i ne rade oni koji traže da im plaćamo RTV pretplatu…

Srećom, ponegdje se ponetko, poneki pojedinac, othrvao unitarističkoj patriotskoj histeriji, pa se i dobro našalio komentirajući prvu u Bošnjaka, ogrnutu zastavom poput navijača što se zovu ”fanaticos” (slučajno?): ”Lakše joj bilo naći zastavu nego diplomu”.

A mnogo je tu među ogrnutim zastavama (patriotizam kao zadnje utočište hulja!) bilo i onih što su diplomirali (kupili diplomu) uz stranačku ili neku sličnu iskaznicu ili zastavu, kao i onih koji su diplomirali, magistrirali i doktorirali s pištoljem oko pasa ili u maskirnoj uniformi…

Bit će da takvi i prizivaju rat. Jer, kako inače sačuvati sve pokradeno u ovih 30 godina, u graDŽanskoj i europskoj BiH, osim ratom?

Oni, ti i takvi, unatoč parolama i medijskoj podršci, nisu za Europu, premda tobože rone suze što nisu dobili kandidatski status…

Oni isti što nisu u stanju uraditi nijedan od 14 smiješnih zahtjeva u bezmalo jednako toliko smiješnih godina… Da, smiješnih u odnosu na ono što ih čeka poslije… Poslije? Za njih nema poslije!

Pitajte one koji su prošli, pitajte onog čas plačljivog, čas arogantnog Vučića… Pitajte Erdoganovu Tursku? Ili ćemo se opet rasplakati kako nâs Srbe ne vole, jer smo pravoslavni… Kako nâs Bošnjake ne vole, jer smo muslimani… Je li, pobogu, ikad bilo do nas?

Uostalom, kao da je i taj status sam po sebi nešto posebno sve i da su ga dobili? A jest, itekako jest. Samo uoči izbora. Da svojim ovcama, svome blejećem stadu mogu reći kako su i za njih nešto izborili…

Ovako, ovako im sad ostaje obećavati rat, za što imaju dvjesto tisuća vojnika bez robota i dronova…

No neće patrioti i graDŽani u bunt i proteste protiv te vlasti što im ne ispunjava tih smiješnih i sićušnih 14 uvjeta, kad je lakše, opet po miloševićevski i vučićevski kukati kako je ”ceo svet protiv nas” i usput huškati protiv Hrvata!

Zaista im treba vjerovati da bi dali prava Sejdiću i Finciju kojih nema ni za jedan vagon kad ne daju onima kojih ima za dva?