ZORICA VUKOVIĆ:  ONDA NIŠTA…

„Ljudi moji, je li to moguće? Ludnica, što je ovo,“ uskliknuo bi komentator nogometnih utakmica Mladen Delić (1919. – 2005.) kada bi prenosio vijesti o našem političkom trenutku.

Završili neki čudni izbori u Splitu. I gradonačelnik posta dipl. inženjer splitskog Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje, sada i profesor, koji je u CERN-u ‘pokupio’ elementarne čestice pa umislio da je znanstvenik i astronom, koji zna da Bog ne postoji što je u predkampanji utuvljivao u glave splitskih osnovnoškolaca tijekom mandata HDZ-ovca Andre Krstulovića Opare (1967.). I ‘premoćno’ papir s njegovim zaokruženim imenom u ‘demokratske’ kutije ubacilo 18,76 % Splićana… To je taj dio koji glasova za ‘onu’ opciju, kako je svojedobno konstatirao i predsjednik Tuđman. Jedino je Zagreb tu debelo u minusu jer je za (ne)Možemosa glasalo znatno više. Čak 28,78 %… Da imamo sociologe, analiza bi već odavno bila gotova, a ona bi odgovorila na pitanje zašto slaba izlaznost, zašto HDZ gura anonimuse, imamo li domoljubnu opciju? Ali, umjesto analiza, imamo medije.

Konačno su i rezultati brifiranja Bože Petrova (1979.) došli na naplatu. Međunarodni centar za rješavanje investicijskih sporova u Washingtonu donio je presudu u korist MOL-a, pa će Hrvati iskeširati preko 250 milijuna dolara Mađarima. Sitnica…

„Mogu reći da sam brifiran kao potpredsjednik Vlade da imamo razloga biti optimistični oko ishoda te arbitraže. Glede drugih informacija koje se pojavljuju u medijima, mene stvarno interesira tko je njih brifirao,“ izrekao je 2. travnja 2016. godine potpredsjednik Oreškovićeve vlade i čelnik Mosta, Božo Petrov. No ne reče tko je njega brifirao.

Nakon Bože javnosti se obratio brifirani Miro Bulj (1972.) koji je pozvao da se istraže veze tvrtke Joze Petrovića (umro 21. 3. 2022.) s tvrtkama u vlasništvu obitelji članova Vlade. Čak je i sam tadašnji predsjednik Vlade Tihomir Orešković (1966.) stao na stranu Bože Petrova te zatražio ostavku Tomislava Karamarka (1959.) zbog ‘sukoba interesa’.

Godinu dana kasnije, točnije 18. siječnja 2017. prof. dr. sc. Slaven Letica (1947. – 2020.) je  napisao: „Društvena  šteta od neodgovornog govora dr. Bože Petrova ovog se časa još ne može precizno izračunati, jer je još u tijeku arbitražni spor koji je MOL pri Svjetskoj banci pokrenuo protiv naše zemlje zbog tzv. plinskog biznisa, tražeći odštetu od čak šest milijardi  kuna. Kako nas i u tom sporu zastupa ista američka odvjetnička tvrtka, treba se nadati da njezini odvjetnici nisu također brifirali Božu Petrova da imamo razloga biti optimistični.“

Što se dogodilo? Petrov je 27.5.2016. izjavio kako je Most, partner u vlasti Domoljubne koalicije, na njegov prijedlog odlučio glasovati za opoziv Karamarka s mjesta potpredsjednika Vlade zbog političke odgovornosti. Uz pomoć Dalije Orešković (1977.), maknuše Tomislava Karamarka i dovedoše… da ne ponavljam koga. Rezultate znamo. Karamarko nije bio u ‘sukobu interesa’, kako je konstatirao sud, a ‘vjerodostojni’ harači Hrvatskom.

Čak su i Ivan Pernar (1985.) i Zoran Šparjac, (1968.), kod kojega je Petrov na RTL-u izgovorio citiranu rečenicu o brifiranju, a za koje se ne može reći da su zaljubljeni u Karamarka, priznali da je bivši šef HDZ-a, i jedini protivnik arbitraže, bio u pravu kada je tvrdio da arbitražni postupak nema smisla, da se treba povući iz njega jer će završiti na našu štetu.

