U „hrvatskim“ medijima – „Srbi svi i svuda“
Vrijeme:3 min, 9 sec
Srbi su još jednom uspješno okupirali „hrvatske“ medije. Najnoviji je povod vladino uskraćivanje dozvole za “privatni” posjet Jasenovcu srpskom predsjedniku Vučiću. Iz „naših“ medija opet iskaču Vučić, Vulin, Šešelj, Dodik, Pupovac, itd., „kao iz paštete“. A kad, nakon što nam nabroje svu optužujuću mitologiju iz dalje i bliže prošlosti, utihnu, opet će iskakati Đoković, Šerbedžija. U biti, u „hrvatskim“ medijima – „Srbi svi i svuda“, „Von den Serben überhaupt“.
Srpski mediji, za razliku od „hrvatskih“, su (veliko)srpski, i kao takvi su reagirali na zabranu. Hrvatski predsjednik vlade Plenković, kao začuđen, izjavio je: „Danas sam prvi put vidio u srpskim medijima da smo mi ustaška vlada…“ Još nije naučio da „ustaša“, „ustaška“, „ustaški“ u srpskom rječniku znači „Hrvat“, „hrvatska“, „hrvatski“. I da, mora se dodati, prvi se put vlada postavila, s hrvatskog stajališta, ispravno, iako prilično sramežljivo, pa je odmah od “inkluzivna i tolerantna“ postala „ustaška“, a njezin šef na trenutak je prestao biti „suho zlato“.
Nehotice je Plenković priznao da se prvi put postavio kao prvi čovjek hrvatske izvršne vlasti, i doživio je ono što mi obični i stalni i nepopravljivi „ustaše“ doživljavamo svakodnevno. Lijepo je da ima i to iskustvo, makar kratkotrajno. Osim toga, vratio je u tor hadezeovske ovčice, koje su odmah počele ponovno vjerovati u uskrsnuće tuđmanizma. A onda im je još poslužio ulazak Hrvatske u eurozonu, “u zemlju dobru i prostranu, u zemlju u kojoj teče med i mlijeko”, i usput je poništio kanonizaciju bivšeg ministra Marića za koju se zalagao čak i SDP (iako je samo provodio Plenkovićevu europsku, a ne hrvatsku, financijsku politiku).
No vratimo se na „hrvatske“ medije. U njima su jedina ozbiljna konkurencija Srbima Jugoslaveni. Iako su ovi uvijek dobro surađivali i dobro surađuju sa Srbima. To će se dobro vidjeti još jednom 27. srpnja 2022. u Srbu, gdje svake godine Draža i Tito okupe svoje nasljednike da proslave ustanak protiv prve hrvatske države, i to ondje gdje je počeo ustanak i protiv druge hrvatske države. Vidjet ćemo tko će sve biti tamo, ali i novu okupaciju „hrvatskih“ medija. Ostvarenu ovaj put zajedničkim snagama, jugo-srpskima, odnosno „antifašističkima“. I opet će nam iz „naših“ medija nabrajati svu optužujuću mitologiju iz dalje i bliže prošlosti. Mogla bi Plenkovićeva vlada definitivno postati „neinkluzivna i netolerantna“, „ustaška“, i zabraniti njihovu proslavu u Srbu, i dobiti izbore i sastaviti vladu bez „neprirodnih koalicija“.
No neće ova vlada ni pomisliti na takvo što, nisu ni prethodne. I ova i prethodne prihvatile su srpske i jugoslavenske mitove. Naraštaj koji je proživio strahote Drugog svjetskog rata i poraća nije dočekao kraj tih mitova. Ni naraštaj koji je proživio strahote Domovinskog rata ne uspijeva s njima raskrstiti. Trudimo se, ali to, uz svu dobru volju, ne mogu napraviti pojedinci ili udruge, nego državna politika. A državna politika to ne će ili za to nema hrabrosti. Dapače, poziva nas da zaboravimo prošlost i da se okrenemo prema budućnosti. Prema budućnosti u koju se prenosi navedene mitove i iz koje se briše samo naša, „ustaška“ prošlost. I ne samo ona davna, nego i ona nedavna.
Razvidno je da će dok ne budemo srušili sve te mitove istinom naša budućnost biti sve samo ne hrvatska. Razvidno je i da bi spoznata i utvrđena i službeno promicana istina imala dalekosežne društvene posljedice. Oni koji ne prihvaćaju borbu za istinu za državni prioritet ne žele dobro našoj domovini. Oni koji ju prihvaćaju kao prioritet sigurno će nailaziti na mnoge poteškoće, ali i osjetiti duhovnu snagu koju osjećaju svi oni koji se bore za pravu stvar. (M. O.)
Povezani sadržaj:
M. O. / Hrvatsko nebo