Je li Božo preuzeo dio odgovornosti? Naravno da nije. Kao da se ništa nije dogodilo, a Hrvatskoj dolazi na naplatu račun i hrvatski porezni obveznici Mađarima će uplatiti minimalno dvije milijarde kuna. Na taj iznos, uskoro stižu i zatezne kamate. „Petrov je uporno tvrdio da dobro stojimo u arbitraži protiv MOL-a, a Karamarka nazivao ‘nacionalnim izdajnikom’. Ako je Tomislav Karamarko morao otići zbog tvrdnje da arbitraža nema smisla jer će završiti na našu štetu, zbog čega je javno prozivan ‘nacionalni izdajnik’, kakve bi tek konsekvence trebao snositi Božo Petrov?“ pita 6. srpnja 2022. Metković NEWS.  

Za ishod arbitraže zainteresiran je bivši premijer i HDZ-ov šef Ivo Sanader (1953.) koji je upravo na ovoj presudi dobio najviše zatvorskih godina, a Hrvatska je u arbitraži tvrdila da je nevaljana zbog toga što je Sanadera podmitio tadašnji upravitelj MOL-a Zsoltan Hernadi (1960.). S obzirom da je Hrvatska izgubila arbitražu, Sanaderov odvjetnički tim može tražiti preispitivanje odluke hrvatskih sudova koji su ga osudili za primanje mita. Luda kuća.

Kako su gledali na stvarnost piše na FB 28.11.2016. Thomas Bauer, Mostov nekadašnji PR-ovac i suvlasnik GRIZLI komunikacija: „Licemjeri jedni, smeta vam kum Bože Petrova? Pa i ja sam zaposlen preko veze…’ Kaže Švaljekica da se 90 % u zagrebačkoj gradskoj upravi zaposlilo preko veze. Ja kažem da je taj postotak i viši, a isto vrijedi i za cijelu državnu upravu, školstvo, policiju, carinu. Sve! Tim ružnija je licemjerna reakcija javnosti na Mostovog kuma. Mučno koje licemjerje! Gotovo svi koji primaju plaću iz proračuna su zaposleni preko veze i sad je odjednom problem jedan čovjek koji se protiv tog istog kriminalnog sustava trebao boriti. Ja osobno priznajem da sam svojedobno u državnoj službi zaposlen preko veze, kao i ostalih 500 ljudi, od prvog do zadnjeg, u tom tijelu državne uprave.“ Svaki ludi po seb’ sudi, rekla bi moja baka Reza.

No Most nastavlja dalje. Ovaj puta su se okomili na ‘gazdu’, pri tom upirući prstom na tajkuna Ivicu Todorića (1951.). Mutni poslovi još nisu privedeni kraju.

Dečki su pogledali i film Gazda, kontraverznog redatelja, aktivista, producenta, scenarista i političara Daria Juričana (1976.) koji ga je snimio uz podršku Al Jazeere Balkans, (?) a u ime Hrvatski centar za istraživačko novinarstvo i slobodu medija (HCINSM) što god to značilo.

Osim što se žestoko obrušio na ‘gazdu’ ovaj svestrani ‘umetnik’ je progonio i Milana Bandića (1955. – 2021.), preuzevši čak i njegovo ime. Svojevremeno je objavio: „Želim biti Milan Bandić, gradonačelnik svemira, u skraćenu verziju Gradonačelnik svemira.“ I onda žica lovu za knjigu ‘Kumek‘, sprdajući se, pa 13.3.2021. piše na stranicama HCINSM: „Zahvaljujemo se

svima koji su donirali. Uspjeli smo u roku 3 dana sakupiti sredstva za novo izdanje knjige!

Na 350 stranica čistog zadovoljstva, uz predgovor vrsne novinarke Đurđice Klancir, novinarke godine 2020., prostire se biografija Kumek, knjiga o kralju zagrebačkog podzemlja i nadzemlja, Milanu Bandića.“

Vrlo brzo Juričan dolazi na vlast u Zagrebu sa ‘možemosima’, ali o smeću, divljim svinjama, ZET-ovim voznim redom, uništavanju zelenih površina, zapošljavanju po partijskoj liniji…više ne piše knjige i ne snima filmove. Njega ne zanima udar na vrtiće i škole u vlasništvu Grada. Doista Tomašević ne govori djeci da nema Boga jer on čak ni ne zna govoriti. On frflja. Ali zato debelo plaća one koji to čine u njegovo ime. Iz gradske blagajne.

Mostovci nemaju komentara na Juričanov sadašnji rad … Tu i tamo Trpimir Goluža (1971.) drekne da se ne pridržavaju preporuka ‘stožera’…

…a i ne gledaju na ideologiju…

Ipak. Nešto učiniše i dobro. Ukinuli Mesićev ured. I pomogli diplomatu Damiru Sabljaku kojeg je Gordan Grlić Radman (1958.) udaljio iz službe. Zašto? Jer je Sabljak svjedočio DORH-u o korupciji u našim veleposlanstvima. Državna revizija utvrdila je da je bivši veleposlanik u Washingtonu Joško Paro (1955., diplomirao na FF u Zagrebu 1997.), protupravno isplatio 1,9 milijuna kuna lokalnim osobama te da je glavna tajnica MVEP-a Loreta Bertoša-Kušen 2016. raspoređena u hrvatsko veleposlanstvu u Canberri, gdje joj je muž u isto vrijeme bio veleposlanik, što je praksa koja je protivna pravilniku MVEP-a. O ovom slučaju javnost je 12.7.2022. objavio Nikola Grmoja: „Diplomat Damir Sabljak se jutros vratio na posao u Ministarstvo vanjskih i europskih poslova i to nakon četiri duge godine tijekom kojih su ga progonili kao što se progoni zvijer i to samo zato što je razotkrio korupciju u našim veleposlanstvima. Upravni sud je srušio nezakonito rješenje ministra Gordana Grlića Radmana o Sabljakovom udaljenju iz službe pa se Sabljak jutros vratio na svoje radno mjesto.“

 Kako radi Grlić Radman i ekipa pokazalo se 8. srpnja 2022. kad je njemački Bundestag usvojio Rezoluciju o BiH koju su priredili zastupnici vladajuće Semafor koalicije. Rezolucija podupire europski put BiH, a za prijetnje suverenitetu zemlje, blokade i podjele optužuju Milorada Dodika (1959.) i Dragana Čovića (1956.). Na upit novinara uoči 15. međunarodne konferencije Dubrovnik Forum, što misli o donošenju Rezolucije Bundestaga o BiH, Grlić Radman je mudro odgovorio: „Ovdje se radi o jednoj neobvezujućoj političkoj izjavi potaknutoj od jednog zastupnika bošnjačkog podrijetla koja ne odražava službeni stav Njemačke.“ Lud, zbunjen.

Marin Miletić (1979.), koji se često hvali vjerodostojnošću ‘mi Mostovci’, bori se kao lav. Svoju osobnu obiteljsku tragediju opisivao je svakodnevno, a onda se počeo skrivati. Zašto? Nije za zamjeriti mladom čovjeku da se, nakon smrti voljene, ponovo zaljubi. Ali teško je to objasniti javnosti…

„Eto da… Izgubila sam svoj govor… Onda ništa!“ za saborskom govornicom konstatirala je ‘možemica’ Urša Raukar (1960.)  7. srpnja 2022. jer nije mogla naći svoj govor. Svoj govor? Saborska zastupnica glumica i aktivistica.

Više aktivistica nego glumica, jer kao glumica je potpuno nevažna, a kao aktivistica iskazala se progoneći ministra kulture u Oreškovićevoj vladi Zlatka Hasanbegovića (1973.)  koji je tzv. ‘kulturnjacima’ i Urši zatvorio donatorsku državnu pipu: „No iznad svega Zlatko Hasanbegović je svojim mnogobrojnim javnim izjavama svjedočio i svjedoči o svojim ekstremističkim ideološkim stajalištima, koja su u suprotnosti s temeljnim odredbama Ustava Republike Hrvatske, i kao takav je potpuno neprihvatljiv da vodi bilo koje ministarstvo, a kamo li Ministarstvo kulture. Ideologija koja negira antifašizam je loša i zla ideologija, ideologa koju mi ne želimo, i ne želimo da takva ideologija vodi Ministarstvo kulture.“

Ministrica kulture i koječega Nina Obuljen Koržinek (1970.) poziva nas da svi podnesemo svoj dio tereta u krizi koju su nam skuhali. Baš kao što je nekada Maršal pozivao da stegnemo kajiše,  a on je nosio hozentregere.

 Liberal.hr piše: „Ministrica kulture, milijune kuna ušteđevine i umjetnina zove teška vremena i kaže građanima da moramo svi podnijeti svoj dio tereta. Njezin teret je stan od gotovo milijun kuna, gotovo 90 tisuća eura ušteđevine, plaća od gotovo 20 tisuća kuna i suprugova plaća u Ministarstvu kulture i ušteđevina od gotovo 2 milijuna kuna.“

Nije problem da netko ima. Problem je kako je to stekao, problem je laž i krađa. Dok su sebi zgrtali milijune i privilegije, nama pokloniše plandemije, nezaposlenost, inflaciju i euro. Kako je moguće da u takvim uvjetima nekakva Agencija podiže rejting Hrvatske, uvrstivši je u investicijsku kategoriju, čime se 15.7. hvali Plenković: „Najviši investicijski rejting do sada, poruka je povjerenja i važan signal ulagačima! Smjer kojim idemo donosi rezultate.“  „Podizanje kreditnog rejtinga od agencija Standard & Poor’s, Fitch i Moody’s posljedica je članstva u eurozoni, koje pruža sigurnost hrvatskim građanima u krizi. Najviši investicijski rejting dosad poruka je povjerenja i važan signal ulagačima! Smjer kojim idemo donosi rezultate za Hrvatsku.“

Kao da to ne znamo. Članstvo u euro zoni! Nije čudo da onda HDZ-ovi zastupnici lupetaju. Majda Burić (1979.), zastupnica iz Rijeke, završila F.F. u Rijeci poznatom po ‘štampanju’ diploma, 11.7. pohvalila je nevjerojatni uspjeh Vlade: „S obzirom na rekordan broj zaposlenih od samostalnosti u Republici Hrvatskoj, koji pokazuje rezultate od milijardu i 640 milijuna zaposlenih trenutno u RH…” Zato valjda odlazi i ministar financija Zdravko Marić (1977.) kad je postigao tako bajne rezultate u svom resoru, uništivši nam i posljednji simbol državnosti –hrvatsku kunu.

Svoje jade ovih dana ima predsjednik i supruga mu Sanja. Navikli na privilegije i uhljebništvo u diplomaciji, sad dolijaše, ne slučajno. Naime, zabrinuta majka, svom je sinu isposlovala uspjeh 5,0. Tko zna po koji put. Jesu li profesori podlegli? Ne znam. Da su radili svoj posao, ostale bi ocjene netaknute. Ali tko zna što se dogodilo. Naime, ocjene se zaključuju javno, pred razredom. Ako je neki učenik nezadovoljan, može se tijekom 24 sata žaliti na ocjenu i tada mu se u roku od dva dana omogućuje komisijski ispit. No to nije bio slučaj s ‘malim’ Milanovićem. Ovdje je majka iskoristila svoje: „Je l’ ti znaš tko sam ja?“ Nažalost, to se događa…

Tata Milanović je u početku to komentirao: „Da je to meni mama napravila kad sam imao 17 godina, ja bih poludio, ali mama je mama…“ Ma je li? Nije njemu ‘napravila mama’ nego tata. Ono za Ministarsvo vanjskih poslova… Nastavlja Zoki žešće: „Nakon što je objavljen taj bijedni uradak Handžar medije, citiraju anonimnu profesoricu koja je u penziji. Štite identitet neke lažljivice, a ne djeteta. Ali znamo ‘ko je ta protuha. Ta je slala po 14 učenika u razredu na popravni.“  Dakle, svi su krivi samo ne oni, privilegirani.

Radovan Fuchs (1953.), ministar znanosti i obrazovanja, od školske godine 2023./2024. uvodi

alternativni predmet Vjeronauku – Kritičko mišljenje. Hoće li učenici moći promišljati o Darwinovoj teoriji, o Kopernikovoj slici Sunčeva sustava, o LGB…, o vrijednosti života, o lažnim klimatskim promjenama, cjepivima i plandemijama, o komunističkim lažima – Jasenovcu i Brezovici, Šaranovoj jami i Jazovki… Ironija je da će oni koji pohađaju vjeronauk u životu puno više kritički misliti od onih koje se od malih nogu fila državnom propagandom, izašlom iz globalističkih inkubatora.

„Ne, nije Hrvatska samo ime golo i bez sadržine! Mi već živujemo preko hiljadu godinica zasebnim političkim životom i naši stari znaše kroz bure vjekova sačuvati na trošnom čunu domovine prastaro hrvatsko obilježje državno kojemu je bio ban i sabor predstavnikom ne samo po imenu,“ napisao je A. G. Matoš  (1873. – 1914.) 1898. godine. Ne znam što bi sada rekao kada ‘moderni poganac’ hoće ukinuti i referendumske inicijative mijenjajući Ustav. Suzdržan je u saborskom glasovanju, tim povodom, bio Miroslav Škoro (1962.). Pa ti sad izađi i glasaj. Hoće li Plenković opet trgovati s lijevom stranom sabornice – njima u Ustav abortus, a njemu zabrana referenduma?

 „Sad se vidi u kom grmu leži žeton. Ovakvo silovanje dnevnog reda, gdje se preko noći pokušava ugurati novu točku, sve kako bi se trenutkom nepažnje onemogućila saborska rasprava i prošvercale ustavne izmjene koje će u praksi ne samo otežati nego onemogućiti referendume u Republici Hrvatskoj sramota je za sve demokratske procedure i prosto je nevjerojatno da postoji ikoja demokratska stranka odnosno zastupnik u Republici Hrvatskoj koji će podržati ovakvo gušenje demokracije HDZ-a i onemogućavanje izjašnjavanja volje hrvatskih građana,“ rekla je Marija Selak Raspudić (1982.) 12. srpnja 2022. Naime HDZ-ovce su podržali i neki iz komunističkog lagera, sada socijaldemokrati.

Kaže Izaija u 17,5-7:

„Proklet čovjek koji se uzda u čovjeka,
i slabo tijelo smatra svojom mišicom, i čije se srce od Jahve odvraća.
Jer on je kao drač u pustinji: ne osjeća kad je sreća na domaku,
tavori dane u usahloj pustinji, u zemlji slanoj, nenastanjenoj.

Blagoslovljen čovjek koji se uzda u Jahvu i kome je Jahve uzdanje.“

„Ne želeći ispasti oni koji osuđuju, mi griješimo, pokušavajući prilagoditi biblijsku istinu kulturi koja nas okružuje,“ konstatirao je Aiden Wilson Tozer (1897. – 1963.) američki pastor, autor, urednik časopisa i duhovni mentor. Poučavaju nas i naši svećenici da se osuđuje grijeh, a ne grješnika. To ponekad nije lako, jer svi griješimo. No, savjest nam nalaže pokajanje, a time i dalje negriješenje, a toliko toga želimo izbjeći kako u poemi Obrana Jerulazema pjeva Miro Gavran (1961.) pjesnik, dramatičar, romanopisac, pripovjedač i predsjednik Matice hrvatske:

Četvrto pjevanje

Dosta mi je djece koja ne žele odrasti.

Dosta mi je roditelja koji žele nalikovati svojoj djeci.

Dosta mi je suvišnih znanja, sociologije, psihologije, teologije i filozofije.

Dosta mi je poezije koju nitko ne čita.

Dosta mi je vina kojim se ne mogu opiti,

Dosta mi je vjere kojoj nitko nije vjeran…

Dosta mi je sljedbenika koji neprekidno propituju svoje vođe.

Dosta mi je sljedbenika koji ne propituju svoje vođe.

Dosta mi je svijeta koji je sobom zasićen.

…Dosta mi je hrabrosti koja ne priznaje da je sazdana na strahu…

Dosta mi je straha koji se odbija preobraziti u hrabrost…

Dosta mi je političara koji su kupljeni od bogataša.

Koji se iscrpljuju objašnjavajući što je neki filozof želio reći…

Hrvatsko nebo